REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-45/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nava Banka d.d. u stečaju, Zagreb, Tratinska 27, OIB 07492912398, kojeg zastupa stečajni upravitelj Zdravko Mitak, a njega punomoćnik Nebojša Antolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Antolić i suradnici j.t.d iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4636/2017-6 od 27. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1444/2015 od 27. travnja 2017., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se postojanje izlučnog prava tužitelja prema stečajnoj masi tuženika u iznosu od 2.955.835,32 kn.

II. Nalaže se tuženiku da iz stečajne mase izluči iznos od 2.955.835,32 kn te da tužitelju vrati – isplati iznos 2.955.835,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16.07.2014.g. do isplate, prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet) postotnih poena do isplate, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati i troškove parničnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet) postotnih poena do isplate, sve u roku od 8 dana“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 73.900,00 kn, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.670,00 kn.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd 2610/2020-4 od 1. lipnja 2022., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„1. Ulazi li u imovinu stečajnog dužnika - banke, prema čl. 67. st. 1. Stečajnog zakona (NN 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013), i novac koji je ostao kod banke nakon prestanka ugovora o oročenom depozitu temeljem kojeg je bio položen, a koji ugovor je prestao prije otvaranja stečajnog postupka nad bankom?

2. Da li osoba, koja je temeljem ugovora o oročenom depozitu kod banke imala položen određeni iznos novca, nakon što je prestao taj ugovor o depozitu i nakon što banka nije htjela izvršiti isplatu iznosa koji je bio položen temeljem tog ugovora, u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad bankom, može svoje pravo prema banci za vraćanjem novca koji se kod banke nalazi bez ikakvog pravnog temelja ostvarivati kao izlučni vjerovnik sukladno čl. 79. st. 1. Stečajnog zakona (NN 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru i dopuni odgovora na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja izlučnog prava tužitelja prema stečajnoj masi tuženika u iznosu od 2.955.835,32 kn te zahtjev za izlučenje tog iznosa iz stečajne mase uz isplatu tužitelju, utemeljen na tvrdnjama tužitelja:

- da su stranke 2. svibnja 2014. sklopile ugovor o oročenom depozitu na temelju kojeg je tužitelj položio kod tuženika iznos od 3.716.473,32 kn na rok oročenja od 12 mjeseci uz mogućnost raskida na pisani zahtjev tužitelja prije isteka roka oročenja;

- da je tužitelj 15. srpnja 2014. raskinuo ugovor i zatražio povrat novca, ali tuženik tužiteljevom zahtjevu nije udovoljio;

- da je odlukom Hrvatske narodne banke od 17. srpnja 2014. tuženiku postavljena privremena uprava;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-545/2014 od 1. prosinca 2014. nad tuženikom otvoren stečajni postupak;

- da je 16. listopada 2014. Državna agencija za sanaciju banaka (DAB) tužitelju ispatila iznos od 760.638,00 kn;

- da je tuženik dužan izlučiti odnosno vratiti tužitelju preostali položeni iznos depozita od 2.955.835,32 kn, kojeg je kod tuženika položio na temelju sklopljenog ugovora o oročenom depozitu, a za koji novčani iznos tvrdi da predstavlja njegovo vlasništvo i da ne spada u stečajnu masu tuženika jer je raskidom ugovora o oročenom depozitu prestao ugovorni odnos, a time i svako pravo tuženika na novcu tužitelja.

9. Pozivom na odredbe čl. 990. do 997. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), odredbe čl. 67., čl. 69., čl. 70. st. 1. i čl. 79. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 - dalje: SZ) i čl. 264. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13 - dalje: ZKI) nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da je tužitelj stečajni vjerovnik, a ne izlučni vjerovnik, jer položeni novac koji tuženik nije vratio do otvaranja stečajnog postupka čini dio tuženikove imovine odnosno predstavlja stečajnu masu tuženika;

- da je polaganjem novca prestalo tužiteljevo vlasništvo te da tužitelj na temelju ugovora o oročenom depozitu nema položaj izlučnog vjerovnika već položaj stečajnog vjerovnika jer u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom ima prema njemu zahtjev za isplatu od 15. srpnja 2014. i svoju tražbinu prema tuženiku može ostvarivati samo u stečajnom postupku;

- da je novac zamjenjiva stvar sui generis pa je tuženik nakon raskida ugovora o depozitu dužan vratiti tužitelju tu zamjenjivu stvar iste vrste i količine jer kada deponent banci preda svoj novac i zaključi ugovor o depozitu, stječe time novčanu tražbinu prema banci, a banka stječe pravo raspolagati tom svotom novca (čl. 990. st. 2. ZOO- a) pa da se može zaključiti kako je ta svota postala dio njezine imovine, a u slučaju stečaja postat će dijelom stečajne mase banke.

