Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-2927/2023-3

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj E. P., OIB ,,,, P., kojeg zastupa punomoćnik R. M.-B., odvjetnik u P. i tuženica I. Ž., Fond, P., OIB ... koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. B. i M. M. B., odvjetnici u P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu P-446/2023-24 od 18. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu P-446/2023-24 od 18. listopada 2023. u toč. I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. Ovr-3804/2015 (ranije Ovr-2558/2012) po prijedlogu tuženice kao ovrhovoditeljice (toč. I.), naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 746,55 eura/5.624,88 kn u roku 15 dana (toč. II.), odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu za iznos 373,25 eura / 2.812,25 kn (toč. III.) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. IV.).

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

4.Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud, protivno žalbenim navodima tužitelja, smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo iscrpne i detaljne te međusobno neproturječne razloge u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koja utvrđenja su temeljena na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude opravdava odluku sadržanu u izreci, slijedom čega ovaj sud nije našao postojanje nikakvih nedostataka na koje tužitelj ukazuje u žalbi, a zbog kojih se pravilnost prvostupanjske presude ne bi mogla ispitati. Dodatnim ispitivanjem pobijane presude utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka, provođenjem svih predloženih dokaza, u dovoljnoj mjeri raspravio i utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tužitelja, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud valjano primijenio i materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

5.Iz sadržaja spisa proizlazi kako je tužitelj kao ovršenik u ovršnom postupku Ovr-3804/2015 (ranije Ovr-2558/2012) Općinskog suda u Puli – Pola na ročištu od 12. prosinca 2019. istaknuo da je tražbina u odnosu na njega u cijelosti namirena jer je ovrhovoditeljica, a ovdje tužena stekla punopravno vlasništvo na nekretninama označenim sa k.č..br.149/3 zgr. i 205 zgr. k.o. J., što je ovršni sud ocijenio žalbom podnesenom nakon proteka roka za koju su ispunjene pretpostavke iz čl. 53. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br.112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, dalje: OZ).

5.1.Smatrajući da odluka o izvanrednoj žalbi zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a ovisi od utvrđivanja sporne činjenice je li prijenosom prava vlasništva – fiducijem – na nekretninama k. č. 149/3 zgr. i 205 zgr., k.o. J. na ovrhovoditeljicu (ovdje tuženicu), tražbina tuženice namirena, ovršni sud je tamo ovršenika, a ovdje tužitelja rješenjem od 29. ožujka 2021. uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koja je u ostavljenom roku i pokrenuta.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. Ovr-3804/2015 (ranije Ovr- 2558/2012) po prijedlogu tuženice kao ovrhovoditeljice.

7.U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

– kako su E. J. kao korisnik kredita i tuženica kao davatelj kredita sklopili dva ugovora o kreditu, jedan br. 541/03 od 31. ožujka 2003., solemniziran kod javnog bilježnika F. Č. pod br. OU-400/03 od 28. travnja 2003., za iznos od 56.000,00 kn/7.312,04 eura; te drugi br. 709/06 od 3. kolovoza 2006., solemniziran kod javnog bilježnika Marije Blečić pod br. OU-409/06 od 21. rujna 2006., za iznos od 450.000,00 kn/62.048,43 eura,

– kako je oba ugovora o kreditu tužitelj (kao vlasnik obrta T. P.) potpisao kao sudužnik, a potpisom ugovora preuzeo je obvezu otplate kredita uz uvjete i na način kao korisnik kredita (čl. 14. ugovora),

– kako je u ugovoru o kreditu br. 709/06 od 3. kolovoza 2006, u čl. 16. sadržan sporazum o osiguranju potraživanja tuženice prijenosom vlasništva na nekretninama k. č. 205/zgr. (u vlasništvu E. J.) i k. č. 149/3 zgr. (u vlasništvu E. J. u 1/2 dijela i L. J. u 1/2 dijela) obje k. o. J.,

