REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-3772/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. A., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 3. studenog 2023., broj: Pp-1654/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog I. A. kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku na temelju čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

II. U preostalom dijelu, odbija se žalba okrivljenog I. A. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni I. A. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okrivljeni I. A. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 640,00 eura te prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.600,00 eura, odnosno za koje prekršaje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.500,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, a ukoliko u ostavljenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 godine.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni I. A. je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. PZ- a, i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Okrivljenik u žalbi ističe da mu nije omogućeno iznošenje obrane u postupku jer je presuda donesena u njegovoj odsutnosti, odnosno da nije obaviješten o zakazanoj raspravi zbog čega nije bio u mogućnosti predlagati dokaze. Tvrdi da je u vrijeme dostave poziva bio na moru tjedan dana gdje je radio.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta i cijeneći sve otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja je proglašen krivim pobijanom presudom, koji je prihvatljiv i ovom Sudu jer je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio valjane i dostatne razloge, koje je valjano obrazložio.

5.1. Nadalje, u odnosu na navode okrivljenika iz žalbe da mu je uskraćeno pravo da iznosi obranu u postupku, valja navesti da mu je u provedenom postupku pružena mogućnost iznošenja obrane i to na način da su mu upućeni pozivi za ročišta za glavnu raspravu za dan 20. rujna 2023. i 9. listopada 2023., a koji su se pozivi vratili neuručeni s naznakom „obaviješten, nije tražio“, a prvostupanjski je sud izvršio provjeru u Jedinstveni registar osoba RH (MUP) iz koje je utvrđeno da je okrivljenikovo prebivalište na adresi Ulica A. S. xx, Đ.

5.2. Obzirom da je obavijest o počinjenom prekršaju okrivljeniku uručena 28. travnja 2021. i da je isti bio upoznat sa svojim pravima, odnosno da je do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta jer će mu se u suprotnom ili ako izbjegava dostavu pismena, ista obaviti preko oglasne ploče suda, a također je tim putem obaviješten i o posljedicama neodazivanja na pozive suda odnosno da se rasprava može održati i donijeti presuda i u njegovoj odsutnosti.

5.3. Slijedom navedenog, obzirom da okrivljenik nije primao pozive suda za glavnu raspravu niti je sud izvijestio o promjeni adrese ili boravišta, isti je temeljem članka 145. stavka 5. PZ-a okrivljeniku dostavio poziv putem oglasne ploče suda (poziv postavljen 24. listopada 2023.) pa se protekom roka od 8 dana dostava poziva okrivljeniku smatra urednom dakle istom je dana mogućnost iznošenja obrane i predlaganja dokaza što isti nije učinio stoga nisu opravdani žalbeni navodi da mu je uskraćeno pravo na iznošenje obrane pa je valjalo pobijanu presudu u ovom dijelu potvrditi i odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz točke 1. izreke utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu, a za prekršaje iz točke 2. i 3. izreke utvrdio novčane kazne unutar zakonom propisanog raspona, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena ukupna novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja posebice imajući u vidu da je okrivljenik višestruki recidivist u činjenju prometnih prekršaja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 2 godine, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

8.1. No međutim, imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika kao i težinu počinjenih prekršaja, ovaj je Sud mišljenja da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u predugom trajanju, stoga je preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. travnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.