REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1669/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika H.-Z. d.d. Z., OIB ..., kao pravni slijednik H. D. R. d.d. M., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u D., protiv tuženice-protutužiteljice V. R., M., OIB ..., zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., radi iseljenja, predaje i naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-72/2022-2 od 21. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-4/18 od 20. travnja 2020., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-72/2022-2 od 21. prosinca 2022. i to u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku kao pod II. do V. izreke zbog pitanja koje glasi:
„Je li prilikom provođenja testa razmjernosti, kod utvrđivanja postojanja povrede prava na dom, sud dužan utvrditi je li se cilj mogao postići primjenom blaže mjere, te postoji li prevaga prava na dom fizičke osobe, pred „pravom na vlasništvo“ pravne osobe ako se miješenja moglo izvršiti primjenom blaže mjere?“.
II. O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Odbija se zahtjev tužitelja za iseljenje tuženice iz prostora u vlasništvu tužitelja površine 22 m2, koji se sastoji od dvije sobe, zajedničke kupaonice s WC-om i zajedničkog hodnika, u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. 16 z.ul. 35 k.o. Z., te predaju prostora slobodnog od osoba i stvari.
II. Odbija se zahtjev tuženice koji glasi:
¨Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 30 dana predati tuženici- protutužiteljici na korištenje (sa statusom zaštćenog najmoprimca) stambeni prostor u M. površine 22 m2 sličnog rasporeda prostorija kao onaj iz kojeg je iseljena tuženice- protutužiteljica (u zgradi u M.).
Ove se obveze protutuženik može osloboditi plaćanjem iznosa od 320.000,00 kuna (facultas alternativa)¨
III. Odbija se zahtjev tuženice koji glasi:
¨Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana isplatiti tuženici- protutužiteljici na ime naknade naplaćenih troškova parničnog i ovršnog postupka iznos od ukupno 5.587,20 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, i to
- na iznos od 117,20 kuna računajući od dana naplate u ovršnom postupku
Ovr-743/08 Općinskog suda u Dubrovniku
- na iznos od 5.470,00 kuna računajući od dana naplate u ovršnom postupku Ovr-720/08 Općinskog suda u Dubrovniku¨
IV. Odbija se zahtjev tuženice koji glasi:
¨Dužan je tužitelj-protutuženik u isplatiti tuženici-protutužiteljici na ime naknade troškova najma stambenog prostora u razdoblju od 20. listopada 2010., od dana iseljenja do 19. srpnja 2017. iznos od 80.000,00 kuna (po 1.000,00 kuna mjesečno) sa zateznom kamatom koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, računajući od početka svakog dotičnog mjeseca do isplate.¨
V. Odbija se zahtjev tuženice koji glasi:
¨Dužan je tužitelj-protutuženik, počevši od 19. srpnja 2017. pa do izvršenja obveze iz točke I. zahtjeva, plaćati tuženici-protutužiteljici mjesečno, najkasnije do 5- og u mjesecu, iznos od po 1.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, računajući od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.¨
VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem tuženica nije uspjela sa svojim protutužbenim zahtjevom podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Prema ocjeni ovog suda vodeći računa o sadržaju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu PREDMET LEMO i dr. protiv HRVATSKE (zahtjevi br. 3925/10, 3955/10, 3974/10, 4009/10, 4954/10, 4128/10, 4132/10 i 4133/10) 10. srpnja 2014., te da u ovoj stvari postoji veći broj predmeta koji se temelje na posve identičnoj činjeničnoj i pravnoj podlozi, po ocjeni ovog suda ostvareni su uvjeti za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog ujednačavanja sudske prakse ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Glede ostalih pitanja iz prijedloga kao i zbog razloga sadržanih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a ima se smatrati da je prijedlog povučen sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
