Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-334/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Martine Blažanović Deković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika A3 d.o.o., OIB: 81559837980, Split, 141. Brigade 14, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. Split, Ćiril-Metodova 38, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zaposlenice Marine Mužinić Lapenda i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Ivana Radačića, 25. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A3 d.o.o., Split, 141. Brigade 14, OIB: 81559837980 da u roku od 15 dana tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, plati 3.275,50 EUR / 24.679,28 kuna[1] sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 152,13 EUR / 1.146,20 kn od 8. srpnja 2016.,

- na iznos od 2.760,63 EUR / 20.800,00 kn od 6. srpnja 2016.,

- na iznos od 74,68 EUR / 562,65 kn od 8. srpnja 2016.,

- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 6. srpnja 2016.,

- na iznos od 29,37 EUR / 221,32 kn od 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 8. kolovoza 2016.,

- na iznos od 2,01 EUR / 15,11 kn od 8. kolovoza 2016.,

- na iznos od 9,73 EUR / 73,32 kn od 15. rujna 2016.,

- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 8. rujna 2016.,

- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 16. veljače 2017.,

- na iznos od 114,53 EUR / 862,95 kn od 20. siječnja 2017.,

- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 16. veljače 2017.,

- na iznos od 47,45 EUR / 357,50 kn od 16. veljače 2017.,

- na iznos od 9,04 EUR / 68,12 kn od 18. siječnja 2017.,

- na iznos od 9,04 EUR / 68,12 kn od 18. siječnja 2017.,

- na iznos od 9,95 EUR / 75,00 kn od 16. ožujka 2017.,

- na iznos od 11,59 EUR / 87,36 kn od 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 4,35 EUR / 32,76 kn od 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 9,04 EUR / 68,12 kn od 15. veljače 2017.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja Mijo Kokorović 24. lipnja 2016. zadobio ozljede na radu. Osiguranik je trebao izvršiti posao postavljanja oplate koji prethodni dan nije završen. Dolaskom do nezavršenog dijela gdje je trebao obaviti posao, ugazio je na kraj daske, tzv. l profil, koji se zaljuljao pa je propao kroz nezaštićeni otvor na pod treće etaže objekta. Osiguranik je, od posljedica pada, zadobio teže ozljede. Nadalje, da su zapisnikom o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata utvrđeni propusti tuženika kao poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu, zbog kojih je došlo do ozljeđivanja osiguranika. Istaknuo je da je odredbom članka 139. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana. Budući da je za liječenje osiguranika platio 24.679,28 kn, a da mu tuženik nije platio po odštetnom zahtjevu radi naknade tog iznosa od 27. ožujka 2017., predložio je sudu donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da tužitelju plati ukupno 24.679,28 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate.

2. Radi dokazivanja istinitosti navoda tužitelj je predložio izvesti dokaz čitanjem isprava: preslike tiskanice OR, preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru, preslike odštetnog zahtjeva, preslike računa te izjava Mije Kokorovića, Tome Talića, Ante Miljka i Ivana Zadre.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da je Mijo Kokorović 24. lipnja 2016. kao radnik na gradilištu tuženika doživio nezgodu za vrijeme radnog vremena, i to na način da je kroz otvor propao na pod treće etaže objekta. Međutim, da je do nezgode došlo isključivo zbog krajnje nepažnje radnika jer je postupao protivno naputku poslodavca, nije koristio predviđenu tehnologiju rada, a poslove svog radnog mjesta nije obavljao u skladu s pravilima zaštite na radu i nalozima nadređenog, odnosno radne obveze je obavljao nesavjesno i nemarno. Stoga tuženik nije odgovoran za nastalu štetu sukladno članku 25. Zakona o zaštiti na radu. Naveo je i da tužitelj nije dostavio ovršno rješenje kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda.

4. Tuženik je predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka Ivana Zadre, Tome Talića te Ante Miljka, kao i dokaz vještačenjem radi utvrđivanja nastanka predmetne nezgode i poštivanja mjera zaštite na radu od strane osiguranika. Uz navedeno predložio je da se pregleda cjelokupni spis Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Ispostava Šibenik, Klasa: UP/I 116-02/16-41/15 te pribavi zdravstveni karton tužitelja.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava: prijave ozljede na radu, odštetnog zahtjeva, zapisnika o inspekcijskom nadzoru, preslika računa, izjave radnika Mije Kokorovića, izjave radnika Tome Talica, izjave Ante Miljka te izjave poslovođe Ivana Zadre.

