REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1796/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., iz V. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o., u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-519/2023-3 od 31. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5997/2020-23 od 28. prosinca 2022., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-519/2023-3 od 31. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5997/2020-23 od 28. prosinca 2022.
2. Tuženik prijedlog za dopuštenje revizije podnosi pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?“.
3. Tuženik prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
4.1. U odnosu na prva tri postavljena pitanja, navodi se da je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Rev 308/22 od 19. travnja 2022., Rev 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu (tako i Revd 2866/22 od 4. listopada 2022.).
4.2. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje, navodi se kako iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi tuženik tijekom postupka postavio zahtjev, iz kojeg bi proizlazilo da prema tužitelju ima potraživanje koje bi se odnosilo na iznos preplate nastale po osnovi negativne tečajne razlike, nastale u razdoblju kada je CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
4.3. Pri tome se navodi, da je u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“.
5. Slijedom navedenoga, a s obzirom da izraženo pravno shvaćanje u pobijanoj odluci nije u suprotnosti sa navedenim pravnim shvaćanjem ovoga suda, niti četvrto postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. Stoga, a s obzirom da na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I.
7. Tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da bi mu tijekom provedenog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