10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je ulazi li u stečajnu masu tuženika novac položen na temelju ugovora o oročenom depozitu u situaciji kada je ugovor raskinut prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom te ima li tužitelj pravo na povrat novca kao izlučni vjerovnik ili kao stečajni vjerovnik tuženika.

11. Između tužitelja i tuženika sklopljen je ugovor o oročenom novčanom depozitu reguliran odredbama čl. 990. - 997. ZOO-a. Sukladno navedenim odredbama, trenutkom sklapanja ovog ugovora nastaje obveza banke na otvaranje računa deponentu, deponentovo polaganje ugovorene svote, bankin upis uplata i isplata na račun, bankino obavještavanje o promjenama u svezi s računom, bankino vraćanje deponirane svote, te bankino plaćanje kamata. Kako ovim ugovorom banka stječe pravo raspolaganja deponiranom novcem time je nastala i njena obveza plaćanja kamata kao i obveza vraćanja deponirane svote novca prema uvjetima predviđenima u ugovoru (čl. 990. st. 2. ZOO-a).

12. Pritom za predmet ovog spora je od značaja da u trenutku kada deponent ispuni obvezu polaganja ugovorene svote predajom novca, njegov se pravni položaj mijenja tako što on više neće imati novac u uskom smislu tog pojma, već novčanu tražbinu od banke, kojom može raspolagati sukladno sklopljenom ugovoru. Dakle, na temelju tog i takvog ugovora, deponent više nema novac nego obveznopravnu tražbinu prema banci.

13. U tom smislu u odluci ovog suda broj Rev 668/2017-2 od 4. srpnja 2023. izraženo je pravno shvaćanje „…prema odredbi članka 990. stavak 2. ZOO/05, kod ugovora o novčanom pologu, u trenutku polaganja ugovorene svote banka stječe pravo raspolagati tom svotom, budući da banka stječe pravo raspolaganja položenom svotom ta novčana svota postala je dio njezine imovine, a to podrazumijeva da je banka u odnosu prema deponentu, slobodna u određivanju načina raspolaganja položenom svotom. Dosljedno tome, deponirana novčana svota postala je pogodna biti objektom ovrhe nad bankom, a u slučaju stečaja postat će i dijelom stečajne mase banke.“.

14. Stečajna masa, prema odredbi čl. 67. SZ-a obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka te imovinu koju on stekne tijekom stečajnoga postupka, a služi namirenju troškova stečajnoga postupka te tražbine vjerovnika stečajnoga dužnika, odnosno tražbine čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini dužnika.

15. Prema odredbi čl. 79. st. 1. SZ-a osoba koja na temelju kojega svoga stvarnoga ili osobnoga prava može dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu, nije stečajni vjerovnik.

16. Da bi izlučni vjerovnik, u konkretnom slučaju tužitelj, prema odredbi iz čl. 79. st. 1. SZ-a, uspio s izlučnom tužbom, mora dokazati da se određeni predmet (opisan po svojim osobinama koje ga razlikuju od drugih predmeta) nalazi u stečajnoj masi, ali da taj predmet nije dio imovine stečajnog dužnika, kao što mora dokazati da izlučni vjerovnik, tj. tužitelj, ima valjanu pravnu osnovu po kojoj može tražiti izdvajanje tog predmeta iz stečajne mase. Slijedom navedenog, opisane pretpostavke da bi izlučni vjerovnik imao pravo na izdvajanje predmeta iz stečajne mase moraju biti kumulativno ispunjene, a njegovo će se pravo na izdvajanje predmeta (izlučno pravo na vraćanje stvari) utvrđivati prema pravilima koja važe za ostvarivanje tih prava izvan stečajnoga postupka.

