Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4962/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o. sa sjedištem u Bjelovaru, F. Livadića 14a, OIB: 27962400486, kojega zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Povrv-240/2022-52 od 11. listopada 2023., dana 24. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Povrv-240/2022-52 od 11. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe kao i u cijelosti zahtjev za naknadu troškova punomoćnika tužitelja u iznosu od 728,70 eura na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Čazmi Torbašinović Ljerke poslovni broj Ovrv-52/20 od 14. travnja 2020. i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredbi parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu duga na ime neplaćene grobne naknade u iznosu od 2.230,44 kn.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

7. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je za predmetno grobno mjesto na dan 10 listopada 2019. evidentiran dug na ime VP, majke tuženika koja je preminula a rješenjem o nasljeđivanju od 23. kolovoza 2011. tuženik je proglašen njenim nasljednikom, tim je rješenjem naslijedio i pravo korištenja istog grobnog mjesta.

8. Stav je prvostupanjskog suda da tražbina tužitelja nije osnovana jer se njegovo potraživanje odnosi na račune koji su dospijevali u razdoblju od 31. listopada 2005. do 20. srpnja 2019. a u poslovnim knjigama tužitelja tuženik se vodi kao korisnik predmetnog grobnog mjesta tek od 6.svibnja 2020., da bi tuženik postao obveznik prema tužitelju po osnovi nasljeđivanja grobnog mjesta tužitelj bi trebao ishoditi sudsku odluku kojom bi utvrdio nastanak takve obveze tuženika. Stoga smatra da u ovom slučaju nije nastao obveznopravni odnos tužitelja i tuženika zbog čega nije osnovan tužbeni zahtjev.

9. Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pogrešno.

10. Naime, kraj nesporne činjenice da je tuženik i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 23. kolovoza 2011. proglašen jedinim nasljednikom iza pokojne VP, kao korisnice grobnog mjesta i obveznice plaćanja grobne naknade, njegova odgovornost kao nasljednika za njene dugove proizlazi iz samog zakona, konkretno odredbe čl. 139.st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN) koja propisuje da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja.

11. Uz to, prema odredbi čl. 4. st. 4. ZN, nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti a prema odredbi čl. 5. st. 2. toga Zakona ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Stoga je i pravo korištenja grobnog mjesta kao dio ostavine smrću pokojne majke tuženika postalo njegovo nasljedstvo, neovisno o tome što je tužitelj to evidentirao tek 2020. i to zbog propusta samog tuženika koji mu nije dostavio rješenje o nasljeđivanju.

12. Neovisno o ovom pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, tužbeni zahtjev nije osnovan zbog drugih razloga.

13. Naime, kako je rečeno, računi tužitelja za predmetnu tražbinu dospijevali su u razdoblju od 31. listopada 2005. do 20. srpnja 2019., prijedlog za ovrhu koji se u ovom slučaju smatra tužbom je podnesen 14. travnja 2020., tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare time da je na zapisnik s ročišta održanog 14. veljače 2022. izjavio da "se ne protivi svojoj obvezi unazad 5 godina", protivi se naknadi troškova postupka.

14. Ova izjava na sudski zapisnik koji je tuženik potpisao ima značenje odricanja od zastare za navedeno razdoblje u smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), posljedica takve izjave je da se obveznopravni odnos stranaka za taj dio tražbine vraća u stanje kakvo je bilo prije nastupa zastare te bi ovaj dio tužbenog zahtjeva, što se tiče zastare, mogao biti prihvaćen kao osnovan.

15. Međutim, tužitelj nije u tužbi niti tijekom postupka određeno specificirao tužbeni zahtjev po razdobljima te nije utvrđeno koliko iznosi njegovo potraživanje u razdoblju za koje se tuženik odrekao zastare. Budući da je u ovom slučaju riječ o sporu male vrijednosti u kojem nije dopušten žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. ZPP) to niti ovaj sud nije ovlašten utvrđivati činjenice, u ovom slučaju pripadajući iznos tužiteljeve tražbine koja nije u zastari.

16. Kako tužitelj nije dokazao iznos potraživanja za razdoblje u kojem nije nastupila zastara, odluka kojom je njegov tužbeni zahtjev odbijen je pravilna, neovisno o pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda na kojem se temelji.

17. Obzirom na uspjeh u sporu, zahtjev tužitelja za naknadu parničnoga troška u odnosu na tuženika nije osnovan te nisu osnovani žalbeni razlozi niti u odnosu na odluku o parničnom trošku pod t. II. izreke pobijane presude.

18. Zbog izloženih razloga, temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

19. Neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe obzirom da u žalbenom postupku nije uspio (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Iz zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelja proizlazi da sadrži i zahtjev za naknadu troškova punomoćnika, i to troškove prijevoza vlastitim automobilom i za vrijeme izbivanja iz pisarnice, za pristup na ročišta koja su održana pred sudom prvoga stupnja u Daruvaru kao Stalnom službom Općinskog suda u Bjelovaru.

21. Iz spisa proizlazi da je ovaj postupak pokrenut pred Općinskim sudom u Bjelovaru ali je naredbom predsjednice toga suda od 27. listopada 2021. broj Su- 3/2021-251 određena ponovna automatska dodjela predmeta u rad sucu Općinskog suda Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru, radi ujednačavanja radne opterećenosti sudaca.

22. Dakle, u ovom slučaju je riječ o raspoređivanju predmeta u rad među sucima istoga suda (čl. 2. st. 1. Zakona o područjima i sjedištima sudova - Narodne novine br. 67/18). Tek u slučaju određivanja drugog stvarno i mjesno nadležnog suda za postupanje od strane predsjednika zajedničkog neposredno višeg suda odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova prijevoza i troškova izbivanja iz pisarnice u smislu odredbi čl. 11. st. 1., st. 2. i st. 4. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) i to ne na teret protivne strane u postupku nego na teret državnog proračuna. Kako ovdje nije riječ o slučaju koji ima u vidu ova zakonska odredba niti je tuženik kao protivna strana u postupku u tom pogledu pasivno legitimiran, zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova prijevoza i izbivanja iz pisarnice (582,96 eura+PDV) nije osnovan.

U Zagrebu, 24. travnja 2024.

Sudac:

Jasenka Grgić