REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-882/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz S. A. D., N. Y. koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženice R. S., K. S. koju zastupaju punomoćnici iz Z. odvjetničkog ureda V. L. i Ž. V., odvjetnici u S. radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2021., poslovni broj: P-5163/2016-36, u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2021., poslovni broj: P-5163/2016-36 potvrđuje u točki 1. izreke u cijelosti.

II. Tuženičina se žalba djelomično prihvaća a tužiteljičina odbija u cijelosti protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki 2. izreke prvostupanjske presude pa se o troškovima postupka rješava tako da se tuženici nalaže naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 33.860 kuna/4.493,99 eura u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu – za iznos od 14.946,25 kuna/1.983,71 euro – odbija tužiteljičin zahtjev.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova nastalih u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen u S. 30. rujna 2008. između K. V. kao primateljice uzdržavanja i tuženice R. S. kao davateljice uzdržavanja, solemniziran od strane javnog bilježnika M. P. u S. 2. listopada 2008. pod brojem OV-9919/2008 kojim je primateljica davateljici uzdržavanja prenijela vlasništvo ½ nekretnine koja predstavlja zasebni podni (etažni) stan u prizemlju stambene zgrade u S. u V. ulici br. označen kao stan broj 4., u zgradi izgrađenoj na k.č. 5386 u podulošku 3935 k.o. S. a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i balkona, površine 42,21 m2 pa je tužiteljica na temelju presude ovlaštena zatražiti i postići u zemljišnim knjigama nadležnog suda i katastarskom operatu Ureda za katastar brisanje prava vlasništva i posjeda predmetne nekretnine s imena tuženice R. S. za ½ dijela.

1.1. Tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 48.806,25 kuna u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženica, a tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka.

2.1. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 8. i 338. stavka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP) te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ali i iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP jer je tuženica inzistirala na tome da se pozove vještakinja Žana Kralj na ročište radi davanja odgovora na primjedbe tuženice i pitanja koja je imala za vještakinju, ali prvostupanjski sud nije tako postupio.

2.2. Tuženica smatra kako su sudske vještakinje K. i B. na krajnje paušalan i vrlo pojednostavljen način navele i dale mišljenja o sposobnosti ostaviteljice u vrijeme sklapanja ugovora a bez ikakvog cjelovitog i objektivnog pristupa i objašnjenja u čemu bi se sastojala i manifestirala nesposobnost pok. K. V. dana 30. rujna 2008.

2.3. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući kako tužiteljici nije trebalo priznati nagradu za sastavljanje tužbe te dvaju podnesaka po 1.500,00 kuna odnosno po 1.000,00 kuna jer to nije u skladu s Tarifom i vrijednosti predmeta spora. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe i to za sastavljanje žalbe u iznosu od 3.250,00 kuna s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% a pristojbu po nalogu suda.

2.4. Tuženica je podnijela i dopunu žalbe u kojoj ističe kako psihijatrija nije egzaktna znanost pa su česti slučajevi da psihijatri imaju različita mišljenja o nečijoj bolesti, nečijoj ubrojivosti i sl. a u konkretnom je slučaju sud donio odluku isključivo na temelju mišljenja psihijatara koji je samo jedan dokaz (ako je to uopće dokaz) nasuprot drugim brojnim dokazima koje je prvostupanjski sud bio dužan ocijeniti i donijeti presudu sukladno ljudskoj logici, a ne pod pritiskom psihijatrijskog vještačenja. Dodaje kako je motiv tužiteljice očito izazvan njenim materijalnim interesom, a ne brigom za K. V., budući da je tužiteljica prethodno ishodila oporuku od sada pok. K. V. pa ima interes za utvrđenje ništetnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kako bi na temelju oporuke postala vlasnica predmetnog stana u cijelosti.

2.5. Tužiteljica pobija odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki 2. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je prvostupanjski sud propustio navesti o kojih se 11 ročišta za koje je dosudio po 2.500,00 kuna radi budući da je održano ukupno 14 ročišta tako da je odluku o troškovima postupka nemoguće ispitati, kao i zbog čega je za dva podneska dosudio po 1.000,00 kuna i o kojim se to podnescima radi budući da je tužiteljica ukupno podnijela 16 podnesaka. Smatra kako joj pripada pravo i na nagradu za ostale obrazložene podneske a kako je to prvostupanjski sud propustio dosuditi tako je pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže preinačenje odluke o troškovima postupka a podredno ukidanje tog rješenja. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u ukupnom iznosu od 8.626,25 kuna.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Tuženičina žalba nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari a djelomično jest protiv odluke o troškovima postupka, dok je tužiteljičina žalba protiv odluke o troškovima postupka neosnovana u cijelosti.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice N. Š. za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 30. rujna 2008. sklopljenog između tužiteljičine tetke sada pokojne K. V. kao primateljice uzdržavanja i tuženice R. S. kao davateljice uzdržavanja (u daljnjem tekstu: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja glede nekretnine koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju (1/2 stana u Splitu) a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da K. V. u vrijeme sklapanja ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako se radi o ništetnom ugovoru jer ga je kao primateljica uzdržavanja sklopila osoba nesposobna za rasuđivanje, K. V., a da je to utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatara.

6.1. Iako je prvostupanjski sud poklonio vjeru i iskazima svjedoka M. P., M. J., M. Š. i M. Č., nije ih prihvatio kao vjerodostojne dokaze nasuprot nalazima i mišljenjima vještaka smatrajući kako ti svjedoci ipak nisu kvalificirani procijeniti duševno stanje K.

V..

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari zakonita i pravilna pa slijedom toga tuženičina žalba neosnovana a samo djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8.1. Ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP jer nije povrijeđeno tuženičino pravo raspravljanja pred sudom ni u vezi s provedenim medicinskim vještačenjem s obzirom na to da je vještakinja Ž. K. iznijela svoj nalaz i mišljenje usmeno na ročištu održanom 25. travnja 2023. kada je odgovorila i na tuženičine primjedbe na nalaz i mišljenje a nije bilo razloga za provođenje novog vještačenja.

9. U pogledu glavne stvari nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U ovom postupku nije sporno da je primateljica uzdržavanja, sada pokojna K. V. (rođena 28. rujna 1933.), nakon smrti supruga živjela sama u stanu u S. i da nije imala djece a bila je u kontaktu s tužiteljicom N. Š. koja joj je nećakinja (sestrina kći) i koja živi u Sjedinjenim Američkim državama (dalje: SAD) i rijetko je dolazila u S. ali je preko prijatelja i rođaka u S. angažirala osobe koje će se brinuti o K. V. nakon što je onemoćala (slomila ruku) i slala novac kako bi te osobe mogle biti plaćene za svoj rad.

10.1. Tako u suštini nije sporno ni da je na taj način od prve polovice srpnja 2008. angažirana tuženica R. S. ali tuženica nije potvrdila primanje naknade već samo da je M. B. u nekoliko navrata (tri ili četiri puta) dao pok. K. po 2.000,00 kuna.

10.2. Nije, nadalje, sporno ni da su 30. rujna 2008. K. V. kao primateljica i tuženica R. S. kao davateljica uzdržavanja sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da je R. S. stanovala u stanu zajedno s K. V., kao i da je K. V. bila potrebna tuđa pomoć s obzirom na zdravstveno stanje (bila je bubrežni bolesnik – na hemodijalizi).

11. Sporno je, međutim, je li K. V. u trenutku sklapanja navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila sposobna za rasuđivanje odnosno poslovno sposobna da bi mogla sklopiti pravovaljani ugovor (članak 276. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021. i 156/2022., dalje: ZOO/05) te je sporno i je li tuženica bila plaćena za brigu o Kati Valanović.

11.1. Radi utvrđivanja tih spornih činjenica u prvostupanjskom je postupku saslušano više svjedoka (uključujući i javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) te provedeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima specijalistima psihijatrima (dr. S. B. i dr. Ž. K.).

11.2. Nalazi i mišljenja vještaka psihijatra temelje se pretežito na nalazu i mišljenju prof. dr. znanosti B. U. koji je obavio neposredni pregled K. V. 23. siječnja 2009. za potrebe postupka lišenja poslovne sposobnosti, u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-799/08.

11.3. Kako je vještačenje dr. U. provedeno samo nepuna četiri mjeseca nakon solemnizacije spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (2. listopada 2008.) a iz tog vještačenja proizlazi postojanje uznapredovalog psihoorganskog sindroma uz oštećenja osnovnih psihičkih funkcija (pamćenja, mišljenja i upamćivanja, uz emocionalnu indiferentnost i dezorijentiranost uz znakove lezije kognitivnih i drugih viših funkcija) kao smetnji koje su značajnog intenziteta, kronične i progredijentne a imaju za posljedicu potrebu stalne tuđe njege i pomoći te nesposobnost za uredno shvaćanje, rasuđivanje i upravljanje svojim postupcima, sudski su vještaci u aktualnoj parnici iznijeli suglasno mišljenje kako su kod K. V. i prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju postojale psihoorganske promjene budući da je proces psihoorganske deterioracije dugotrajan i progredijentan.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka te drugih okolnosti slučaja stoga jasno proizlazi kako u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju K. V. nije bila sposobna za shvaćanje i rasuđivanje pa time ni za svjesno i voljno sklapanje tog pravnog posla kojim prenosi pravo vlasništva na stanu tuženici u situaciji kada je prethodno izražavala volju da stan pripadne tužiteljici kao nećakinji koja se na određeni način, iako iz velike udaljenosti i s rijetkim dolascima u S., brinula o njoj.

12.1. Činjenice koje se odnose na čimbenike koji su utjecali na razvoj psihoorganskih smetnji pritom nisu ni sporne a i proizlaze iz stanja spisa. To su aterosklerotske promjene krvnih žila kao posljedica pušenja, šećerne bolesti, hipertenzije, kroničnog bubrežnog zatajenja i ovisnosti o dijalizi pa neizravno i životna dob (75 godina).

12.2. Važno je naglasiti kako nije ni sporno postojanje potrebe za tuđom pomoći njegovom koju joj je u konkretnom slučaju doista pružila tuženica R. S. i tako K. V. pružila sigurnost koja je starijoj bolesnoj i inače osamljenoj osobi bila neophodna, ali je u okolnostima konkretnog slučaja upravo to moglo utjecati na volju potrebite osobe u smislu da ta volja ne bude slobodna.

12.3. Osim toga, tuženici, kojoj se doduše doista mora priznati požrtvovnost u brizi za K. V., nije bilo nepoznato da K. V. ima nećakinju koja na određeni način o njoj brine i koja ju je uz pomoć prijatelja i rođaka koji žive u Splitu (tužiteljica je živjela u SAD) i angažirala za pomoć te joj za to plaćala naknadu (to je utvrđeno iz iskaza svjedoka) pa je o tome trebala voditi računa prilikom razgovora o sklapanju ugovora odnosno pristanka na ponudu K. V. da joj prenese vlasništvo stana koja ponuda je uslijedila nakon tuženičina obećanja da je neće napustiti već o njoj stalno brinuti.

12.4. U ovom je slučaju stoga utvrđeno i postojanje okolnosti koje su dovele do toga da volja K. V. u smislu prenošenja vlasništva stana u korist tuženice R. S. kao nagrade za brigu o njoj ne bude slobodna.

13. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenja vještaka i sve druge već navedene okolnosti, ovaj drugostupanjski sud podržava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi poslovna nesposobnost K. V. za sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što znači da se radi o ništetnom pravnom poslu pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio i materijalno pravo (članke 276. stavak 1. i 322. stavak 1. ZOO/05) kada je utvrdio ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koja ništetnost ima za posljedicu i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije nego je na temelju toga Ugovora izvršen prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

14. U ovakvim se slučajevima iskazi svjedoka koji su medicinski laici ne mogu smatrati pouzdanim dokazima, kako onih koji su iskazali da se K. V. "gubila" tako ni onih koji su smatrali da je bila "uredna" u svakom pogledu pa tako i psihičkom.

15. Nije od utjecaja ni okolnost što u medicinskoj dokumentaciji sve do vještačenja prof. B. U. od 23. siječnja 2009. nije zabilježena dijagnoza psihoorganskog sindroma, jer to ne znači da ga nije bilo a njegovo je postojanje utvrđeno u siječnju 2009. ali je nastalo dosta ranije jer se radi o dugotrajnom procesu koji jest progresivan ali ne toliko da je mogao nastati i toliko progredivati samo nepuna četiri mjeseca.

16. Tuženičina žalba stoga nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Žalba je međutim djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka, slijedom čega je tužiteljičina neosnovana u cijelosti jer su prvostupanjskom odlukom tužiteljici dosuđeni i neki troškovi koji joj ne pripadaju.

18. Tužiteljičini se troškovi sastoje od nagrade za rad odvjetnika i sudske pristojbe te predujma za vještačenje, ali su neki iznosi neosnovano dosuđeni protivno tarifnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., i 107/2015. - dalje: Odvjetnička tarifa)

18.1. Neosnovano joj je dosuđena nagrada odvjetniku za sastavljanje tužbe u visini od 150 bodova jer joj po toj osnovi pripada 75 bodova (prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kuna naznačenoj u tužbi) a ne i dodatnih 75 bodova za sastavljanje prijedloga za određivanje privremene mjere koji je prijedlog pravomoćno odbijen.

18.2. Tužiteljici još pripadaju troškovi nagrade za zastupanje na ročištima koja su doista bila brojna (12) a za neka (13. studenog 2014., 14. ožujka i 18. studenog 2016. i 11. lipnja 2019.) joj pripada 50% nagrade (raspravljalo se samo o procesnim pitanjima Tbr.9. t.2. Odvjetničke tarife), za ročište 26. rujna 2019. ne više od 25% nagrade (odgođeno je prije početka raspravljanja - Tbr.9. t.5. Odvjetničke tarife) a za ostala ročišta puna nagrada koja iznosi 250 bodova (prema vrijednosti predmeta spora od 201.000,00 kuna), dakle po toj osnovi ukupno 2200 bodova što prema vrijednosti boda od 10,00 kuna i s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% iznosi ukupno 27.500,00 kuna.

18.3. Pripadaju joj i troškovi vještačenja, ali samo u iznosu koji je ona predujmila (4.000,00 kuna koliko je i zatražila), dok je ostale troškove vještačenja predujmila tuženica.

18.4. Tužiteljici još pripadaju troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.360,00 kuna. Trošak sudske pristojbe na tužbu (400,00 kuna) tužiteljici ne pripada jer je zahtjev u tom dijelu već pravomoćno odbijen (prethodnom prvostupanjskom presudom poslovni broj: P-99/2014 kojom joj nije dosuđen trošak pristojbe na tužbu a tužiteljica nije pobijala odluku o troškovima postupka) a u spisu nema ni dokaza da je ta pristojba plaćena niti je prvostupanjski sud donio rješenje o pristojbi iako je obveza dospjela još 6. ožujka 2009.

19. Tužiteljica stoga kao stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu (osim u pogledu privremene mjere kao što je već navedeno) ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 33.860,00 kuna (27.500,00 više 4.000,00 više 2.360,00 kuna) što iznosi 4.493,99 eura.

20. Iako je tužiteljica u spis dostavila više podnesaka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako se ne radi o podnescima potrebnima za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP jer to nisu bili podnesci u fazi pripremanja glavne rasprave (tadašnji su se podnesci odnosili na prijedlog za privremenu mjeru koji je pravomoćno odbijen i na prekid postupka) a kasnijim se podnescima tužiteljica nakon svakog ročišta na kojemu su izvođeni dokazi očitovala na iskaze svjedoka iako je to mogla učiniti i na ročištima za koje je priznata puna nagrada odvjetniku, što znači da se radi o nepotrebnim podnescima u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.

21. Valjalo je stoga preinačiti odluku o troškovima postupka pa odbiti tužiteljičin zahtjev za iznos od 14.946,25 kuna/1.983,71 eura te zbog toga ujedno odbiti kao neosnovanu tužiteljičinu žalbu protiv odluke o troškovima.

22. Strankama ne pripadaju troškovi nastali u povodu žalbi jer tuženica nije uspjela u pogledu glavne stvari a tužiteljičina je žalba odbijena u cijelosti.

23. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. u vezi s člankom 167. ZPP i u pogledu troškova žalbe na temelju članka 166. stavka 1.

ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić, v.r.