6. Presudom ovog suda poslovnog broja P-63/2018 od 22. studenoga 2019. naloženo je tuženiku platiti tužitelju 24.679,28 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate.

7. Protiv navedene presude tuženik je podnio žabu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je u bitnome ukazivao na povredu načela jednakosti oružja jer je sud odbio tuženikov prijedlog da se izvedu dokazi na okolnost poštivanja mjera zaštite na radu, da bi potom u obrazloženju presude zaključio da tuženik nije dokazao da je poduzeo propisane mjere zaštite na radu. Stoga je predložio da žalbeni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Odlučujući o tuženikovoj žalbi, Visoki trgovački sud je rješenjem poslovnog broja Pž-366/2020-2 od 22. travnja 2021. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja P- 63/2018 od 22. studenoga 2019. te je predmet vraćen na ponovno suđenje uz uputu da sud u ponovljenom postupku izvede dokaz saslušanjem svjedoka i vještačenjem koje je tuženik predložio radi utvrđivanja poštivanja propisanih mjera zaštite na radu.

9. U ponovnom postupku tužitelj je ostao kod svojih navoda i dokaznih prijedloga, kao i pri stajalištu da je odgovornost tuženika već utvrđena zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, koji ima snagu javne isprave te je kao takav dokaz o sadržaju radnje postupka i danih izjava. Nadalje, da je inspektor je u konkretnom slučaju utvrdio da je do ozljede na radu došlo propustom poslodavca jer nije osigurao da su sredstva rada u svakom trenutku sigurna, prilagođena za rad te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, a da je tuženik sva utvrđenja sa kojima se ne slaže mogao osporavati u inspekcijskom upravnom postupku kroz dopuštene pravne mehanizme (prigovor i žalbu), a ne u predmetnoj parnici. Međutim, da se tuženik na utvrđenja inspektora i izrečena rješenja nije žalio, odnosno nije uložio prigovor, već je postupio sukladno rješenjima, prihvativši činjenicu da je odgovoran za neprovođenje mjera zaštite na radu što je rezultiralo ozljeđivanjem Mije Kokorovića. Kao dokaz, na ročištu glavne rasprave održanom 12. ožujka 2024. priložio je presude Visokog trgovačkog suda poslovnih brojeva Pž-7632/2018 od 10. rujna 2019. te Pž-5922/18 od 17. srpnja 2019.

10. Tuženik je ustrajao u svim svojim navodima te dokaznim prijedlozima. Međutim, odustao je od izvođenja dokaza vještačenjem radi utvrđenja poštivanja propisanih mjera zaštite na radu smatrajući stvar dovoljno raspravljenom.

11. U ponovnom postupku sud je izveo dokaz čitanjem isprava u spisu: prijave ozljede na radu, odštetnog zahtjeva, zapisnika o inspekcijskom nadzoru, preslika računa, izjave radnika Mije Kokorovića, izjave radnika Tome Talica, izjave Ante Miljka te izjave poslovođe Ivana Zadre. Nadalje, zbog izmjene sastava suda, uz suglasnost stranka pročitani su zapisnici o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka Tome Talića, Ante Miljka te Ivana Zadre. Sud nije izveo dokaz vještačenjem radi utvrđenja poštivanja propisanih mjera zaštite na radu, a budući da je sam tuženik odustao od izvođenja predloženog dokaza. Sud nije uzeo u obzir presude Visokog trgovačkog suda poslovnih brojeva Pž-7632/2018 od 10. rujna 2019. te Pž-5922/18 od 17. srpnja 2019. jer su iste dostavljene na ročištu glavne rasprave održanom 12. ožujka 2024. Sud nije pribavio zdravstveni karton tužitelja jer smatra navedeno suvišnim budući da je nejasno koje bi se činjenice time mogle utvrditi. Nije pribavljen ni spis Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Ispostava Šibenik, Klasa: UP/I 116- 02/16-41/15, a budući da je sudskom spisu iz navedenog spisa već priložen zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji sadrži i usmeno rješenje, a tuženik nije isticao da bi inspekcija u provedenom postupku utvrdila rezultate drugačije od onih utvrđenih zapisnikom i danim usmenim rješenjem.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete od 24.679,28 kn, sa zateznom kamatom, koja mu je nastala isplatom troškova liječenja osiguranika Mije Kokorovića, a koji su nastali zbog tuženikove povrede mjera zaštite na radu.

