REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-686/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojega zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri u Zagrebu, protiv tuženice Županijske uprave za ceste Dubrovačko-neretvanske županije, OIB 51842375312, Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, kojeg zastupa punomoćnik Katja Jajaš odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, radi utvrđenja prava služnosti i otkaza ugovora, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-613/2020-6 od 2. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-497/2019 od 12. ožujka 2020., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj u trenutku zaprimanja izjave o otkazu od 7. ožujka 2019., zaprimljene 11. ožujka 2019., bio predmnijevani ovlaštenik prava stvarne služnosti temeljem Ugovora br. F4. 11-411/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Dubrovačko-neretvanske županije od 30. prosinca 2013. te njegovim aneksa 1 od 10. prosinca 2014., i to na svim županijskim i lokalnim cestama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji pod upravljanjem tuženika, a na kojima je izgrađena tužiteljeva elektronička infrastruktura i druga povezana oprema.

II. Utvrđuje se da je tužitelj u trenutku zaprimanja Izjave o otkazu od 13. rujna 2019. zaprimljene 19. rujna 2019., bio predmnijevani ovlaštenik prava stvarne služnosti temeljem Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti br. T4.4.2-658/15 od 7. rujna 2015., i to polaganja instalacija u trup lokalne ceste br. 69060 na (i) nekretnini označenoj kao z.k. č. br. [katastarska čestica], opisana kao "[adresa] površine 339 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te (i) z.k. č. br. [katastarska čestica], opisana kao "put", površine 16025, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Utvrđuje se da je otkaz Ugovora broj F4. 1-411713 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Dubrovačko-neretvanske županije od 30. prosinca 2013.. te njegovog aneksa od 10. prosinca 2014., sadržan u izjavi o otkazu dopisom tuženika od 7. ožujka 2019., zaprimljen 11. ožujka 2019., neosnovan i bez pravnog učinka.

IV. Utvrđuje se da je otkaz Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti br. T4.4.2-658/15 od 7. rujna 2015., sadržan u izjavi o otkazu dopisom tuženika od 13. rujna 2019., zaprimljen 19. rujna 2019., neosnovan i bez pravnog učinka.

V. Tuženik je dužan priznati i trpjeti ovlasti tužitelja i to korištenje cestovnog zemljišta, kojim upravlja tuženik, u svrhu pristupa izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarenja elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja, koja je izgrađena na cestovnom zemljištu kojim upravlja tuženik, a koje ovlasti tužitelja proizlaze iz Ugovora br. F4 1-411/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Dubrovačko-neretvanske županije od 30. prosinca 2013. te njegovog Aneksa 1 od 10. prosinca 2014. te je tuženik dužan primati ispunjenje tužiteljevih novčanih obveza kako su one ugovorene naprijed navedenih ugovorom i njegovim aneksom.

VI. Tuženik je dužan priznati i trpjeti ovlasti tužitelja i to pravo polaganja instalacija u trup lokalne ceste br. 69060 na (i) nekretnini označenoj kao z.k. č. br. [katastarska čestica], opisana kao [adresa] površine 339 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te (i) z.k. č. br. [katastarska čestica], opisana kao "put", površine 16025, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje ovlasti tužitelja proizlaze iz Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti br. T4.4.2-658/15 od 7. rujna 2015., te je tuženik dužan primati ispunjenje tužiteljevih novčanih obveza kako su one ugovorene naprijed navedenih ugovorom i njegovim aneksom.

VII. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 182.125,00 kuna.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-243/2022-2 od 2. veljače 2022., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog slijedećeg pravnog pitanja:

