Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-72/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog NG, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 227. stavaka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. – dalje:KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog NG podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola od 5. siječnja 2024. broj K-6/2020. (Kv-I-400/2023.), u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog NG kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli - Pola, na temelju članka 498. stavka 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22. - dalje: ZKP/08) prihvaćen je zahtjev osuđenog NG za obnovu kaznenog postupka te je preinačena u odluci o kazni pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 14. lipnja 2021. broj K-6/2020. (preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 6. rujna 2022. broj I Kž- 156/2022-7) na način da je osuđeni NG za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.
2. Protiv te presude žali se osuđenik po braniteljici Mariji Budimir zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači, tako da se izrekne kazna zatvora u trajanju kraćem od kazne izrečene u pobijanoj presudi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako u uvodu osuđenik kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi se ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijana presuda ispitana je i sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Osuđenik u žalbi navodi da je pobijana presuda rezultat intenzivne primjene odredbe članka 498. stavka 2. točke 4. ZKP/08., te da je među novim okolnostima koje nisu postojale u vrijeme izricanja pravomoćne presude uzeta u obzir samo činjenica naknadnog roditeljstva osuđenika. Nadalje navodi da, ublažavanje kazne za samo dva mjeseca osjeća nepravičnim u odnosu na svoje najbliže, dijete i suprugu, te smatra da je ovakva odluka suprotna do sada uvriježenoj praksi sudova kod istovjetne okolnosti. Međutim, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da okolnost što je osuđeniku rođeno dijete ĆG, **.**.2023., predstavlja jedinu okolnost koja bi dovela do blaže osude da je postojala u vrijeme kada se izricala presuda, te je uzeo u obzir i da supruga osuđenika i dijete žive u [adresa], kao i činjenicu da osuđenik svoje dijete još nije vidio, koje i prema ocjeni drugostupanjskog suda doista opravdavaju nešto blaže kažnjavanje, i to smanjenjem izrečene jedinstvene kazne zatvora za dva mjeseca.
8. Žalbeni navodi kojima se ističe da nije bilo potrebe za izdavanjem europskog uhidbenog naloga jer je cijelo vrijeme bila poznata adresa osuđenika u SR Njemačkoj gdje je živo i radio, nisu relevantni prilikom odlučivanja o žalbi na presudu kojom je prihvaćen zahtjev za obnovom kaznenog postupka temeljem članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., pa ih stoga drugostupanjski sud nije ni razmatrao.
9. Protivno daljnjim žalbenim navodima, da je žalitelj istrgnut od obitelji i sredine u kojoj je živo i radio, da je uskraćen za posjete prijatelja koje ima u SR Njemačkoj, jer je tamo više godina, do uhićenja, živio i radio, te da nema sve ono što je inače zajamčeno zatvoreniku (dodire s vanjskim svijetom u smislu susreta, a ne samo telefonskog kontakta), ocjena je drugostupanjskog suda da ove okolnosti, po svojem značaju i kvaliteti nisu takve da bi, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., očito utjecale na još blaže kažnjavanje osuđenika. Pored toga, okolnosti istaknute u žalbi treba promatrati u kontekstu da je počinjenjem kaznenog djela za koje je osuđenik pravomoćno osuđen smrtno stradala mlada djevojka, kao i da je još jedna osoba pretrpjela teške tjelesne ozljede, što je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske cijenio prilikom odlučivanja o žalbi na presudu, te odmjerio odluku o kazni u trajanju od tri godine koja odgovara posebnom zakonskom minimumu.
10. Odmjerenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije. Upravo se ova kazna, s obzirom na sve ranije utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, kao i ovu olakotnu koje je sada utvrđena, ukazuje primjerenom težini i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj osobnosti, te je prikladna ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
11. Imajući u vidu navedeno, žalbu osuđenika je valjalo odbiti kao neosnovanu.
12. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