14. Među strankama nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja Mijo Kokorović 24. lipnja 2016., kao radnik na gradilištu tuženika, doživio nezgodu za vrijeme radnog vremena te da je propao na pod treće etaže objekta.

15. Spor je među strankama nastao u odnosu na to postoji li obveza tuženika platiti tužitelju naknadu troškova liječenja osiguranika, odnosno je li tuženik odgovoran za ozljeđivanje osiguranika. Sporna je naime bila činjenica je li tuženik proveo sve mjere zaštite na radu za vrijeme obavljanja rada tijekom kojeg je osiguranik tužitelja ozlijeđen.

16. Propisano je člankom 139. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/2013. 137/2013., dalje: ZOZO) da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

17. Propisano je člankom 148. stavkom 1. ZOZO-a da će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kada se utvrdi da je nastala šteta, uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu. Daljnjim odredbama istog članka određeno je da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda te da ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete.

18. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tužitelj u ovom postupku trebao dokazati da mu je nastala šteta kao posljedica predmetnog štetnog događaja, da je navedenu štetu uzrokovalo tuženikovo neprovođenje mjera zaštite na radu te da je, prije podnošenja tužbe, pozvao tuženika da mu naknadi štetu.

19. Iz računovodstvenih ispisa tužitelja odnosno računa (list 16-35 spisa) razvidno je da je tužitelj platio troškove liječenja osiguranika Mije Kokorovića u iznosu od 24.679,28 kuna. Budući da je time imovina tužitelja umanjena, sud je utvrdio da mu je time nastala šteta kao posljedica ozljeđivanja osiguranika Mije Kokorovića.

20. Iz dopisa od 27. ožujka 2017. (odštetnog zahtjeva) razvidno je da je tužitelj pozvao tuženika na isplatu isplaćenih troškova liječenja Mije Kokorovića u utuženom iznosu. Stoga je sud utvrdio da je tužitelj pozvao tuženika da mu naknadi štetu.

21. Razmatrajući je li povrede osiguranika Mije Kokorovića uzrokovalo neprovođenje mjera zaštite na radu, sud je uzeo u obzir zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Ispostava Šibenik od 11. srpnja 2016., izjavu Mije Kokorovića, izjavu Tome Talića, izjavu Ante Miljka, izjavu Ivana Zadre te iskaze svjedoka Tome Talića, Ante Miljka i Ivana Zadre.

22. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Ispostava Šibenik od 11. srpnja 2016. razvidno je da su utvrđeni propusti poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu i to da poslodavac nije osigurao da su sredstva rada u upotrebi u svakom trenutku sigurni, prilagođeni za rad te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike vezano za članak 13. točku 2. te Dodatak IV DIO B, Dio II točka 5.1. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima ("Narodne novine" broj 51/2008., dalje: Pravilnika). Nadalje, razvidno je da je tuženiku dano i usmeno rješenje kojim mu se naređuje da osigura da sredstva rada u upotrebi u svakom trenutku budu sigurni, prilagođeni za rad te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu tako da za vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Navedeni zapisnik potpisao je Ante Miljak kao punomoćnik tuženika, ali i stručnjak zaštite na radu, te na isti nije imao primjedbi.

23. Iz izjave Mije Kokorovića u bitnome proizlazi da je prilikom ozljeđivanja nosio radno odijelo, radne cipele i kacigu, a da se nezgoda dogodila nakon što je sa svojom grupom upućen izvršiti posao postavljanja oplate. Naveo je da je uzeo ručni cirkular, ponio ga do mjesta gdje je trebao raditi te se popeo ljestvama koje su bile naslonjene na dovršeni dio etaže. Potom da je odložio cirkular te je ugazio na, tzv. I profil, koji nije bio učvršćen, a što nije znao te je propao na pod.

24. Iz izjave Tome Talića proizlazi da su on i Mijo Kokorović trebali nastaviti sa postavljanjem oplate na mjestu gdje je prethodno radila druga skupina radnika. Potom, da se Mijo Kokorović kretao ispred njega kada je stao na neučvršćeni profil te propao na pod.

