Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-433/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. Lj. iz N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika samostan u Z., OIB: …, zastupanog po L. Z., odvjetniku u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-918/2022-10 od 21. listopada 2022., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-918/2022-10 od 21. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj Š. Lj. stekao pravo vlasništva na nekretninama oznaka k. č. 2051/1, zvana L., u naravi pašnjak, površine 3079 m2, zk. ul. 2608, k.o. N.-Z., i k.č. 2051/2, zvana L., u naravi pašnjak, površine 763 m2, zk. ul. 2608, k.o. N.- Z., obje za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj, na temelju ove presude, ishodi uknjižbu svog prava vlasništva na navedenim nekretninama, na obje za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika na navedenim nekretninama, na obje za cijelo, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presude u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine zvane L., u naravi pašnjak.

5. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri tome je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

7. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze svjedoka Š. B. i B. Lj., koji su vršnjaci tužitelja i koji su istovjetno iskazivali u dijelu saznanja da im je poznato mjesto prijepora zvano L. i da su obojica i osobno i po svojim prednicima koristili zemlju na tom predjelu zvanom L. i da su susjedne čestice sa tužiteljem te da je tužitelj osobno i po svojim prednicima oduvijek koristio tu zemlju i da ga nitko, niti njegove prednike nije smetao u tom posjedovanju i korištenju niti im je poznato da bi netko treći svojatao tu zemlju. Svjedoci su isto tako jasno naveli da niti oni a niti njihovi predci nisu plaćali nikakvu naknadu nikome za korištenje te zemlje.

9.1. Valja istaknuti da svjedoci nisu u rodu sa strankama i da su nezainteresirani za ovaj prijepor te su im činjenice o kojima su svjedočili osobno poznate, a da na njihove iskaze nije bilo niti primjedbi niti prigovora od strane tuženika do zaključenja glavne rasprave.

10. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio i iskaz tužitelja koji je u vrijeme iskazivanja bio star 71 godinu i koji je jasno naveo da je stekao predmetno zemljište nasljeđivanjem iza pokojnog oca K., rođenog 1906. a umrlog 1990. a da je njegov otac stekao to zemljište od svog oca I., koji je umro 1953. pa valja zaključiti da je I. L. rođen u 19. stoljeću (budući je K. Lj. rođen 1906. godine). Tužitelj je jasno iskazao da su njegov otac K. i stric J. 1974. godine sačinili Diobni ugovor i u svezi predmetnog zemljišta. Tužitelj je jasno naveo da su oduvijek on i njegova obitelj koristila i posjedovala tu zemlji na kojoj su napasali blago – ovce i janjad i da nikada nisu nikome plaćali naknadu za to zemljište i da ih nitko nije smetao u korištenju toga zemljišta.

10.1. Valja istaknuti da na iskaz tužitelja nije bilo niti primjedbi niti prigovora od strane tuženika do zaključenja glavne rasprave.

11. Prije ostalog valja poći od završne odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZV) prema kojoj stjecanje, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi čl. 388. st. 1. ZV stjecanje, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima ZV, ako tim zakonom nije drugačije određeno, a računanje rokova za stjecanja prestanak prava koji su počeli teći uređeno je odredbom čl. 388. st. 3. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997..

12. Dakle, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika, a koji se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 105/46 i 96/47).

12.1. Pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) su se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) primjenjivala do 1. rujna 1980. – dana stupanja ZOVO, a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

13. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

14. Po paragrafu 326. OGZ proizlazi, a vezano uz poštenje posjednika, da je pošten posjednik onaj koji iz vjerojatnih razloga drži da je posjedovana stvar njegova. Onaj, tko zna ili iz okolnosti mora misliti da stvar, koju posjeduje je tuđa, je nepošteni posjednik, pri čemu prema paragrafu 328. se propisuje predmnijeva o poštenju posjeda, kao što se i u paragrafu 323. propisuje predmnijeva zakonitosti posjeda.

15. U ovoj pravnoj stvari tužitelj činjenični i pravni supstrat svog zahtjeva temelji na institutu dosjelosti.

16. Kada je u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno utvrdio da između tuženika i prednika tužitelja nije bio zasnovan nikakav kmetski ili težački odnos, a što bi značilo da nisu bili samostalni posjednici, zatim kada je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj putem svojih prednika a čiji su univerzalni sukcesori posjedovali kao samostalni posjednici predmetnu nekretninu i dulje od 40 godina u vrijeme primjene OGZ, da ni na jedan način nisu bili ometani u tom posjedovanju, da tuženik ni na koji način nije koristio to zemljište, da tužitelju odnosno njegovim pravnim prednicima nije bilo poznato da je kao posjednik odnosno vlasnik upisan ovdje tuženik obzirom na dugotrajnost korištenja tog zemljišta a u čijem korištenju nisu bili ni od koga ometani, dakle, da faktično posjedovno stanje nije ukazivalo na postojanje vlasništva tuženika,

kojom

onda kao materijalno pravo pravilno valja primijeniti odredbu čl. 1472. OGZ-a je propisano: "ko dosjelost svojega posjeda osniva na vremenu od 30 ili 40 godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutom duljeg vremena."

17. Žalitelju valja istaknuti da, kako je naprijed navedeno, tužitelj činjenični i pravni supstrat svog zahtjeva temelji na institutu dosjelosti a ne na Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., koji je ukinut Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47).

17.1. Tek je za istaknuti da su težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti navedenim Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. pa nakon toga, to zemljište prestaje biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovi agrara, te postaje zemljište na kojemu se nakon toga može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ, koji je tada bio na snazi, kao i svim ostalim zakonima donesenim nakon njega koji su regulirali pravo vlasništva, a imajući na umu vrijeme u kojem je tužitelj i osobno i po svojim prednicima neprekidno posjedovao predmetnu nekretninu kao pošteni samostalni posjednik sve do danas, to su opet ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Također je naglasiti da tuženik nije dokazao da je između njega i prednika tužitelja postojao kmetski odnos na predmetnom zemljištu, budući iz dokumentacije koja se nalazi u spisu nema dokaza o kmetskom odnosu tuženika i prednika tužitelja, a na tuženiku je u tom dijelu bio teret dokaza.

18.1. Naime, na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, te u smislu citirane odredbe ZPP svaka stranka je dužna dokazati one činjenice koje joj idu u prilog. Dakle, ako se radi o kmetskom odnosu tuženika i prednika tužitelja, teret dokaza je na onoj stranci koja tvrdi da je taj odnos postojao, a to je u ovom slučaju tuženik.

19. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

20. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 24. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.