REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-996/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & N. iz Z., protiv tuženika T. G. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u K. L., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-926/2022-3 od 7. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-18/2017 od 26. siječnja 2018., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 340.740,73 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te zahtjev za naknadu troškova postupka.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka II. izreke).
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 621/2023-2 od 3. svibnja 2023., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Je li sud ovlašten ispitivati osnovanost iznijetih činjenica u postupku koje protivna strana nije učinila spornim?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed tuženikovog neizvršavanja obveza koje je preuzeo sklapanjem Predugovora o kupoprodaji stana od 10. ožujka 2004. i to s osnove troška legalizacije stana te vrijednosti neizvedenih radova ukupno 22.367,73 kn i izmakle koristi koju bi ostvario iznajmljivanjem stana u razdoblju od 15. travnja 2004. do prosinca 2016. u iznosu od ukupno 319.411,25 kn.
9. U ovoj pravnoj stvari tuženiku se nije mogla dostaviti tužba na odgovor niti poziv za raspravu na njegovoj prijavljenoj adresi pa mu je, nakon što su se ispunili zakonski uvjeti, dostava obavljena putem e-oglasne ploče. Do zaključenja glavne rasprave tuženik nije podnio odgovor na tužbu te je prvostupanjski sud izveo dokaze čitanjem isprava koje je tužitelj dostavio u spis i dokaz saslušanjem tužitelja.
10. Prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi doista iznajmljivao predmetni stan i na taj način stekao korist koju potražuje tužbenim zahtjevom te da tužitelj nije dokazao da je platio trošak legalizacije niti da je platio troškove za radove u stanu, drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a.
11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je, je li sud bio ovlašten ispitivati osnovanost činjenica koje protivna stranka nije učinila spornim.
12. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a). Zakon posebno propisuje, u odredbi čl. 221. st. 1., 3. i 4. ZPP- a, koje činjenice ne treba dokazivati, pa tako ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja i činjenice koje su općepoznate.
13. Kad nije riječ o činjenicama iz čl. 221. st. 1., 3. i 4. ZPP-a stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze jer se pitanje tereta dokazivanja očituje kroz načelnu postavku da stranačke tvrdnje i zahtjevi trebaju biti dokazani u parničnom postupku na temelju iznijetih činjenica na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i predloženih dokaza kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).
14. U konkretnoj pravnoj stvari pravno je neodlučno što tuženik nije dostavio odgovor na tužbu i nije osporio da je tužitelj imao namjeru iznajmljivati stan i da je platio troškove legalizacije i radova u stanu, jer se neovisno o tomu ne radi o činjenicama iz čl. 221. st. 1., 3. i 4. ZPP-a i te činjenice treba dokazati tužitelj (čl. 221.a ZPP-a).
15. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Sud je ovlašten ispitivati osnovanost iznijetih činjenica u postupku koje protivna strana nije učinila spornim, jer se izuzetak dokazivanja odnosi isključivo na činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, čije postojanje zakon pretpostavlja i koje su općepoznate.“.
16. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