25. Iz izjave Ante Miljka proizlazi da je Mijo Kokorović upućen izvršiti posao postavljanja oplate zajedno s ostalim radnicima, a da je sa zadaćom upoznat od strane poslovođe Ivana Zadre. Usput da je uzeo ručni cirkular, popeo se ljestvama i produžio sigurnom komunikacijom do mjesta gdje je trebao raditi. Tada da se sjetio da je zaboravio produžni kabel te se namjeravao vratiti na nižu etažu da bi ga uzeo. Potom, da je pokušao prijeći preko nedovršenog dijela podkonstrukcije oplate armiranobetonske ploče na kojoj je prethodnog dana radila druga skupina radnika te je ugazio na tzv. l profil i pao na donju etažu.

26. Iz izjave Ivana Zadre proizlazi da je on uputio Miju Kokorovića na nastavak postavljanja oplate betonske ploče. Nadalje, da je radnicima osigurana komunikacija ljestvama centralnim stubištem do mjesta rada, a da je nakon nekog vremena obavješten o padu Mije Kokorovića.

27. Svjedok Toma Talić iskazao je da ostaje pri svojoj pisanoj izjavi te da je poslodavac na radnom mjestu u potpunosti poštivao propisane mjere zaštite na radu. Naveo je da su svi radnici imali zaštitne rukavice, zaštitne cipele, kacige i zaštitno odijelo, a da je površina na kojoj su obavljali posao bila u potpunosti zaštićena. Nadalje, da mu nisu poznati rezultati provedene inspekcije, kao ni da neka sredstva rada nisu bila sigurna i prilagođena za rad. Iskazao je i da je ozlijeđeni radnik znao gdje se nalazi otvor kroz koji je propao jer su taj otvor trebali zatvoriti, kao i da je postojao sigurniji način prolaska radnika od onoga kojim je krenuo po kabel.

28. Svjedok Ante Miljak u svom iskazu je naveo da ostaje pri sadržaju pisane izjave te je naveo da je njemu izrečeno usmeno rješenje, a da je inspekcija pritom mislila da je poslodavac trebao osigurati otvor kroz koji je ozlijeđeni radnik propao na način da je otvor bio zaštićen ogradom ili da radnik koristi sigurnosni pojas prilikom rada na tom mjestu. Zatim, da nije bilo primjedbi na to da radnici nisu imali potrebnu opremu za obavljanje rada na tom gradilištu i da inspekcija nije imala druge primjedbe koje bi se ticale osiguranja mjera zaštite na radu. Kazao je da radnici nisu mogli koristiti pojaseve na koje inspekcija ukazuje iz razloga što je primjerice ovaj radnik za dolazak do kabela koji je želio dohvatiti trebao prijeći cca 100 m. U pogledu ograđivanja otvora kroz koji je radnik propao da su radnici među kojima je i ozlijeđeni radnik prethodnog dana postavljali oplatu, a sutradan su trebali nastaviti s postavljanjem oplate, no da je ozlijeđeni radnik stao na zadnju postavljenu oplatu koju nije dobro učvrstio pa je kroz nju propao. Zaključno, da otvor kroz koji je radnik propao nije mogao biti ograđen jer je ozlijeđeni radnik imao za zadatak zatvoriti upravo taj otvor.

29. U svom iskazu svjedok Ivan Zadro naveo je da ostaje pri sadržaju pisane izjave, a potom je iskazao da je tuženik na gradilištu poštivao sve propisane mjere zaštite na radu, da su radnici imali svu potrebnu opremu te da je gradilište bilo ograđeno na siguran način. Naveo je da mu nije poznato da je tada bio inspektor rada jer se o tome on ne bi obavještavao, a nisu mu poznati ni rezultati provedene inspekcije te nema saznanja o tome na što bi se odnosile primjedbe o mjerama zaštite na radu na tom gradilištu. Smatra da su se poslovi obavljali sukladno pravilima struke jer su radnici postavljali oplate i usporedno s postavljenim oplatama stavljali ogradu radi zaštite. Naveo je i da je ozlijeđeni radnik znao gdje se nalazi otvor jer je upravo taj otvor trebao prekriti novom oplatom.

30. Iz izjave ozlijeđenog Mije Kokorovića kao i izjave Tome Talića koji su neposredno prisustvovali padu, ali i iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru, sud je utvrdio da je Mijo Kokorović stao na neučvršćeni I profil te zajedno s njim propao na nižu etažu kojom prilikom se ozlijedio. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru te izjava Tome Talića i Ante Miljka, sud je utvrdio da je prethodne radove na dijelu l profila radila druga skupina radnika. U tom dijelu iskaz svjedoka Ante Miljka dan na raspravi ne podudara se s onim danim u pisanoj izjavi, kao ni s ostalim dokazima pa ga je sud ocijenio nevjerodostojnim. Nadalje, sud je prihvatio izjavu Mije Kokorovića u kojoj je naveo da nije znao da je I profil neučvršćen kao uvjerljivu i logičnu, a istu podupire i činjenica da je prethodne radove na dijelu l profila radila druga skupina radnika. Iz navedenog sud je zaključio da radnik uoči pristupanja radnom zadatku nije bio obaviješten o svim rizicima za svoju sigurnost.

