REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1517/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB:..., S., P., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u P., protiv tuženika J. P. iz C., J., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz G., radi raskida ugovora, isplate i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-51/2023-2 od 31. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-342/2021- 15 od 28. studenoga 2022., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-51/2023-2 od 31. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-342/2021-15 od 28. studenoga 2022. postavljajući slijedeća pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"- da li je drugostupanjski sud prilikom donošenja presude mogao zakonito utvrditi da je temeljem odredbe čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima došlo do raskida ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta po samom zakonu, ako u ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta plaćanje zakupnine u ugovorenom roku nije bio izričito ugovoren kao bitan sastojak ugovora, niti je bilo ugovoreno da će se ugovor smatrati raskinutim ako ugovor ne bude ispunjen u određenom roku, niti da će se smatrati raskinutim u slučaju zakašnjenja sa plaćanjem zakupnine (čl. 361. st. 1. i 4. i čl. 362. st. 2. Zakona o obveznim odnosima)?

- Da li se opomena tužitelja od 18.09.2019. godine kojom je zahtijevao od tuženika plaćanje zakupnine uz istovremeno priopćavanje tuženiku da mu se ugovor raskida zbog neplaćanja zakupnine do kraja lipnja tekuće godine za tekuću godinu, može smatrati valjanom osnovnom za raskid ugovora pored činjenice da tužitelj nije tuženiku ostavio naknadni primjereni rok za ispunjenje obveze plaćanja zakupnine (čl. 362. st. 1. i 2. i čl. 535. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?

- da li je tužitelj, kao zakupodavac, bio u obvezi prije izjave raskida ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u kojem nije izričito ugovoreno da je rok plaćanja zakupnine bitan sastojak ugovora, ostaviti tuženiku, kao zakupoprimcu, primjereni naknadni rok za ispunjenje obveze plaćanja zakupnine, i to u najmanjem propisanom trajanju od 15 dana nakon što je zakupodavac pozvao zakupnika na plaćanje (čl. 362. st. 1. i 2. i čl. 535. st. 1. Zakona o obveznim odnosima)?

- da su prvostupanjski i drugostupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 361. st. 1. i 4., čl. 362. st. 1. i st. 2. i čl. 535. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u skladu s odlukama drugih drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donijeli bi odluku da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija radi odlučne činjenice da u ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta nije bilo izričito ugovoreno da je rok plaćanja zakupnine bitan sastojak ugovora, a prije raskida ugovora zakupodavac nije ostavio zakupoprimcu obvezni naknadni rok za ispunjenje obveze plaćanja zakupnine."

2. Tuženik je također naveo da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava iz čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 29. st. 1. i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer su pitanja usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, odgovor na ista ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom predmetu i njima se u stvari, a što proizlazi iz sadržaja istih, još jednom izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom u dijelu s kojim tuženik nije uspio u postupku.

5. Nadalje, ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.

6. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu – valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u st. I. izreke, dok je pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.