Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-136/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Zavoda, Z.,

OIB:…., R. ured S., zastupanog

po punomoćnici M. M. L., protiv tužene A. K. iz D.,

OIB:…, zastupane po punomoćniku M. J.,

odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-624/2021 od 19. prosinca 2023., primjenom odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužene, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-624/2021 od 19. prosinca 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku žalbenog postupka tužene će uslijediti u novoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženoj A. K. iz D., OIB:…, u roku

od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 12.755,39 EUR/96.105,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 847,6 kuna/112,50 EUR[1] od 16.02.206.godine,

-na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 15.03.2016.godine,

-na iznos od 3.898,96 kuna/517,48 EUR od 16.04.2016.godine,

-na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 17.05.2016.godine,

-na iznos od 1.356,16 kuna/179,99 EUR od 23.02.2017.godine,

-na iznos od 2.373,28 kuna/314,99 EUR od 23.02.2017.godine,

-na iznos od 3.729,44 kuna/494,98 EUR od 15.07.2016.godine,

-na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 17.08.2016.godine,

-na iznos od 3.898,96 kuna/517,48 EUR od 16.09.2016.godine,

-na iznos od 339,04 kuna/45 EUR od 15.10.2016.godine,

-na iznos od 2.418,91 kuna/321,04 EUR od 16.11.2016.godine,

-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.11.2016.godine,

-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.12.2016.godine,

-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 17.01.2017.godine,

-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.02.2017.godine,

-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.03.2017.godine,

-na iznos od 115,69 kuna/15,35 EUR od 14.04.2017.godine,

-na iznos od 1.590,70 kuna/211,12 EUR od 14.04.2017.godine,

-na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 16.05.2017.godine, -na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 15.06.2017.godine, -na iznos od 1.663

kuna/220,72 EUR od 15.07.2017.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.08.2017.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.09.2017.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.10.2017.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.11.2017.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.12.2017.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.01.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.02.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.03.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.04.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.05.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.06.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.07.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.08.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.01.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.09.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.10.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.11.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.12.2018.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.01.2019.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.02.2019.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.04.2019.godine, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Pravovremeno i dopuštenom žalbom tužena po izabranom punomoćniku pobija citiranu presudu navodeći da se žali iz žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, zakonskih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 €.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,

a žaliteljica posebno ne iznosi neku od tih povreda.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 15.ožujka 2019. tuženoj sa danom 4.svibnja 2015. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca „H.“ d.o.o. zasnovanom 26.studenog

2012., kojim rješenjem tuženoj nije priznato pravo na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta u razdoblju od 25.siječnja 2016. do 2.rujna 2016. te da je poništeno rješenje o priznanju prava na roditeljski dopust i prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, kao i nalozi za isplatu novčanih naknada za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust za razdoblje od 25.siječnja 2016. do 31.siječnja 2019., za isplatu za rodiljski i roditeljski dopust za isto razdoblje i isplatu novčane naknade za korištenje prava na jednokratnu novčanu potporu za dijete

R. F. rođenog 3.ožujka 2016., slijedom čega da je zatražena isplata tako neosnovano isplaćenih iznosa od tužene 17.studenog 2020., a da se tužena oglušila na poziv tužitelja pa predlaže prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev,

-da tužena u odgovoru na tužbu stavlja prigovor zastare, navodeći da je tužba podnesena 15.veljače 2021. te da su sva potraživanja koja su eventualno nastala prije 15.veljače 2018. u zastari, prigovara visini zahtjeva, kao i da tužitelj ne može zahtijevati isplatu cijelog iznosa te da je potrebno utvrditi da li se predmetnom tužbom tuženoj nameće prekomjeran teret,

-da je uvidom u rješenja tužitelja Klasa:UP/I502-06-02/2433, Urbroj:338-17-02-01-19- 04 od 15.ožujka 2019., rješenje Direkcije tužitelja Klasa: UP/II-502-06/19-01/116, Urbroj:338-01-06-05-19-02 od 11.lipnja 2019., rješenje tužitelja Klasa: UP/I502-06/16- 02/2433, Urbroj:338-17-12-16-2 od 17.studenog 2016. utvrđeno da je tuženoj s danom 4.svibnja 2015. pravomoćno utvrđen prestanak statusa osigurane osobe u radnom odnosu kod poslodavca „H.“ d.o.o., da istim rješenjem tuženoj nije priznato pravo na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta u razdoblju od 25.siječnja 2016. do 2.rujna 2016., da je poništeno rješenje o priznavanju prava na roditeljski dopust i prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, kao i nalozi za isplatu novčanih naknada za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust za razdoblje 25.siječnja 2016. do 31.siječnja 2019. te isplatu novčane naknade za korištenje prava na jednokratnu novčanu potporu za dijete R. F. rođenog 3.ožujka 2016.,

-da tužena ne spori da je primala naknadu za porodiljni dopust za dijete R. F.

