REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1668/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R., OIB … iz Z., …, koju zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. … d.d., OIB … iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-755/2023-2 od 18. prosinca 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2209/19-61 od 28. travnja 2023., na sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-755/2023-2 od 18. prosinca 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2209/19-61 od 28. travnja 2023.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. Da li svi oštećenici kod kojih je u sudskim postupcima za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti utvrđene približno istovjetne kvalifikatorne okolnosti- kriteriji za naknadu štete (opseg/postotak smanjenja životne aktivnosti, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj zaostale naruženosti) i druge okolnosti slučaja koje utječu na visinu naknade, imaju pravo pred sudovima u Republici Hrvatskoj pravo na pravičnu novčanu naknadu u približno jednakim novčanim iznosima?
2. Da li razlika u visini dosuđene novčane naknade od preko 100 %, ili preko 150 % u odnosu na kriterij duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti (kakva je utvrđena u predmetnim pobijanim nižestupanjskim odlukama) u odnosu na visinu dosuđene pravične novčane naknade svih ostalih oštećenika sa približno istovjetnom težinom povrede i okolnostima slučaja predstavlja pravičnu novčanu naknadu i iznose predviđene važećim orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda RH prema shvaćanju Vrhovnog suda br. Su-IV-47/202. od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., te da li je u tom slučaju osigurana jedinstvena primjena prava zakona i ravnopravnost svih građana u primjeni odredbe čl. 1100. ZOO?
3. Da li odstupanje u mjeri od preko 150 % od iznosa novčane naknade, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, predviđenih važećim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade prema pravnom shvaćanju broj: Su-IV-47/2020-5 zauzetim na drugoj sjednice Građanskog odjela VSRH održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., u svakom slučaju, a posebno kad utvrđene okolnosti slučaja to ne opravdavaju, predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava odredbe čl. 1100 ZOO-a, te je li stoga pobijanom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo navedene odredbe kad je po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti tužiteljici odmjerena i dosuđena naknada u iznosu koji je za 150 % veći od iznosa koji po važećim kriterijima predstavlja pravičnu novčanu naknadu?
4. Je li sud kod odlučivanja o troškovima postupka, u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici primjenom odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a, dužan najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, a zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega treba utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici?
Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi odluke Županijskog suda u Puli, br. Gž-904/2021-2 od 7. siječnja 2022., Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-3682/2022 od 14. ožujka 2023, Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, br. Gž-954/2021-2 od 23. rujna 2021., ovoga suda br. Rev 1723/2016 od 03. travnja 2019 i Rev-x 1040/12-2 od 10. listopada 2013. u odnosu na prva tri pitanja i odluku Županijskog sud u Varaždinu, br. Gž-1242/2022-4 od 2. studenog 2023. u odnosu na pitanje pod 4.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Prvim trima pitanjima tuženik problematizira visinu dosuđene pravične novčane naknade. Pri tome istu dovodi u vezu s Orijentacijskim kriterijima i odlukama drugih sudova za koje smatra da su donesene u bitno istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U odnosu na ta pitanja valja mu odgovoriti da je pitanje visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti toliko individualizirano da se ne može podvoditi bilo pod kakvu sličnu činjeničnu situaciju. Dakle, u svojoj su suštini ta pitanja činjenično pravne naravi i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga i odgovor na takva pitanja ovisi okolnostima svakog pojedinog slučaja pa isti nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor. U odnosu pak na pitanje pod 4. valja naglasiti da odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a daje jasan i nedvosmislen odgovor na postavljeno pitanje, dok njena primjena ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga nije bilo uvjeta za intervenciju ovoga suda, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
