REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1019/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz D. S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika V. Z. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 877/2018-3 od 15. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5702/2011-38 od 3. svibnja 2018., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tužitelja.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 44.092,03 kn, za isplatu regresa u ukupnom bruto iznosu od 6.049,95 kn, za isplatu božićnice u ukupnom bruto iznosu od 5.489,50 kn, za isplatu jubilarne nagrade u ukupnom bruto iznosu od 10.975,00 kn te zahtjev za naknadu parničnog troška, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju, dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-2099/2021-2 od 18. svibnja 2021. podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Je li poslodavac ispunjavanjem u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveza iz kolektivnog ugovora, pristupio kolektivnom ugovoru iako pristup kolektivnom ugovoru nije učinio u pisanom obliku?
2. Je li se takvim ispunjenjem u cijelosti ili pretežnom dijelu obveza iz kolektivnog ugovora, a kojem poslodavac nije pristupio u pisanom obliku, može smatrati naknadnim odobrenjem neovlašteno zastupanog poslodavca prilikom sklapanja kolektivnog ugovora?“.
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći za razdoblje od siječnja 2009. do listopada 2011., koju tužitelj potražuje temeljem osnovice propisane Dodatkom II. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. … d.o.o. te zahtjev tužitelja za isplatu regresa i božićnice u istom razdoblju te jubilarne nagrade po osnovi Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu grada Z. iz veljače 2002. u vezi sa Dodatkom II. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. … d.o.o.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je, a ta utvrđenja kao pravilna potvrđuje i sud drugog stupnja kako slijedi:
- da je tužitelj radnik tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. studenog 2003., a kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta strojara III grupe u Sektoru strojni i vozni park, te da je čl. 7. ugovoreno da će za obavljanje poslova radnog mjesta iz čl. 1. Ugovora u redovnom radnom vremenu poslodavac isplaćivati radniku osnovnu plaću koja predstavlja umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 2,29 osnovice za plaću utvrđenu odredbama važećeg kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i njegovih priloga, kao i da se poslodavac obvezuje da će radniku isplatiti sve dodatke na osnovicu iz čl. 7. Ugovora te sve druge novčane i nenovčane primitke i ostale potpore sukladno odredbama važećeg kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i njegovih priloga i drugih akata poslodavaca (čl. 8. Ugovora o radu); - da je 27. veljače 2002. potpisan Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z. (dalje: TKU) po gradonačelniku G. Z. M. B. s jedne strane i ovlaštenim predstavnicima Sindikata druge strane te da je 25. srpnja 2007. sklopljen Dodatak II TKU za radnike u trgovačkom društvu Z. … d.o.o. (dalje: Dodatak II), kojim je promijenjen naziv TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z. od 27. veljače 2002., tako da isti glasi "Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Z. … d.o.o.",
- da je TKU sklopio G. Z., a Dodatak II je sklopio Z. … d.o.o., te su isti postupali u svoje ime, a tuženik je u vrijeme sklapanja Dodatka II bio samostalna pravna osoba i nije bio u sastavu trgovačkog društva Z. … d.o.o.,
- da je Dodatak II od 25. srpnja 2007. sklopljen od strane Pregovaračkog odbora G. … G. Z. u ime poslodavca Z. … d.o.o., te od strane Pregovaračkog tima koordinacije sindikata trgovačkog društva Z. … d.o.o. i trgovačkih društava G. … d.o.o. i V. Z. d.d., odnosno nije bio potpisan od strane ovlaštenih osoba tuženika pa tuženik nije vezan njegovim odredbama, - da tuženik nikada nije bio Podružnica društva Z. … d.o.o., odnosno da se punomoć poslodavca Z. … d.o.o. ne može odnositi na tuženika jer isti nije u sastavu tog društva tako da se sklapanje Dodatka II TKU ne može odnositi na tuženika jer Pregovarački odbor koji je sudjelovao u pregovorima oko zaključenja Dodatka II TKU nije postupao u ime i za račun tuženika, niti je preuzeo obveze u ime tuženika,
- da je tuženik u utuženom razdoblju imao na snazi "kućni" kolektivni ugovor koji je otkazan, a budući da kolektivni pregovori za zaključenje novog KU nisu uspjeli kod tuženika se i dalje primjenjuje "kućni" kolektivni ugovor od 24. rujna 2003. i Dodatak I KU od 5. travnja 2004. s time da je KU za radnike tuženika sklopio 24. rujna 2003. tuženik kao samostalna pravna osoba i Sindikat V., kao i Dodatak I od 5. travnja 2004. i u tom trenutku tuženik nije bio dio društva Z. … d.o.o. i nije mogao sklopiti TKU niti njegove dodatke,
- da tužitelj nije dokazao da je tuženik dao punomoć gradonačelniku G. Z., ni pregovaračkom odboru poglavarstva G. Z. da ga zastupaju, tj. da u njegovo ime i račun sklope kolektivni ugovor odnosno dodatke istome,
- da iz Zapisnika sa sjednice Nadzornog odbora od 22. listopada 2008. ne proizlazi osnovanost tvrdnji tužitelja da je tuženik time što je u vremenskom razdoblju od siječnja 2007. do kraja prosinca 2008. plaću obračunavao sukladno Dodatku II TKU priznao dug u smislu odredbe čl. 240. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO).