K., da se nalazi u teško materijalnoj sitauciji, nezaposlena je, ima petero maloljetne djece i živi s majkom te da nije u mogućnosti platiti utuženi iznos,

-da nije osnovan prigovor zastare jer od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da je isplaćeno nepripadno 11. lipnja 2019. do podnošenja tužbe 15. veljače 2021. nije protekao rok od pet godina, prema pravilima o zastari kod stjecanja bez osnove.

7. Utvrđenja prvostupanjskog suda i obveza na vraćanje neosnovano stečenog se temelje na odredbi članka 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23., u daljnjem tekstu: ZOZZ) prema kojoj je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od fizičke osobe ako je šteta nastala davanjem neistinitih ili netočnih podataka o činjenicama o kojim ovisi stjecanje ili opseg prava iz zdravstvenog osiguranja, ako je isplata vršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad, ako je isplata vršena jer nije podnesena prijava o promjeni koja utječe na gubitak ili opseg prava, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka, odnosno ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo radi ostvarenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Pravo na isplatu zatezne kamate se temelji na odredbi članka 137. ZOZZ-a prema kojoj odredbi se uz neosnovano primljeni novčani iznos ima platiti i zakonska zatezna kamata.

8. Pravilno tužena prigovara prvostupanjskom sudu da činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava nije potpuno utvrđeno. Tužena već u odgovoru na tužbu prigovara visini isplaćenih naknada, prigovara i da bi kao nezaposlena osoba ostvarila određena roditeljska prava te da je potrebno utvrditi eventualnu razliku između onoga što je tužena primila i onoga što bi doista primila da nije bilo pogreške sustava u pogledu vođenja evidencije zaposlenih/nezaposlenih osoba. Pitanje zastare tražbine je uređeno odredbom članka 147.ZOZ-a, a pravo na zatezne kamate u članku 148. ZOZZ-a. Tužena neosnovano prigovara da rok zastare iznosi tri godine jer se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina na što upućuje odredba članka 146. ZOZZ-a.

9. Osnovano se prigovara i da sud nije proveo test razmjernosti miješanja odnosno nameće li se predmetnom tužbom prekomjerni individualni teret tuženoj, povredom prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-MU 18/97, 6/99., 14/02. 1/06. i 13/17). Pravilno se tužena poziva na shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda za ljudska prava br.6161/13 i 57863/14, a ovaj sud upućuje i na odluku u predmetu Čakarević protiv Republike Hrvatske broj 48921/13 od 26.travnja 2018. kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3216/2020 od 8.studenog 2022. prema kojim odlukama obveza vraćanja prekomjerno uplaćenog iznosa naknade isplaćene pogreškom državnog tijela podnositelju je nametnut prekomjerni individualni teret slijedom čega je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

10. Pravilno se prigovara da je prvostupanjski sud propustio na temelju predloženih i provedenih dokaza utvrditi postojanje obveze vraćanja odnosno ne vraćanja prekomjerno uplaćenog iznosa naknada isplaćenih pogreškom državnog tijela jer nije na vrijeme evidentirano brisanje iz registra poslodavca tužene. Naime, propust tužitelja, državnog tijela, pravovremeno evidentirati brisanje poslodavca iz registra, a slijedom toga i postojanje odnosno ukidanje prava bivših zaposlenika, koji je utvrđen četiri godine nakon brisanja tvrtke iz registra i temeljem toga potraživanje isplata zbog pogreške tužitelja predstavlja prekomjeran individualni teret slijedom čega je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1 Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Narodne novine-MU 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17.).

11. Iz naprijed navedenih razloga, dakle zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno pa se žalba tužene prihvaća i ukida pobijana presuda. U nastavljenom postupku će sud utvrditi gore navedene i odlučne činjenice te ponovno odlučiti o tužbi i tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka tužene.

12. Na temelju svega naprijed navedenog je primjenom odredbe članka 370. i članka 166. stavak 3. ZPP-a, kao u izreci.

Bjelovar, 25. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković, v.r.