17. Tužitelj u konkretnom slučaju smatra da ostvaruje izlučno pravo na deponiranom novcu na temelju ugovora o oročenom depozitu, koji je raskinut prije otvaranja stečaja nad tuženikom. Tvrdnje su revidenta da je raskidom ugovora prestao pravni odnos te da mu je tuženik dužan vratiti položeni novac nad kojim tuženiku nije preneseno vlasništvo već mu je za vrijeme trajanja ugovora preneseno pravo raspolaganja tim novcem koje je prestalo raskidom ugovora slijedom čega da je novac koji je ostao kod tuženika imovina tužitelja i ne predstavlja stečajnu masu tuženika.

18. Učinci raskida ugovora iz odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a podrazumijevaju da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svih obveza, osim obveza na naknadu štete, a ukoliko je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Nije sporno da je tužitelj ispunio svoju obvezu, dok tuženik nije ispunio obvezu vraćanja novca nakon raskida ugovora, a prije otvaranja stečaja nad tuženikom te je tužitelju, sukladno Zakonu o osiguranju depozita („Narodne novine“, broj 177/04, 119/08, 153/09 i 80/13 - dalje: ZOD), Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ispatila iznos od 760.638,00 kn.

19. Prema čl. 2. st. 1. ZOD-a depozit u smislu ovoga Zakona jest potražni novčani saldo koji je kreditna institucija na temelju zakona ili ugovornih pogodbi dužna podmiriti vjerovniku, a on obuhvaća sredstva koja su preostala po bankovnim računima te privremena stanja vezana uz obavljanje poslovne djelatnosti kreditne institucije. Depozit u smislu ovoga Zakona je i obveza kreditne institucije po osnovi štedne knjižice te druge odgovarajuće pisane potvrde o depozitu, a koje su izdane kao vrijednosni papir sukladno posebnim propisima, osim ako te isprave glase na donositelja ili po naredbi.

20. Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (SL L 135, 31. 5. 1994.), izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjeni Direktive 94/19/EZ o sustavima osiguranja depozita u odnosu na razine pokrića i odgode isplate (SL L 68, 13. 3. 2009.) pod pojmom depozita podrazumijeva „svaki potražni saldo koji rezultira iz sredstava ostavljenih na računu ili iz privremenih stanja proisteklih iz normalnih bankarskih transakcija, a koje kreditna institucija mora isplatiti na osnovi važećih zakonskih i ugovornih odredaba, kao i svaki dug evidentiran putem certifikata kreditne institucije“.

21. Iz navedenog se zaključuje da se pod pojmom depozita podrazumijeva svaki novčani iznos koji se nalazi na računu, a koji je banka dužna isplatiti imatelju računa.

22. Tužitelju je dakle, kao deponentu isplaćen osigurani iznos te je sukladno čl. 6. st. 9. ZOD-a Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka prijavila tražbinu u stečajni postupak nad tuženikom, koja tražbina prema čl. 274. st. 3. ZKI-a spada u tražbinu trećeg višeg isplatnog reda, a prema st. 4. istog zakona u tražbine četvrtog višeg isplatnog reda ulaze sve ostale tražbine prema kreditnoj instituciji osim onih koje su razvrstane u niže isplatne redove i kod kojih je između vjerovnika i kreditne institucije ugovoreno da će se vjerovnik u stečajnom postupku namirivati nakon svih drugih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova i na način kako je ugovoreno. 23. Prema odredbi čl. 264. ZKI-a na stečaj kreditnih institucija primjenjuju se odredbe Stečajnog zakona, osim ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, a na temelju naprijed navedenih zakonskih odredbi određeni su isplatni redovi svih potraživanja vjerovnika u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom. Stoga novac tužitelja koji je ostao kod banke nakon raskida ugovora o oročenom depozitu temeljem kojeg je bio položen, i neovisno o tomu što je ugovor raskinut prije otvaranja stečajnog postupka nad bankom, predstavlja stečajnu masu tuženika jer je ostao na saldo računu banke i činio je imovinu tuženika u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka (čl. 67. SZ- a) pa tužitelj prema tuženiku može imati samo obveznopravnu tražbinu koju može ostvariti u stečajnom postupku sukladno čl. 96. SZ-a kao stečajni, a ne izlučni vjerovnik.