– kako je u čl. 17. ugovora o kreditu br. 709/06, u slučaju da korisnik kredita zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, određeno da će stranke postupiti prema čl. 277. Ovršnog zakona koji regulira postupak javne prodaje nekretnina i pokretnina na kojoj je preneseno vlasništvo radi osiguranja u slučaju neispunjenja novčane obveze iz ugovora; a u čl. 18. ugovora sadržana je izjava dužnika da se radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze može neposredno provesti prisilno izvršenje na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, potraživanjima i pravima,

– kako su prema zemljišnoknjižnim izvadcima koji se nalaze u spisu, k. č. 205/zgr. zk. ul. 1696 k. o. J., u naravi kuća površine 29 m2, i k. č. 149/3 zgr. zk. ul. 1104 k.o. J., u naravi dvorište površine 686 m2, upisane kao vlasništvo tuženice, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva s L. J., u odnosu na k. č. 205/zgr. k. o. J., odnosno s L. J. (u 1/2 dijela) i E. J. (u 1/2 dijela), u odnosu na k. č. 149/3 zgr. k. o. J., izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 450.000,00 kn („i ostalih uvjeta iz Ugovora“), a na temelju ugovora o kreditu br. 709/06 od 3. kolovoza 2006.

– kako su zbog neuredne otplate kredita predmetni ugovori o kreditu dospjeli na naplatu (i prema odluci tuženice od 28. veljače 2011.) i kako je tuženica kao ovrhovoditeljica pokrenula predmetni ovršni postupak kod Općinskog suda u Puli – Pola, i to 19. siječnja 2012. podnošenjem prijedloga za ovrhu na motornim vozilima E. J. kao prvoovršenika, nekretninama i pokretninama odnosno motornim vozilima ovdje tužitelja kao drugoovršenika,

– kako je po tom prijedlogu sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2558/2012 od 7. prosinca 2012.

– kako su u tom ovršnom postupku više puta mijenjani sredstvo i predmet ovrhe i da je stoga postupak više puta nastavljen, ali i obustavljen, pa je tako: spis po naredbi rješavatelja 9. srpnja 2013. („novi broj nakon 1. travnja 2015.) dobio novi broj Ovr-3804/2015; kako je prethodno s tim ovršnim spisom spojen spis Ovr-3808/2011 (kasnije Ovr-1852/2012) u kojem je rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-3808/2011 od 8. veljače 2012., na temelju ugovora o kreditu br. 709/06 određena ovrha na novčanim sredstvima E. J. i tužitelja; da je rješenjem posl. br. Ovr-1852/2012 od 22. studenog 2012. dopunjena ovrha određena rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-3808/2011 od 8. veljače 2012. na način da je određena na motornim vozilima E. J. i tužitelja; kako je rješenjem posl. br. Ovr-1852/2012 od 24. siječnja 2013. ovrha određena rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-3808/2011 od 8. veljače 2012. nastavljena i na nekretninama tužitelja; kako je rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-2558/2012 od 28. ožujka 2014. određen predloženi nastavak ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr- 3808/2011, na nekretninama E. J.; te kako je rješenjima posl. br. Ovr-3804/2015 od 10. rujna 2015. i 9. ožujka 2017. predmetna ovrha obustavljena

– kako vrijednost k. č. 205/zgr. i k. č. 149/3 zgr., obje k.o. J., prema elaboratu procjene iznosi 556.126,00 kn.

8.Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja držeći kako ni iz jednog dokaza u postupku ne proizlazi da je u odnosu na nekretnine čije vlasništvo je preneseno u korist tužene radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu te upisano u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužene uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja, ne proizlazi da je proveden postupak prema odredbi iz čl. 277. Ovršnog zakon iz 1996. s izmjenama i dopunama do 2005. („Narodne novine“, broj 57/1996., 29/1999., 42/2000. – Odluka USRH, 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005, OZ) koji se ovdje primjenjuje s obzirom na vrijeme zaključenja sporazuma o osiguranju (čl. 125. ZIDOZ/03), čime bi došlo do stjecanja punopravnog vlasništva na predmetnim nekretninama od strane tuženice a time i namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu.

