Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-2/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog PB, zbog kaznenih djela iz članka 242. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi osuđenika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Kv-eu- 2/2023-23 od 3. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog PB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je, pod točkom I. izreke utvrđeno, da je osuđeni ČB, osuđen presudom Općinskog suda u Rosenheimu broj 8 Ds 430 Js 90559/16 od 21. prosinca 2012., pravomoćna 7. veljače 2017., države izdavanja Savezne Republike Njemačke, zbog kaznenih djela krađe, krađe provalom u stan i pokušajem krađe provalom u stan s primijenjenim člankom 242. stavka 1., člankom 244. stavkom 1. broj 3. i stavkom 2., člankom 22., člankom 23. stavkom 1. i člankom 53. Kaznenog zakonika na način činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, određenu uvjetno te presudom Općinskog suda u Gummersbachu broj 81 Ds 910 Js 85/16 pravomoćna 14. veljače 2017., zbog kaznenog djela krađe provalom u stan s primijenjenim člankom 242. I, člankom 244. I br. 3 Kaznenog zakonika Njemačke, činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude, na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, određena uvjetno, pa je rješenjem Općinskog suda u Rosenheimu broj 8 Ds 430 Js 90559/16 od 12. lipnja 2017., pravomoćnim 12. srpnja 2017. odlučeno, da se pojedinačne kazne iz navedenih presuda spajaju u jedinstvenu kaznu uz uvjetno izvršavanje kazne zatvora od jedne godine i osam mjeseci kao pojedinačnu kaznu, a rješenjem Općinskog suda u Rosenheimu broj spisa Bw R 8 Ds 430 Js 90559/16 od 5. svibnja 2020., pravomoćnim 29. svibnja 2021. je opozvana uvjetna kazna određena presudom Općinskog suda u Rosenheimu od 21. prosinca 2016., broj spisa 8 Ds 430 Js 90559/16 i presudom Općinskog suda u Gummersbachu (Amtsgericht Gummersbach) od 6. veljače 2017., broj spisa 910 Js 85/16 81 Ds 1/17, objedinjena rješenjem Općinskog suda u Rosenheimu od 9. lipnja 2017., broj spisa 8 Ds 430 Js 90559/16., s time da je ukupno trajanje oduzimanja slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom 123 dana.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijane presude, utvrđeno je da kaznena djela iz točke I. izreke presude sadrže bitna obilježja kaznenih djela po Kaznenom zakonu ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 14/23. – dalje: KZ/11.), u odnosu na presudu Općinskog suda u Rosenheimu pod točkom 1. krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., pod točkom 2. teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11. počinjene u supočiniteljstvu u vezi članka 36. stavka 2. KZ/11. i pod točkom 3. teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. stavka 1. KZ/11. i u odnosu na presudu Općinskog suda u Gummersbachu teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11.
1.2. Pod točkom III. izreke presude, na temelju članka 89. stavaka 1. i 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20. - dalje: ZPSKS-EU) u odnosu na osuđenika PB priznata je jedinstvena kazna zatvora iz dostavljenih pravomoćnih presuda Općinskog suda u Rosenheimu od 21. prosinca 2016., broj spisa 8 Ds 430 Js 90559/16 i Općinskog suda u Gummersbachu od 6. veljače 2017., broj spisa 910 Js 85/16 81 Ds 1/17 i rješenja Općinskog suda u Rosenheimu broj 8 Ds 430 Js 90559/16 od 12. lipnja 2017., pravomoćnim 12. srpnja 2017. te rješenja Općinskog suda u Rosenheimu broj spisa Bw R 8 Ds 430 Js 90559/16 od 5. svibnja 2020., pravomoćnim 29. svibnja 2021., države izdavanja Savezne Republike Njemačke u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci u koju se uračunava vrijeme koje je već odsluženo u vezi s kaznom u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i 3 (tri) dana te je određeno da će se kazna zatvora izvršiti u državi izvršenja Republici Hrvatskoj.
2. Protiv te je presude žalbu podnio osuđenik po braniteljicama, odvjetnicama Ani Trošelj i Sandri Zorc, zbog "bitne povrede odredbi Zakona o kaznenom postupku iz čl. 468. st. 1. toč. 3. i 11. i čl. 468. st. 3. ZKP-a u vezi čl. 94. st. 1. toč. 3. i 4. ZPSKS- EU". Predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i odbije priznanje njemačke sudske odluke, a podredno da je ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravilno je prvostupanjskom presudom utvrđeno da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonom predviđene pretpostavke iz članka 91. ZPSKS-EU za priznanje i izvršenje presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, kao i da ne postoje osnove za odbijanje priznanja iz članka 94. ZPSKS-EU.
6. Neosnovan je žalbeni navod da je nastupila zastara izvršenja kazne, zbog čega sud može odbiti priznanje strane sudske odluke, jer je presuda Općinskog suda u Rosenheimu donesena 21. prosinca 2012. Osim što se rokovi zastare računaju od pravomoćnosti presude, što žalitelj očito ispušta iz vida, a presuda je postala pravomoćna 7. veljače 2017., pogrešna je tvrdnja osuđenika da mu zastara izvršenja kazne zatvora nastupa za 6 godina, jer mu je izrečena kazna zatvora dulja od jedne godine, pa se u tom slučaju kazna zatvora ne može izvršiti nakon što protekne 10 godina od pravomoćne presude.
6.1. S timu vezi činjenica da je u točki I izreke pobijane presude navedeno, da je presuda Općinskog suda u Rosenheimu od 21. prosinca 2012., iako su kaznena djela za koja je osuđeni ČB osuđen tom presudom počinjena 2015. i 2016., što uočava i žalitelj, očito je riječ u omašci u pisanju prvostupanjskog suda, a ne o manjkavosti potvrde iz članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP. Pritom je u točki III izreke navedeno da je riječ o presudi iz 2016. godine, što proizlazi i iz odluka koje su dostavljene uz potvrdu, pri čemu je predmet priznanja i izvršenja odluka kojom su opozvane objedinjene uvjetne osude iz dviju presuda, među ostalim i presude čiji datum donošenja dovodi u pitanje žalitelj.
6.2. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj, tvrdeći da postoji "nesklad između presude i potvrde", niti je povrijeđen kazneni zakon jer nije nastupila zastara izvršenja kazne zatvora.
7. Jednako tako polazeći od načela uzajamnog priznanja kao temelja pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, prvostupanjski sud nije ovlašten utvrđivati činjenice i ovisno o tome primjenu odgovarajućih instituta, već se s pravom, odlučujući o priznanju i izvršenju strane presude, ograničio na utvrđivanje radi li se o kaznenom djelu i po domaćem pravu, što nije sporno.
8. Konačno u odnosu na tvrdnju žalitelja da je prvostupanjski sud donio presudu "bez održavanja rasprave na kojoj će se raspraviti postojanje uvjeta za priznanje", valja istaknuti da odredbama ZPSKS-EU nije određeno da se odluka donosi na sjednici vijeća ili raspravi na koju se pozivaju stranke.
9. S obzirom na to da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