8. Konačno sudovi utvrđuju i zaključuju da je Dodatak II TKU od 25. srpnja 2007. potpisan u trenutku kada je Z. … d.o.o. postojao kao samostalno trgovačko društvo u vlasništvu G. Z., a u kojem se nije nalazio tuženik kao član, a isto tako punomoć od 27. prosinca 2006. koja se odnosi na G. … d.o.o. i kojom se ovlašćuje pregovarački odbor G. Z. na pregovaranje i sklapanje izmjena i dopuna TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z., ne odnosi se na tuženika jer je isti u trenutku sklapanja Dodatka II TKU samostalna pravna osoba i nije unutar trgovačkog društva Z. … d.o.o. Stoga zaključuje da se ne može se tumačiti da je Dodatak II sklopljen u ime tuženika bez da je pri njegovom sklapanju postojalo odobrenje osobe koja nastupa u ime tuženika ili koja bi temeljem gore navedenih propisa imala ovlaštenje sklopiti Kolektivni ugovor koji bi obvezivao tuženika.
9. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP/19) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopušteno reviziju podnijeti.
10. Pitanja zbog kojih je revizija dopuštenja svode se na dilemu može li poslodavac konkludentnim radnjama pristupiti Kolektivnom ugovoru i obvezuje li ga tada takav ugovor?
11. Da bi se odgovorilo na ova pitanja treba poći od odredbi Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) koje reguliraju
a. Institut kolektivnog ugovora
b. primjenu pravila obveznog prava na institute radnog prava.
12. ZR u odredbama članak 255. do 268. propisuje i određuje domet primjene kolektivnog ugovora:
„Članak 255.
(1) Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja radničkog vijeća, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima.
(2) Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.
(3) Kolektivni ugovor može sadržavati i pravila o sastavu i načinu postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.
Obveza kolektivnoga pregovaranja u dobroj vjeri
Članak 256.
Osobe koje sukladno ovom Zakonu mogu biti stranke kolektivnog ugovora, dužne su u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora u svezi s pitanjima koja sukladno ovom Zakonu mogu biti predmet kolektivnog ugovora.
Osobe koje obvezuje kolektivni ugovor
Članak 257.
(1) Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.
(2) Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru.
(3) U kolektivnom ugovoru mora se naznačiti područje njegove primjene.
Oblik kolektivnog ugovora
Članak 258.
Kolektivni ugovor mora se sklopiti u pisanom obliku.
Dužnost ispunjavanja obveza iz kolektivnog ugovora u dobroj vjeri
Članak 259.
(1) Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.
(2) Zbog povrede obveze iz kolektivnog ugovora, oštećena stranka ili osoba na koju se on primjenjuje, može tražiti naknadu pretrpljene štete.
Punomoć za pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora
Članak 260.
(1) Osobe koje zastupaju stranke kolektivnog ugovora moraju imati pisanu punomoć za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora.
(2) Ako je stranka kolektivnog ugovora pravna osoba, punomoć iz stavka 1. ovoga članka mora biti izdana u skladu sa statutom te pravne osobe.
(3) Ako je jedna od strana kolektivnog ugovora udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine osobe koje ju zastupaju uz pisanu punomoć iz stavka 1. ovoga članka, moraju drugoj strani dostaviti popis poslodavaca članova udruge u čije ime pregovaraju, odnosno sklapaju kolektivni ugovor.
Vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora
Članak 261.
(1) Kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme.
(2) Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje duže od pet godina.
Produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru
Članak 262.
Ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.
Otkaz kolektivnog ugovora
Članak 263.
(1) Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati. (2) Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme može se otkazati samo ako je mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.