24. Uz navedeno treba ukazati da iz odredbe čl. 79. st. 1. SZ-a proizlazi da izlučni vjerovnik može biti samo osoba koja ima određenu individualiziranu stvar čije izdvajanje iz stečajne mase može tražiti, a što po prirodi stvari kod generičkih stvari nije moguće. Uzimajući u obzir da je novac generička, a ne individualna stvar (species) to znači da tužitelj nije izlučni vjerovnik te tuženik nakon raskida ugovora tužitelju može predati samo istu količinu novca, ali ne i istu stvar (novac) koji je primio na depozit. 25. Prema tome, činjenica da je tužitelj sukladno čl. 7. Ugovora, 15. srpnja 2014. raskinuo ugovor, a tuženik mu nije vratio deponiranu svotu do otvaranja stečaja 1. prosinca 2014., ima za posljedicu da u trenutku otvaranja stečaja nad tuženikom tužitelj prema njemu ima imovinsko-pravnu tražbinu za povrat deponiranog iznosa novca na temelju zahtjeva za isplatu od 15. srpnja 2014., kao stečajni vjerovnik, kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi.

26. Slijedom navedenog odgovor na postavljena pitanja glasi:

1. U imovinu stečajnog dužnika - banke, prema čl. 67. st. 1. Stečajnog zakona (NN 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013) ulazi i novac koji je ostao kod banke nakon prestanka ugovora o oročenom depozitu temeljem kojeg je bio položen, a koji ugovor je prestao prije otvaranja stečajnog postupka nad bankom.

2. Osoba, koja je temeljem ugovora o oročenom depozitu kod banke imala položen određeni iznos novca, nakon što je prestao taj ugovor o depozitu i nakon što banka nije htjela izvršiti isplatu iznosa koji je bio položen temeljem tog ugovora, u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad bankom, ne može svoje pravo prema banci za vraćanjem novca koji se kod banke nalazi bez ikakvog pravnog temelja ostvarivati kao izlučni vjerovnik sukladno čl. 79. st. 1. Stečajnog zakona (NN 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013).

27. Slijedom navedenog, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

28. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Rev-45/2023-3-1

IZDVOJENO MIŠLJENJE

Predsjednika vijeća Đura Sesse

u predmetu ovog suda Rev-45/2023

1. U gore označenom predmetu u pravnoj stvari tužitelja LL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nava Banka d.d. u stečaju, Zagreb, Tratinska 27, OIB 07492912398, kojeg zastupa stečajni upravitelj Zdravko Mitak, a njega punomoćnik Nebojša Antolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Antolić i suradnici j.t.d iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, vijeće je većinom glasova u sjednici održanoj 24. travnja 2024. odlučilo da se revizija tužitelja ima odbiti.

2. Ne mogu se na žalost složiti s odlukom većine, pa sam stoga u vijećanju izdvojio svoje mišljenje koje ovom putem dostavljam u spis i zahtijevam da se ono dostavi strankama zajedno s odlukom ovog Suda i objavi na mrežnim stranicama uz presudu u ovom predmetu.

3. U ovom postupku odlučne činjenice su kako slijedi:

- da je tužitelj s tuženikovim prednikom dana 2. svibnja 2014. sklopio ugovor o oročenom depozitu temeljem kojeg ugovora je tužitelj deponirao iznos od 3.716.473,00 kn;

- da je točkom 7. ugovora određeno da se ugovor može raskinuti na pisani zahtjev Deponenta (tužitelja) i prije isteka roka oročenja (godinu dana);

- da je tužitelj zbog potrebe projekta kupnje nekretnine usmenim i pisanim putem raskinuo Ugovor o depozitu (sukladno čl. 7.) na dan 15. i 16. srpnja 2014., uz izričitu uputu depozitaru gdje i kako da mu stavi na raspolaganje njegova deponirana sredstva;

- da se tuženikov prednik oglušio i zadržao novac tužitelja, unatoč činjenici što je na dane 15. i 16. srpnja 2014. raspolagao deponiranim sredstvima u korist drugih komitenata, ne osvrćući se na ugovorene i zakonske obveze prema tužitelju;

