Poslovni broj: Gž-1580/2023-3

Poslovni broj: Gž-1580/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P., OIB: ..., D. K., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u K., protiv tuženika H. T. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H.-Ž., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskoga suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-821/2021-16 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 7. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-821/2021-16 od 10. ožujka 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja  nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. u Z. poslovni broj Ovrv-43045/10 od 2. studenoga 2010. po prijedlogu tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ... kao ovrhovoditelja protiv tužiteljice V. P. iz D. K., OIB: ... kao ovršenica (točka I. izreke).

 

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kuna (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 kuna (točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev i protiv točke II. izreke, kojima je tužiteljica obvezana da snosi troškove postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u tom dijelu shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

 

2.2. Žalba nije osnovana.

 

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju žaliteljica, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

 

4. Predmet ovoga spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe u smislu članka 55. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ).

 

5. U ovoj fazi postupka još uvijek je prijeporno je li pokretanjem izvansudske ovrhe 2. kolovoza 2011. došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

 

6. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku, i to nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H. T. d.d. protiv ovršenice V. P. (prije Đ.) javna bilježnica L. Š.-S. izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-43045/10 od 2. studenoga 2010.,

- da je navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 15. prosinca 2010.,

- da je povodom prijedloga ovdje tuženice za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i odgodom ovrhe Općinski sud u Novom Zagrebu zaključkom poslovni broj Ovr-728/2021 od 10. kolovoza 2021. uputio ovdje tužiteljicu kao ovršenicu da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenom,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. rujna 2021. i da je utemeljena upravo na razlogu zbog kojeg je tužiteljica upućena na pokretanje ove parnice,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj izravnu naplatu tražbine na temelju predmetnog rješenja o ovrsi pokrenuo kod FINA-e kao nadležnog tijela 2. kolovoza 2011.,

- da je FINA 19. kolovoza 2011. izdala obavijest o nemogućnosti izvršenja osnove Ovrv-43045/10 zbog nedostatka novčanih sredstava uslijed čega je navedenu osnovu evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj izravnu naplatu tražbine na temelju predmetnog rješenja o ovrsi ponovno pokrenuo 29. lipnja 2021.,

- da je FINA u predmetnom ovršnom postupku obavijestila sud da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. poslovni broj Ovrv-43045/10 od 2. studenoga 2010. naplaćeno u cijelosti,

- da je Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem poslovni broj Sp-816/19 od 30. rujna 2020. otvorio i zaključio jednostavni postupak stečaja potrošača nad imovinom ovdje tužiteljice kao potrošača te da ju je oslobodio obveza u odnosu na osnovu za plaćanje poslovni broj Ovrv-1468/18 izdavatelja javni bilježnik M. J. i u odnosu na vjerovnika Croatia osiguranje d.d. te ju je oslobodio obveze za iznose nenaplaćene naknade vjerovnika FINA za provedbu/izvršenje po osnovi broj Ov-16792/08.

 

7. Prvostupanjski je sud, na temelju prethodno navedenih činjenica, utvrdio da je tijekom navedenog razdoblja od 2. kolovoza 2011. pa do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/2018., dalje: ZOPONS/18.) (27. srpnja 2018.) prekinuta zastara naplate tražbine na temelju predmetnog rješenja o ovrsi kao ovršne isprave te da do ponovnog podnošenja zahtijeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju te ovršne isprave (29. lipnja 2021.) nije protekao desetogodišnji zastarni rok jer nakon prekida taj rok počinje teći iznova prema članku 245. stavku 1. ZOO-a pa je slijedom navedenog prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

 

8. Po stavu ovoga drugostupanjskog suda takvo stajalište prvostupanjskog suda je pravilno te je rezultat pravilno i potpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, kao i pravilne primijene materijalnog prava.

 

8.1. Odredbom članka 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

8.2. Naime, pokretanje postupka izvansudske ovrhe od 2. kolovoza 2011. predstavlja radnju vjerovnika (tuženika) poduzetu protiv tužiteljice kao dužnice pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

9. Nadalje, s obzirom na činjenicu da je u svezi izvansudske ovrhe od 2. studenoga 2010. došlo do postupanja po odredbi članka 12. ZPONS/18., ovaj drugostupanjski sud nalazi da to nema značaj okolnosti iz članka 242. stavka 1. i 2. ZOO-a.

 

9.1. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju do isknjižavanja po članku 12. ZPONS/18. došlo zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od tri godine, pa je na taj način FINA postupila sukladno toj zakonskoj odredbi, što ne predstavlja okolnost iz članka 242. ZOO-a jer je posljedica takvog postupanja od strane FINE-e primjena odredbe članka 12. ZPONS/18., a ne odustanak od tužbe, odbačaj ili odbijanje tužbe vjerovnika, zbog toga je pokretanjem izvansudske ovrhe 2. kolovoza 2011., došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a.

 

10. Kako prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, to znači da u konkretnom slučaju u trenutku pokretanja drugog postupka izvansudske ovrhe 29. lipnja 2021. nije nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave jer se radi o tražbini na koju se primjenjuje desetogodišnji rok zastare iz članka 233. stavka 1. ZOO-a, a koji zastarni rok je počeo teći pretekom roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZPONS/18. (28. siječnja 2019. kao prvi slijedeći dan nakon okončanja prve izvansudske ovrhe pokrenute 2. kolovoza 2011.) pa posljedično tome nije ostvaren razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a.

 

11. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka jer prema mišljenju ovoga suda tuženiku zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika taj trošak pripada u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i 5. ZPP-a, a koji trošak je tuženik i popisao prilikom poduzimanja te radnje pa neosnovano tužiteljica prigovora kako tuženik nije popisao trošak postupka koji mu je sud dosudio.

 

12. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka  380. točke 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

Split, 7. prosinca 2023.