(3) Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme u kojem je predviđena mogućnost otkazivanja, moraju sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i rokovima.
(4) Ako se kolektivni ugovor može otkazati, a ne sadrži uglavak o otkaznom roku, otkazni rok je tri mjeseca.
(5) Otkaz se mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora.
(6) Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o postupku izmjene i obnove.
Dostava kolektivnog ugovora nadležnom tijelu
Članak 264.
(1) Svaki kolektivni ugovor te svaka promjena (izmjena, dopuna, otkaz ili pristup) kolektivnog ugovora mora se dostaviti, ovisno o području primjene, ministarstvu ili uredu državne uprave u županiji odnosno uredu G. Z. nadležnom za poslove rada.
(2) Ministarstvu se dostavlja kolektivni ugovor ili promjena kolektivnog ugovora u kojem je kao područje primjene navedeno područje Republike Hrvatske ili područje dviju ili više županija, a svi ostali kolektivni ugovori ili nove promjene dostavljaju se uredu državne uprave u županiji odnosno uredu G. Z. nadležnom za poslove rada.
(3) Kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora nadležnom tijelu dostavlja stranka koja je prva navedena u tom ugovoru, odnosno stranka koja otkazuje kolektivni ugovor.
(4) Udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine dužna je nadležnom tijelu dostaviti popis poslodavaca koje obvezuje kolektivni ugovor sklopljen od strane udruge poslodavaca ili udruge poslodavaca više razine te sve promjene u članstvu udruge nastale za vrijeme važenja kolektivnog ugovora.
(5) Ministar će pravilnikom propisati postupak dostave kolektivnih ugovora ili njihovih promjena nadležnom državnom tijelu te način vođenja evidencije o dostavljenim kolektivnim ugovorima i njihovim promjenama.
Objava kolektivnog ugovora
Članak 265.
(1) Kolektivni ugovor se mora javno objaviti.
(2) Ministar će pravilnikom propisati način objave kolektivnih ugovora iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Propust poslodavca da objavi kolektivni ugovor koji ga obvezuje, ne utječe na izvršenje njegovih obveza iz kolektivnog ugovora iz stavka 1. ovoga članka.
Pristupanje kolektivnom ugovoru
Članak 266.
(1) Kolektivnom ugovoru mogu naknadno pristupiti osobe koje sukladno odredbama ovoga Zakona mogu biti stranke kolektivnog ugovora.
(2) Izjava o pristupanju kolektivnom ugovoru mora se dostaviti svim strankama koje su sklopile kolektivni ugovor te osobama koje su mu naknadno pristupile.
(3) Osobe koje su naknadno pristupile kolektivnom ugovoru imaju jednaka prava i obveze kao i stranke koje su ga sklopile.
Proširenje primjene kolektivnog ugovora
Članak 267.
(1) Ministar može na prijedlog stranke kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, na osobe koje nisu sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka, ministar može donijeti, ako iz procjene učinaka proizlazi javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako je istom utvrđeno da su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na području na kojem se isti proširuje.
(3) Procjenu učinaka iz stavka 2. ovoga članka, dužno je izvršiti i dostaviti ministru tripartitno tijelo Gospodarsko-socijalnog vijeća, u roku od devedeset dana od dana podnošenja prijedloga za proširenje kolektivnog ugovora.
(4) U odluci iz stavka 1. ovoga članka, koju je ministar dužan donijeti u roku od petnaest dana od dana dostave procjene učinka iz stavka 3. ovoga članka, ministar je dužan naznačiti područje primjene kolektivnog ugovora čija se primjena proširuje.
(5) Istekom roka na koji je kolektivni ugovor čija je primjena proširena, bio sklopljen, prestaje njegova proširena primjena te se na području na kojem je bio proširen, njegova pravna pravila neće primjenjivati u smislu odredbe članka 262. ovoga Zakona.
(6) Ako je primjena kolektivnog ugovora proširena, a nakon proširenja je došlo do njegove izmjene ili obnove, na proširenje takve izmjene ili obnove kolektivnog ugovora primjenjuju se odredbe ovoga članka Zakona.
(7) Odluka o proširenju primjene kolektivnog ugovora može se opozvati na način propisan stavkom 2. ovoga članka.
(8) Odluka o proširenju primjene kolektivnog ugovora i kolektivni ugovor koji se proširuje, odnosno odluka o opozivu proširene primjene kolektivnog ugovora, mora se objaviti u »Narodnim novinama«.