31. Razmatrajući je li tuženik povrijedio mjere zaštite na radu sud se oslonio na zapisnik o inspekcijskom nadzoru kojim je inspektorica, kao stručna osoba, evidentirala povredu te usmenim rješenjem naložila uklanjanje povreda. Iz dijela zapisnika pod točkom 3. Vrijeme, mjesto i radovi koji su obavljani neposredno prije ozljeđivanja proizlazi da je prostor treće etaže jednim dijelom ograđen drvenom ogradom kao osiguranje radnika od pada sa objekta, ali ne cijelom dužinom, a da je Mijo Kokorović pao kroz nezaštićen (neograđen) otvor. Nadalje, iz dijela zapisnika kojim je utvrđen propust u primjeni mjera zaštite na radu proizlazi da je riječ o propustu vezanom za članak 13. točku 2. Dodatak IV DIO B, Dio II točka 5.1. Pravilnika koji propisuje da se padovi s visine moraju fizički spriječiti ograđivanjem svih radnih mjesta na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama koje ima najmanje podnu rubnu dasku, koljeničnu prečku i rukohvat, a da se ograde mogu izvesti i na drugi siguran način. Sud je pritom uzeo u obzir činjenicu da je Ante Miljak, kao punomoćnik tuženika, zapisnik potpisao te na isti nije imao primjedbi. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je on osposobljen kao stručnjak zaštite na radu, dakle da je bio upoznat s propisima zaštite na radu te je mogao staviti primjedbe ukoliko sadržaj zapisnika ne bi bio točan. Stoga, sud nije prihvatio iskaz svjedoka Ante Miljka dan na raspravi jer je isti nelogičan i nije podudaran sa ostalim izvedenim dokazima, a posebice zapisnikom o inspekcijskom nadzoru kojeg je sam potpisao. U odnosu na iskaze svjedoka Tome Talića i Ivana Zadre u pogledu poštivanja mjera zaštite na radu, sud ih je uzeo u obzir, no smatra da navedeni svjedoci nemaju potrebna stručna znanja za ocjenjivanje poštivanja mjera zaštite na radu. Uz sve navedeno, sud je razmotrio i činjenicu da I profil nije bio učvršćen te odredbu Pravilnika Dio A 1. Stabilnost i čvrstoća koja propisuje da materijali, oprema i svaki dio, koji bilo kakvim međusobnim nekontroliranim pomicanjem utječu na sigurnost i zdravlje radnika, moraju biti na prikladan i siguran način učvršćeni, a da je pristup na površine nedostatne čvrstoće nedopušten, sve dok se ne osigura oprema i sredstva, koja omogućavaju da se rad obavi na siguran način. Stoga je sud utvrdio da je uzrok povrede osiguranika Mije Kokorovića tuženikovo neprovođenje mjera zaštite na radu.

32. Budući da je utvrđeno da je tužitelju nastala šteta koju je prouzročio tuženik zbog toga što nije proveo mjere zaštite na radu te da je tužitelj prethodno od tuženika zatražio da mu naknadi štetu, to je osnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknadu štete.

33. Razmatrajući visinu tužbenog zahtjeva, sud je prihvatio isprave (račune list 16-35 spisa) s naznakom datuma plaćanja računa i ovjerom ovlaštene osobe tužitelja, a budući da tuženik nije određeno prigovorio njihovoj vjerodostojnosti.

34. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dostavio ovršno rješenje, sud navodi da se utuženi iznos temelji na odredbama ZOZO-a kao i Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" broj 75/2014.).

35. Ranije citiranom odredbom članka 148. ZOZO-a propisano je da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana nastanka štete sukladno zakonu o kamatama. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate na svaki pojedini iznos od dana plaćanja sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

36. Sukladno članku 328. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. rok za izvršenje činidbe iznosi 15 dana.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 25. travnja 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30866-c2a11

Kontrolni broj: 01740-370e9-f57f7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.