9.I u ovom stadiju postupka je sporno je li prijenosom prava vlasništva – fiducijem – na nekretninama k. č. 149/3 zgr. i 205 zgr. k.o. J. na ovrhovoditeljicu (ovdje tuženicu) namirena tražbina iz ugovora o kreditu koja je predmet ovrhe, a slijedom toga je li ostvaren razlog iz čl. 50. st.1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, dalje:OZ/12) za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

10.Prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, u svezi odredbe čl. 52. st. 5. i čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu u povodu kojeg je upućen na parnicu te sud u parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima, jer je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom propisani put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih razloga, i to samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči ovršenika uputiti na parnicu, kako je ovdje i postupljeno.

10.1.Prema čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a prema toč.10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

11.Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona (Narodne novine br. 173/03., ZIDOZ/03) prijenos vlasništva u svrhu osiguranja bio je bezuvjetan (Ovršni zakon - „Narodne novine“, broj 57/96., 29/99., 42/00.- odluka Ustavnog suda RH dalje: OZ/96).

11.1.Naime, prema ZIDOZ/03 fiducijarno osiguranje i prijenos vlasništva provodio se uvjetno, tako da se u korist fiducijara upisivalo prethodno vlasništvo, a istodobno u korist fiducijanta potonje vlasništvo na nekretnini koja je predmet osiguranja i u bitnome u korist fiducijara nije dolazilo do stjecanja vlasništva. Do promjene je došlo Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ br.88/05, dalje:ZIDOZ/05) kojim se odustaje od uvjetnog prijenosa i ponovo uspostavlja bezuvjetno fiducijarno vlasništvo, radi osiguranja koji institut je ovdje u primjeni.

12.Pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da sudsko i javnobilježničko osiguranje iz čl. 273. do čl. 279. ZIDOZ/05 predstavlja institut dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog osiguranja koji se ostvaruje sklapanjem sporazuma stranaka s učinkom sudske nagodbe u postupku pred sudom, odnosno u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave kojim se utvrđuje određena postojeća ili buduća novčana tražbina fiducijara (predlagatelja osiguranja, vjerovnika prema fiducijantu (protivniku osiguranja, dužniku), te suglasnost dužnika ili trećeg da se radi osiguranja tražbine prenese na fiducijara vlasništvo na određenoj stvari fiducijanta (ili trećeg). Temeljem te isprave do prijenosa vlasništva dolazi upisom u zemljišne knjige.

13.Kod fiducijarnog osiguranja pravo vlasništva prenosi se bezuvjetno, izjava fiducijanta u sporazumu o fiducijarnom osiguranju treba biti bezuvjetna i to tako da se pravo vlasništva nekretnine bezuvjetno prenosi u korist fiducijara upisom u zemljišne knjige, ali samo radi osiguranja određene tražbine (čl. 274 b. st. 1. i 2.), kako je ovdje i postupljeno i u korist fiducijara, ovdje tužene, upisano vlasništvo u zemljišnim knjigama, ali uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja, čime su nastupili pravni učinci prijenosa iz odredbe čl. 274.f. do 275. OZ/05.

13.1.Prava predlagatelja osiguranja u slučaju zakašnjenja protivnika osiguranja kada se ne pristupa unovčenju predmeta osiguranja prema odredbama čl. 274. f. regulirana su odredbom iz čl. 277. ZIDOZ/05 kojim je propisano provođenje postupka javne prodaje nekretnine koja je bila predmet osiguranja po zahtjevu predlagatelja osiguranja te, uz ispunjenje propisanih pretpostavki, stjecanje punopravnog vlasništva u korist predlagatelja osiguranja i time izmirenja tražbine, ovlaštenje predlagatelja osiguranja na traženje ovrhe radi predaje predmeta osiguranja, brisanja zabilježbe da je prijenos obavljen radi osiguranja te brisanja eventualno kasnije upisane hipoteke (stavak 7., 9. do 12. čl. 277. ZIDOZ/05).

13.2.Sukladno navedenom izričito je propisano da se osigurana tražbina smatra izmirenom kad predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik nekretnine te predlagatelj osiguranja na temelju potvrde koju mu je izdao javni bilježnik da je postao punopravni vlasnik nekretnine ima pravo pokrenuti ovrhu radi predaje nekretnine u posjed te je ovlašten tražiti brisanje hipoteke na toj nekretnini upisane na temelju naknadne raspoložbe protivnika osiguranja (ista regulativa sadržana je i u odredbi čl. 322. OZ/12).

13.3.Dakle, u konkretnom slučaju je uknjižbom došlo do bezuvjetnog stjecanja vlasništva nekretnina k. č. 205/zgr. i k. č. 149/3 zgr., obje k.o. J. u korist ovdje tužene, ali je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine, a punopravno vlasništvo se time ne stječe, već provođenjem postupka u smislu odredbe iz čl. 277. ZIDOZ/05, koja norma je kogentne naravi, a čiju primjenu su stranke u čl. 17. Ugovora o kreditu br. 709/06 od 3. kolovoza 2006. i ugovorile.

13.4.S tim u svezi imati je u vidu da osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarnim osiguranjem) ne dovodi na strani fiducijara – vjerovnika do stjecanja svih onih ovlaštenja koje ima raniji vlasnik nekretnina. On nekretninu ne koristi i nema je u neposrednom posjedu, već je kao neposredni posjednik koristi fiducijant, osim ukoliko nije drugačije ugovoreno Sporazumom o osiguranju, na što tužitelj ne ukazuje.

13.5.Takvo stajalište zauzima i Ustavni sud u odluci broj U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010., i broj U-III-10/2003 od 13. ožujka 2008. u kojim odlukama polazeći od odredbe čl. 297. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, ZV - dalje: ZV) kojom je propisano da ono što je određeno za založno pravo primjenjuje se na odgovarajući način i na prijenos prava vlasništva radi osiguranja.

14.Također iz provedenih dokaza, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a žalitelj ne osporava, ne proizlazi da je posjed predmetne nekretnine predan fiducijarnom vjerovniku, ovdje tuženoj, a niti da je izvršena prodaja predmetnih nekretnina radi namirenja tražbine fiducijarnog dužnika, ovdje tužene u smislu čl. 277. ZIDOZ/05 (čl. 322. OZ/12).

15.Što se tiče prigovora da sud nije cijenio činjenicu kako je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola Ovr-3804/2015 od 27. svibnja 2022. utvrđeno da se obustavlja ovrha na nekretninama tužitelja, tamo pobliže navedenim, što po tužitelju ovrhu čini bespredmetnom, odgovoriti je kako je bilo spora u sudskoj praksi od kakvog je utjecaja dovršetak ovrhe na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa tako je li u tom slučaju tužbeni zahtjev treba odbiti ili tužbu odbaciti ili pak to nije od značaja za dovršetak parnice radi nedopustivosti ovrhe.

15.1.Međutim, u konačnici je, polazeći od toga kako ni jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da je tužba nedopuštena, te da iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ-a, prema kojoj, kada je ovrha već provedena na određenom predmetu ovrhe, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga, ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, novija sudska praksa je zauzela stav da se parnica radi nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Slijedom toga da tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju, podnijeti tužbu radi nedopuštenosti ovrhe, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena (rješenje VSRH Rev-1012/20 od 22. prosinca 2020.).

15.3.U svakom slučaju, ni iz jedne odredbe Ovršnog zakona ne proizlazi da bi nakon provedbe ovrhe i samo zbog toga tužbeni zahtjev radi nedopustivosti ovrhe trebalo kao osnovan prihvatiti.

16.Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud s osnovom zaključio kako prijenosom vlasništva nekretnina radi osiguranja nije došlo do izmirenja osigurane tražbine, a slijedom toga nije ostvaren razlog za nedopustivost ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ/12, što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

17.Stoga je pobijanu presudu temeljem odredbe iz čl. 368. ZPP-a valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane.

18.I odluka o trošku postupka pravilno je donesena i utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1., 155. 163. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22, 138/23).

U Splitu, 25. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.