Sudska zaštita prava iz kolektivnog ugovora
Članak 268.
Stranka kolektivnog ugovora može tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora“
13. Nadalje čankom 6. ZR-a je propisano:
„Članak 6.
(1) U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
(2) Prije stupanja radnika na rad poslodavac je dužan omogućiti radniku da se upozna s propisima u svezi s radnim odnosima te ga je dužan upoznati s organizacijom rada i zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu.
(3) Propisi o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu moraju se na prikladan način učiniti dostupnima radnicima.
(4) Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznoga prava.“.
14. Prema ocjeni ovog suda, vodeći računa o pravnoj prirodi kolektivnog ugovora koji nije ugovor u klasičnom smislu kao izraz suglasnosti volja dvije stranka već ima i značenje propisa i općeg akta što proizlazi iz citirane odredbe čl. 6. st. 1. ZR-a gdje se kolektivni ugovor stavlja u istu ravninu sa „drugim propisima i pravilnikom o radu“ , da se ti propisu u širem smislu (čl. 6. st. 3. ZR-a) moraju učiniti dostupnima radnicima za kolektivni ugovor ne važe sva pravila obveznog prava jer bi to bilo suprotno naravi kolektivnog ugora a u smislu odredbe čl. 6. st. 4. ZR-a.
15. Stoga se i ne mogu primijeniti odredbe čl. 312.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO/05) kojom odredbom se regulira mogućnost naknadnog odobrena ugovora.
16. To i stoga što, je odredbom čl. 257. st. 1. i 2. ZR-a propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, a obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru.
16.1. Ovo i stoga što je odredbom čl. 267. st. 1. ZR propisano da ministar može na prijedlog stranke kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, na osobe koje nisu sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile.
Odluku iz stavka 1. ovoga članka, ministar može donijeti, ako iz procjene učinaka proizlazi javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako je istom utvrđeno da su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na području na kojem se isti proširuje.
16.2. Time je posve jasno da se na novog poslodavca koji nije sudjelovao u sklapanju kolektivnog ugovora ili mu nije naknadno pristupio ne može proširiti primjena kolektivnog ugovora niti na poslodavca niti na radnika bez da postoji odgovarajuća odluka ministra nadležnog za područje rada i radnih odnosa.
16.3. To tim prije što iz odredbe čl. 266. slijedi da kolektivnom ugovoru mogu naknadno pristupiti osobe koje mogu biti stranke kolektivnog ugovora ali samo uz izjavu o pristupanju kolektivnom ugovoru koja mora se dostaviti svim strankama koje su sklopile kolektivni ugovor te osobama koje su mu naknadno pristupile te tek tada i pod tim uvjetima osobe koje su naknadno pristupile kolektivnom ugovoru imaju jednaka prava i obveze kao i stranke koje su ga sklopile.
17. Stoga, imajući sve gore navedeno odgovor na postavljena pitanja, a ujedno i pravno shvaćanje ovog suda u odnosu na pravnu dilemu koja izvire iz pitanja zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju glasi:
„Time što je poslodavac ispunjavao prema radniku neko vrijeme obveze iz kolektivnog ugovora , a da pri tome nije sudjelovao u pregovaranju, u sklapanju niti mu je pristupio sukladno odredbama ZR-a (čl. 266. ZR-a) nema i ne može imati značaj konkludentnog pristupa kolektivnim ugovoru sukladno odredbi čl. 312. ZOO/05 koja odredba se na pitanje pristupanja kolektivnim ugovoru ne može primijeniti na odgovarajući način u smislu čl. 6. ZR-a.
18. Primjenjujući ovo pravno shvaćanje na konkretni slučaj gdje je utvrđeno da tuženik nije sudjelovao u pregovaranju za sklapanje Dodatka II kolektivnim ugovoru za radnike u trgovačkom društvu „Z. … d.o.o.“ da nije bio član tog trgovačkog društva, niti je ovlastio pregovarački odbor da u njegovo ime pregovara i sklapa Dodatak Kolektivnim ugovoru ili da bi mu pristupio, to tuženika ne obvezuju odredbe Dodatka II Kolektivnog ugovora, a tužitelj ima ona prava koja proizlaze iz Kolektivnog ugovora za radnike trgovačkog društva „V. Z. d.o.o.“.
19. Iz svih gore navedenih razloga, revizija tužitelja je odbijena sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. u svezi sa člankom 155.ZPP-a jer troškovi odgovora na reviziju nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
