Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-5305/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. V., zbog prekršaja iz članka 41. stavka 5. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu od 23. svibnja 2023., broj: 3. Pp-1737/2021, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. M. V. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. M. V. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 41. stavka 5. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 41. stavka 5. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Naime, iz rezultata provedenog postupka, nesporno proizlazi da je žalitelj u svojstvu prijevoznika - fizičke osobe obrtnika, autobusom registarskih oznaka xxxx obavljao posebni linijski prijevoz učenika Osnovne škole N. T. iz G., a da taj autobus kojim su se organizirano prevozila djeca nije ispunjavao posebne uvjete, u skladu s odredbom članka 13. Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi kojima se organizirano prevoze djeca, kako je to i opisano u izreci pobijane presude, koji objektivni učin žalitelj i ne dovodi u pitanje, te kako to potvrđuje i sadržaj zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12. listopada 2021.

5.2. Pogrešno žalitelj smatra da bi za propust bio odgovoran vozač autobusa, budući prijevoznik odgovara za osobe koje su po njegovom nalogu radile na izvršenju prijevoza. Naime, žalitelj je u svojstvu fizičke osobe obrtnika dužan organizirati i osigurati proces rada sukladno pozitivnim propisima, a kako će to postići stvar je njegove organizacije rada. Eventualno postojanje određenih poteškoća oko obavljanja kontrole vozača ne dovodi do otklanjanja njegove prekršajne odgovornosti, niti žalitelj u tom smislu ističe (i dokumentira) konkretno poduzete mjere.

5.3. Žalitelj je prije početka obavljanja prijevoza dužan upoznati se sa odredbama važećeg Zakona, koji propisuje pod kojim se uvjetima može obavljati organizirani prijevoz djece. Za počinjenje prekršaja, u smislu članka 25. Prekršajnog zakona, kriv je počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv i koji je postupao iz nehaja, a s namjerom samo kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što nije slučaj u ovom predmetu.

5.4. Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno svim okolnostima predmetnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud već pravilno cijeneći sve okolnosti na strani okrivljenika kaznu odmjerio u neznanom iznosu iznad posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za predmetno djelo (od 660,00 do 1990,00 eura). Stoga tako odmjerenu kaznu i ovaj sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. travnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.