REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1653/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska 11, OIB 80572192786, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3520/2023-2 od 9. siječnja 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-594/2021 od 14. srpnja 2023., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3520/2023-2 od 9. siječnja 2024. kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-594/2021 od 14. srpnja 2023. u točki I., II. i IV. izreke, na način da je pod točkom 1. izreke naloženo tuženici na ime regresa isplatiti tužitelju iznos 18.694,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose (pobliže navedene u izreci drugostupanjske presude) od dospijeća do isplate, pod točkom 2. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose navedene u točki 1. izreke po stopi višoj od navedene stope zateznih kamata, pod točkom 3. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 466,92 EUR, a pod točkom IV. izreke je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.725,41 EUR.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pitanje za koje je navela da je važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, te je predložila da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:
"Je li Republika Hrvatska odgovorna za štetu ako je šteta nastala postupanjem pripadnika oružanih snaga izvan službe i ako njihovo djelovanje nije u svezi sa službom te ako je šteta počinjena vatrenim oružjem kojega Republika Hrvatska nije imalac?".
3. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženica ukazuje na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. travnja 2024., kao i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-1087/2017 od 21. svibnja 2019. i Rev-2324/1998 od 31. listopada 2001.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22– dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Navedeno stoga, što s obzirom da činjenica tko je imalac odnosno vlasnik vatrenog oružja, kojim je počinjena šteta nije utvrđena pravomoćnom presudom, od odgovora na pitanje koje se bazira na okolnostima koje u postupku nisu utvrđene - da je šteta počinjena vatrenim oružjem kojega Republika Hrvatska nije imalac, ne ovisi ishod ovog spora.
5.2. Također valja reći da upravo stoga i odluke na koje se tuženica pozvala argumentirajući važnost postavljenog pitanja, nisu donesene u činjeničnoj situaciji koja bi bila podudarna ovom predmetu, te stoga nisu utemeljene na pravnom shvaćanju koje bi bilo suprotno onom izraženom u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, to tuženica nije dokazala ni razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu navedene odredbe.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