„Je li sama činjenica da je ugovor sklopljen te da je usmjeren na osnivanje prava služnosti i stvaranje stvarnopravnog odnosa, dovoljan osnov da takav ugovor ne može prestati otkazom, vodeći pri tom računa da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 220.) jasno određeno da sam sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti ne predstavlja stvarnopravni, već samo obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih služnosti?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Tuženik predlaže preinačiti pobijanu presudu.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode, predlaže reviziju odbiti, a tužitelju dosuditi troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka, je zahtjev za utvrđenjem da je otkaz ugovora o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Dubrovačko-neretvanske županije od 30. prosinca 2013. te njegov Aneks od 10. prosinca 2014. sadržan u izjavi o otkazu, dopisom tuženika od 7. ožujka 2019. neosnovan i bez pravnog učinka i utvrđenje da je otkaz ugovora o osnivanju prava služnosti na javnoj cesti od 7. rujna 2015. sadržan u izjavi o otkazu, dopisom tuženika od 13. rujna 2019. neosnovan i bez pravnog učinka.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojega je revizija dopuštena i obrazloženje iste, proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporno, predstavlja li ugovor o pravu služnosti kojim se uz novčanu naknadu pravo služnosti osniva ili utvrđuje, ugovor stvarnog prava ili ugovor obveznoga prava i vezano uz to mogućnost prestanka takvog ugovora izjavom o otkazu, u smislu odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

9. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje: da su stranke sklopile predmetne ugovore o osnivanju prava služnosti; da su se ugovori izvršavali do otkaza; da je tuženik jednostrano otkazao ugovor o osnivanju služnosti; da ugovorene služnosti nisu uknjižene, te da su ugovori sklopljeni u vezi s činjenicom da je u trenutku sklapanja ugovora tužitelj već bio vlasnik infrastrukture, koja je postojala na nekretninama kojima tuženik upravlja.

10. Prvostupanjski je sud shvaćanja da predmetni ugovori o služnosti ne proizvode samo obveznopravne učinke već i stvarnopravne učinke, jer je tužitelj navedenim ugovorima stekao pravo posjeda radi vršenja sadržaja stvarne služnosti, time ograničenog stvarnog prava, na nekretninama kojima tuženik upravlja te da je navedeno upravo volja stranaka i svrha ugovora. Konačno, zaključuje prvostupanjski sud da tuženik nije mogao ugovore raskinuti primjenom odredbe čl. 212. ZOO-a, osobito stoga što se radi o ugovorima u kojima je trajanje ugovora jasno i decidirano vezano uz objektivne uvjete korištenja infrastrukture i opreme u svrhu za koju je ista namijenjena.

11. Pravno je shvaćanje drugostupanjskoga suda da su predmetni ugovori o osnivanju prava služnosti, obveznopravni ugovori koji imaju za cilj uspostavu stvarnopravnih učinaka, što uz činjenicu da se njima reguliraju već postojeći stvarnopravni odnosi na terenu i ispunjava zakonska obveza iz čl. 25. Zakona o cestama, tim ugovorima daje karakter mješovitog pravnog posla, u kojem prevladavaju elementi stvarnopravnog ugovora. Stoga je, zaključak drugostupanjskoga suda da ugovor o osnivanju prava služnosti nije sadržajno samo obveznopravni ugovor, pa ga se ne može otkazati sukladno odredbi čl. 212. ZOO-a.

12. Ovaj sud je u svojoj presudi poslovni broj Rev 998/2022-2 od 24. siječnja 2023. u činjenično-pravnoj situaciji podudarnoj sa ovopredmetnom izrazio pravno shvaćanje:

„...ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a.“.

13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje ovoga suda i s obzirom na postavljeno pravno pitanje u ovom predmetu, navodi se da ugovor o osnivanju prava služnosti od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava, usmjeren na osnivanje prava služnosti te da se ne može otkazati u smislu odredbe čl. 212. st. 1. ZOO-a. Pri tome je potrebno navesti, kako je potpuno nejasno pozivanje tuženika na odredbu čl. 220. ZVDSP-a, kojom odredbom je propisan način osnivanja služnosti na nekretninama.

14. Premda drugostupanjski sud u pobijanoj odluci iznosi suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja ovoga suda (te navodi kako su ugovori o osnivanju prava služnosti nesumnjivo obveznopravni ugovori koji imaju za cilj uspostavu stvarno pravnih učinaka) i pravilnom primjenom materijalnoga prava, valjalo je jednako odlučiti u tužbenom zahtjevu.

15. Kako dakle, razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojega je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe čl. 393. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci pod toč. I. ove presude.

16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (toč. II. izreke).

Zagreb, 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina