Poslovni broj Kž-500/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-500/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K.K., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 18. svibnja 2022. poslovni broj K-450/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), oslobođen je optužbe opt. K.K. da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – lihvarski ugovor iz čl. 233. st. 2. KZ/97.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 3. ZKP/08 ošt. D.Š. i Đ.Š. su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 148. st. 1. i 2. t. 1. do 8. i st. 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, ali taj žalbeni osnov ne konkretizira. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Pri tome je za ukazati da državni odvjetnik u žalbi navodi da postoji nesuglasnost između pisano izrađene prvostupanjske presude i izvornika, jer da je prvostupanjski sud u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude sadržane u izvorniku ispustio kod pisane izrade prvostupanjske presude dio teksta "a nakon što se na navedenoj nekretnini upisao kao vlasnik, počeo im zaračunavati...". Međutim, ovu očitu omašku u izradi pisanog otpravka prvostupanjske presude prvostupanjski sud je ispravio posebnim rješenjem, tako da pisano izrađena presuda u potpunosti odgovara izvorniku sadržano u zapisniku o objavi prvostupanjske presude, a onda i u izrađenom pisanom otpravku prvostupanjske presude.

7. Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da djelo za koje se opt. K.K. tereti optužnicom državnog odvjetnika (optužnica poslovni broj K-DO-137/2015-56 od 18. prosinca 2015.) nije kazneno djelo. To zbog toga što da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da ne postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela lihvarski ugovor iz čl. 233. st. 2. KZ/97 i kaznenog djela lihvarski ugovor iz čl. 242. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu KZ/11).

7.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da obzirom na opis djela za koje se optužnicom državnog odvjetnika opt. K.K. tereti da bi počinio kazneno djelo lihvarski ugovor iz čl. 233. st. 2. KZ/97, nema pravnog kontinuiteta u kaznenom djelu lihvarski ugovor iz čl. 242. st. 1. i 2. KZ/11. Naime, 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi KZ/11. Stoga je prvostupanjski sud shodno čl. 3. st. 2. i 3. KZ/11, ispitao postoji li pravni kontinuitet, kada se izmijeni opis (ili naziv) kaznenog djela, na način da se činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, te ako se utvrdi da postoji pravni kontinuitet na počinitelja se ima primijeniti zakon koji je za njega najblaži, a ako pravni kontinuitet ne postoji tada nema kaznenog djela. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da kazneno djelo lihvarski ugovor iz čl. 233. KZ/97 nazivom odgovara kaznenom djelu lihvarski ugovor iz čl. 242. KZ/11. Međutim, st. 2. čl. 242. KZ/11 je predviđeno kvalificirani oblik tog djela kada se njime obuhvaća bavljenje lihvarskim poslovima u smislu st. 1. čl. 242. KZ/11, dakle, kada se iskorištava nužda, neiskustvo, lakomislenost, smanjena sposobnost rasuđivanja ili znatna slabost volje druge osobe. Međutim, prema opisu djela iz naprijed navedene optužnice državnog odvjetnika naprijed navedena stanja iskorištavanja nisu navedena u opisu djela jer se optuženiku stavlja na teret kazneno djelo lihvarski ugovor iz st. 2. čl. 233. KZ/97, dakle, da se bavio davanjem zajmova uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi. Prema st. 2. čl. 242. KZ/11 za ostvarenje obilježja navedenog kaznenog djela potrebno je da se davanje zajmova ugovara uz iskorištavanje stanja iz st. 1. čl. 242. KZ/11, kako je to naprijed navedeno. U konkretnom slučaju pravilno zaključuje prvostupanjski sud da prema činjeničnom stanju takvog iskorištavanja nema, zbog čega radnje koje su opisane u opisu djela iz optužnice državnog odvjetnika, a sada u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, više nisu kazneno djelo, jer ne postoji pravni kontinuitet. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da se inkriminirani opis djela iz pobijane prvostupanjske presude ne može podvesti pod biće kaznenog djela iz čl. 242. st. 1. i 2. KZ/11, a niti nekog drugog kaznenog djela iz novog KZ/11.

7.2. Kraj takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud kada je utvrdio da nema pravnog kontinuiteta, obzirom na opis djela iz optužnice državnog odvjetnika, kojom se opt. K.K. tereti zbog kaznenog djela lihvarski ugovor iz čl. 233. st. 2. KZ/97 i kaznenog djela lihvarski ugovor iz čl. 242. st. 1. i 2. KZ/11 niti nekog drugog kaznenog djela iz novog KZ/11, dakle, da nema kaznenog djela, na temelju čl. 453. t. 1. ZKP/08 optuženika oslobodio optužbe.

8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 7. prosinca 2023.