- da je tuženikovom predniku postavljena privremena uprava od strane Hrvatske narodne banke dana 17. srpnja 2014., te da je dana 1. prosinca 2014. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. St-545/14 otvoren stečajni postupak;

- da je tužitelju od strane DAB-e isplaćen iznos od 760.638,00 kn slijedom čega je tužitelj, u zakonskom roku (dana 15. prosinca 2014.) od tuženika tražio izlučivanje preostalog dijela njegove imovine - preostalog deponiranog iznosa od 2.955.835,32 kn iz imovine tuženika.

4. Prema tome odlučno pitanje u ovoj stvari, usprkos drugačijim razlozima navedenim u obrazloženju odluke ovog suda jest koje su obveze tuženika kada dolazi do raskida ugovora o novčanom depozitu i kada dospijeva obveza tuženika ako ona uopće postoji, te što predstavlja novčani depozit kada dolazi do raskida ugovora, to jest čija je to imovina?

Rev-45/2023-3-1

5. Odredbama čl. 990. do 997. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kojima se propisuje institut Bankarskog novčanog pologa propisano je:

„Članak 990.

(1) Ugovor o novčanom pologu je sklopljen kad se banka obveže primiti, a položitelj položiti kod banke određeni novčani iznos.

(2) Ovim ugovorom banka stječe pravo raspolagati položenim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.

Otvaranje računa

Članak 991.

(1) Na temelju ugovora o novčanom pologu banka otvara račun u korist i na teret kojega upisuje sve tražbine i dugovanja koja proizađu iz poslova s položiteljem ili za njegov račun s trećim.

(2) Ne upisuju se u račun one tražbine, odnosno dugovanja koja ugovorne strane sporazumno isključe.

Otklanjanje dugovanog salda

Članak 992.

(1) Banka je obvezna obavljati isplate s računa u granicama raspoloživih sredstava.

(2) Ako je banka obavila jednu ili više uplata i isplata u okviru ugovora o pologu, koje čine račun pasivnim, o tome mora bez odgađanja obavijestiti položitelja, koji je dužan odmah poduzeti mjere radi otklanjanja dugovnog salda.

Vrste novčanih pologa

Članak 993.

(1) Novčani polog može biti po viđenju ili oročen, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, s posebnom namjenom i bez namjene.

(2) Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog pologa po viđenju te položitelj računa ima pravo raspolagati dijelom ili cijelim saldom u svakom trenutku.

Stanje računa

Članak 994.

(1) Banka je dužna obavješćivati položitelja o svakoj promjeni stanja na njegovu računu.

(2) Banka je dužna koncem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, obavijestiti položitelja o stanju računa (saldo).

Mjesto uplata i isplata

Članak 995.

Ako među ugovornim stranama nije drukčije dogovoreno, nalozi za uplatu i isplatu s računa položitelja upućuju se u sjedište banke kod koje je račun otvoren. Postojanje više računa

Članak 996.

U slučaju da ista osoba ima kod jedne banke ili kod više njezinih poslovnih jedinica više računa, svaki od tih računa je samostalan.

Plaćanje kamata

Članak 997.

(1) Banka plaća kamate na novac koji je kod nje položen, ako zakonom nije drukčije određeno.

Rev-45/2023-3-1

(2) Visina kamata utvrđuje se ugovorom o položenju sredstava, a ako ugovorom ništa nije predviđeno, plaćaju se zakonske kamate.“.

6. Dakle, obveza banke je isplatiti iznos pologa kada dolazi do otkaza ugovora o oročenom novčanom pologu, ako je otkaz ugovoren (u ovom sporu upravo je tako i ugovoreno) kako to proizlazi iz citirane odredbe čl. 993. i 995. ZOO-a.

7. Učinci raskida ugovora propisani su odredbom čl. 368. ZOO kojom je propisano: „(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.“.

8. Dakle, u trenutku kada je raskinut ugovor o novčanom depozitu, nastupila je obveza tuženika vratiti tužitelju ono što je primio, a također prestalo je i njegovo pravo raspolagati novcem iz ugovora o depozitu (čl. 990 st. 2. ZOO-a „..banka stječe pravo raspolagati položenim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.“).

