Poslovni broj: Gž-1380/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1380/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o Zagreb, … OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz R. protiv tuženika A. M. iz R., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-582/2020-8 od 30. listopada 2023., 7. prosinca 2023.

 

 

                                                                      r i j e š i o j e

 

I. Odbacuje se kao djelomično nedopuštena žalba tuženika podnesena protiv dijela rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-582/2020-8 od 30. listopada 2023. pod točkama I. i III. izreke.

 

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-582/2020-8 od 30. listopada 2023. na način da isto u tom dijelu, sada preinačeno, glasi:

 

„ II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 24,88 Eur/187,50 kn[1] sa zateznom kamatom tekućom od donošenja ovog rješenja 30. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja, kao neosnovan odbija.“

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

„ I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika posl.br.Ovr-164/2020 od 12. veljače 2020. te se utvrđuje da je povučen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46,24 Eur/348,38 kn s zakonskom zateznom kamatom.

 

II.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi nastali ovršni trošak u iznosu od 31,52 Eur/237,50 kn s zateznom kamatom tekućom od donošenja ovog rješenja 30. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u zahtijevanom iznosu od 96,22Eur/725 ,00 kn te zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 31,52 Eur/237,50 kn.“

 

2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ukazuje na tijek provedenog postupka i vrijeme podmirivanja novčane tražbine tužitelja te smatra da nije dužan platiti nikakve troškove postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje u cijelosti ukine i odbije zahtjev tužitelja odnosno da se isto u cijelosti ukine i  predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst  25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

             

5. Žalba tuženika je djelomično nedopuštena, a djelomično osnovana.

 

6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 348,30 kn/46,22 EUR, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

 

7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se posljedično tome žalitelj nedopušteno poziva na ove zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe žalitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

8. Tijekom ovog postupka utvrđeno je da je predmet ovog spora bio zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 348,30 kn/46,22 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve na ime troškova isporučene električne energije na adresi tuženika te troškove postupka, odnosno da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika M. G. D. poslovni broj: Ovrv-164/2020-2 od 12. veljače 2020., da je tijekom postupka, na pripremnom ročištu od 11. ožujka 2021., tužitelj povukao tužbu osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka i da je nakon toga prvostupanjski sud, pobijanim rješenjem, u točki I. ukinuo navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika M. G. D. poslovni broj: Ovrv-164/2020-2 od 12. veljače 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 46,24 Eur/348,38 kn s zakonskom zateznom kamatom i da je utvrdio da je u tom dijelu tužba povučena, dok je u točki II. izreke tuženiku naložio da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 31,52 Eur/237,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a u točki III. izreke, kao neosnovan odbio je zahtjev tužitelja za preostali dio troškova postupka.

 

9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba tuženika u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužba tužitelja povučena (točka I. izreke) odnosno u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka (točka III. izreke) nedopuštena jer za taj dio tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe budući je u ovim dijelovima pobijanog rješenja uspio u sporu ( čl. 358. st. 3. u vezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP), pa je u tom dijelu njegovu žalbu valjalo odbaciti i na temelju odredbe čl. 380. točke 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

 

10. U odnosu na dio pobijanog rješenja koji se odnosi na troškove postupka koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju (točka II. pobijanog rješenja), valja istaknuti da ispitujući pobijano rješenje u ovom dijelu u granicama žalbenih navoda žalitelja i pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano u tom dijelu samo djelomično zakonito i pravilno.

 

10.1. Prije svega, u odnosu na ovaj dio pobijanog rješenja valja zaključiti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu parničnog postupka koju je navodno počinio prvostupanjski sud ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

11. Međutim, u ovom dijelu samo je djelomično pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

11.1. Naime, obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je do povlačenja tužbe tužitelja došlo nakon što je tuženik tijekom postupka namirio novčanu tražbinu tužitelja (glavnicu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom), a koje činjenično utvrđenje obzirom na argumentum a contrario zakonske odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP nije moguće preispitivati u ovom parničnom postupku, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je tuženik na temelju odredbe čl. 158. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 24,88 Eur/187,50 kn, koji se odnose na troškove sastava njegova prijedloga za ovrhu ( Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarife), a koji iznos je i zahtijevao u navedenom prijedlogu za ovrhu, radi čega je u ovom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

11.2. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelju u okolnostima konkretnog slučaja ne pripada pravo i na isplatu troškova postupka u iznosu od 50,00 kn/6,64 Eur, koji iznos se odnosi na materijalne troškove (trošak ispisa, poštarine...), budući da tijekom postupka nije dokazao da je te troškove doista i imao, a sve imajući pri tome u vidu da iz prijamnog štambilja navedenog javnog bilježnika nije moguće utvrditi je li prijedlog za ovrhu dostavljen javnom bilježniku neposredno ili putem pošte. 

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. u vezi odredbe čl. 457. ZPP, pobijano rješenje u ovom dijelu pod točkom II. izreke, preinačiti i riješiti kao u izreci pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 7. prosinac 2023.

 

S u d a c:

 

Bruno Franković,v.r.