9. Prema tome obveza tužene dospjela je od onog trenutka kada je primila izjavu o raskidu i od tog trenutka nalazi se u zakašnjenju u ispunjenju obveze prema tužitelju kao položiteljem novčanog iznosa.

10. Stoga, ako ne i iz drugih razloga, tužitelj ima prema tuženiku izvjesnu dospjelu tražbinu koja se može i mora izjednačiti sa pojmom imovine koja se sastoji u ispunjenu obveze tužene isplatiti tužitelju iznos njegovog novčanog depozita i stoga taj iznos ne predstavlja imovinu banke (tužene) u trenutku otvaranja stečaja jer konačno „imovina je skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem, odnosno kao skup (svih) imovinskih prava jednog nositelja, odnosno dobara koja pripadaju jednom nositelju, tj. jednom pravnom subjektu“.[1]

11. Prema odredbi čl. 67. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 - dalje: SZ), stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka te imovinu koju on stekne tijekom stečajnoga postupka. U ovoj pravnoj stvari na dan otvaranja stečaja nad bankom ugovor o oročenom novčanom depozitu bio je raskinut, te novac na računu tužitelja nije mogao biti sastavni dio imovine banke u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, jer su s danom raskida ugovora nastupile prave posljedice raskida ugovora, u smislu citiranog čl. 368. ZOO-a. Stoga tužitelj ovom tužbom osnovano zahtijeva iz stečajne mase izlučenje svoje imovine, koja je različita 1 L Građansko pravo, 9. izdanje Zagreb 2006., str. 95-96.

Rev-45/2023-3-1

od imovine banke u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka, te je kao takva jasno individualizirana, jer se nalazila na računu koji glasi na ime tužitelja i s kojeg je banka, sukladno prisilnim propisima, dužna isplatiti novčani iznos nakon raskida ugovora.

12. U ovom postupku, po mojoj ocjeni, niži sudovi impresionirani su činjeničnim vremenskim slijedom iz kojeg je razvidno da je ugovor o depozitu raskinut tek dva dana prije blokade banke, no ta okolnost ne bi smjela igrati nikakvu ulogu jer se u tom slučaju otvara pitanje koji bi to bio primjeren vremenski raspon između raskida ugovora s bankom o novčanom depozitu i nastupa stečaja nad bankom da bi se mogli ostvariti posljedice raskida ugovora i prava deponenta ostvarivati svoja vlasnička prva u raspolaganju novčanim sredstvima na kojima u trenutku raskida ugovora tužena ne može ostvarivati nikakva prava.

Kako takav rok nije nigdje propisan zahtjevi pravne sigurnosti nalažu da je odlučno samo da je ugovor raskinut prije otvaranja stečaja banke.

Je li raspolaganje kod raskida ugovora eventualno pravno imperfektno, drugo je pitanje koje se nije niti raspravljalo u ovom postupku.

13. Zbog svega gore navedenog, smatram da razlozi u odluci ovog suda s kojom se ne slažem nisu odlučni.

14. Prema tome, vodeći računa o svemu gore navedenom, smatram da je u ovom predmetu trebalo prihvatiti reviziju i preinačiti odluku suda drugog stupnja na način da se prihvaća žalba tužitelja i udovoljava tužbenom zahtjevu tužitelja i da se pri tome na postavljena pitanja odgovori kako slijedi:

1. Ne ulazi u imovinu stečajnog dužnika - banke, prema čl. 67. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013), i novac koji je ostao kod banke nakon prestanka ugovora o oročenom depozitu temeljem kojeg je bio položen, a koji ugovor je prestao prije otvaranja stečajnog postupka nad bankom.

2. Osoba, koja je temeljem ugovora o oročenom depozitu kod banke imala položen određeni iznos novca, nakon što je prestao taj ugovor o depozitu i nakon što banka nije htjela izvršiti isplatu iznosa koji je bio položen temeljem tog ugovora, a u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad bankom, može svoje pravo prema banci za vraćanjem novca koji se kod banke nalazi bez ikakvog pravnog temelja ostvarivati kao izlučni vjerovnik sukladno čl. 79. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013).

Zagreb, 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa