REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-511/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INVESTITOR d.o.o., OIB: 68007288680, Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 3, zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv I. tuženika GLOBUS UGOSTITELJSTVO d.o.o., OIB: 45348869710, Rijeka Kapitanovo 35, zastupanog po punomoćniku Goranu Marčanu, odvjetniku u Rijeci, II. tuženika GLOBUS IGRE d.o.o., OIB: 62196058485, Opatija, Maršala Tita 79, zastupanog po punomoćnici Soči Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci i III. tuženika GLOBUS EXCLUSIVE d.o.o., OIB: 98067501790, Zagreb, Branimirova 29, zastupanog po punomoćniku Julijanu Nikoli Ninčeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji II. i III. tuženika podnesenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2686/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022., na sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2686/2022-2 od 13. rujna 2022. u dijelu pod stavkom I., stavkom III. toč. 2. i stavkom IV. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na II. tuženika i u dijelu pod stavkom III. toč. 1. i stavkom V. izreke, kojima je odbijen zahtjev II. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, te se predmet u tim dijelovima vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2686/2022-2 od 13. rujna 2022. u dijelu pod stavkom I., stavkom III. toč. 2. i stavkom IV. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na III. tuženika, i u dijelu pod stavkom III. toč. 1. i stavkom VI. izreke, kojima je odbijen zahtjev III. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, te se predmet u ukinutim dijelovima vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. suđeno je:

"I – Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima: I-tuženika GLOBUS UGOSTITELJSTVO d.o.o. Rijeka, Bože Milinovića 31, OIB 45348869710, II-tuženika GLOBUS IGRE d.o.o. Rijeka, Bože Milinovića 31, OIB 62196058485 i III-tuženika GLOBUS EXCLUSIVE d.o.o. Rijeka, Bože Milinovića 31, OIB 98067501790 da tužitelju INVESTITOR d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo Slavonski Brod, Petra Krešimira IV br.3, OBI 68007288680, isplate solidarno na ime ugovorne obveze temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 05/1-2411/07 od 29.11.2011., iznos od ukupno 840.375,00 kn na ime:

- 12 zakupnina za razdoblje 12 mjeseci u kojem roku tuženici ne mogu raskinuti ugovor, ukupno 90.000,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB (7,74 kn na dan 10.4.2012.god) 672.300,00 kn,

- porez na dodanu vrijednost na navedeni iznos, u iznosu od 168.075,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 8 postotnih poena, a koje teku od dana podnošen ja tužbe sudu, pa sve do isplate.

II – Nalaže se tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka i to: I-tuženiku GLOBUS UGOSTITELJSTVO d.o.o. Rijeka, Bože Milinovića 31, OIB 45348869710 u iznosu od 30.400,00 kn,

II-tuženiku GLOBUS IGRE d.o.o. Rijeka, Bože Milinovića 31, OIB 62196058485 u iznosu od 63.150,00 kn,

III-tuženiku GLOBUS EXCLUSIVE d.o.o. Rijeka, Bože Milinovića 31, OIB 98067501790 u iznosu od 63.150,00 kn, sve u roku od 15 dana.

III – Za preostali iznos troška, zahtjevi I, II i III-tuženika odbijaju se kao neosnovani.“

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2686/2022-2 od 13. rujna 2022. suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. u točki I. njezine izreke i sudi: Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana solidarno platiti tužitelju iznos od 840.375,00 kn (osamstočetrdesettisućatristosedamdesetpet kuna) / 115.536,93 EUR (stopetnaesttisućapetstotridesetšest eura i devedesettri centa) sa zakonskim zateznim kamatama od 7. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 840.375,00 kn / 115.536,93 EUR preko stope dosuđene u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-202/2021-28 od 21. ožujka 2022. u točki II. njezine izreke, i sudi:

1. Odbija se prvotuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 30.400,00 kn (tridesettisućačetiristo kuna) / 4.034,77 EUR (četiritisućetridesetčetiri eura i sedamdesetsedam centi), drugotuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 63.150,00 kn (šezdesettritisućestopedeset kuna) / 8.381,45 EUR (osamtisućatristoosamdesetjedan euro i četrdesetpet centi) i trećetuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 63.150,00 kn (šezdesettri- tisućestopedeset kuna) / 8.381,45 EUR (osamtisućatristoosamdesetjedan euro i četrdesetpet centi).

2. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 130.625,00 kn (stotridesettisućašestodvadesetpet kuna) / 17.336,92 EUR (sedamnaesttisućatristotridesetšest eura i devedesetdva centa).

IV. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 10.500,00 kn (desettisućapetsto kuna) / 1.393,59 EUR (tisućutristodevedesettri eura i pedesetdevet centa).

V. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 11.750,00 kn (jedanaesttisućasedamstopedeset kuna) / 1.559,49 EUR (tisućupetstopedesetdevet eura i četrdesetdevet centa).

VI. Odbija se zahtjev trećetuženika za naknadu sastava troška odgovora na žalbu u iznosu od 10.500,00 kn (desettisućapetsto kuna) / 1.393,59 EUR (tisućutristodevedesettri eura i pedesetdevet centa).“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4909/2022-2 od 3. siječnja 2023. dopušteno je zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje (prava na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda podnošenje revizije protiv pojedinih dijelova drugostupanjske presude. II. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I., stavkom III. toč. 2. i stavkom IV. izreke drugostupanjske presude, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na II. tuženika, kao i u dijelu pod stavkom III. toč. 1. i stavkom V. izreke drugostupanjske presude. kojima je odbijen zahtjev II. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka. III. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I., stavkom III. toč. 2. i stavkom IV. izreke drugostupanjske presude, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na III. tuženika, kao i u dijelu pod stavkom III. toč. 1. i stavkom VI. izreke drugostupanjske presude, kojima je odbijen zahtjev III. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda II. tuženik i III. tuženik su u zakonskom roku podnijeli reviziju, argumentirajući da je u konkretnom slučaju došlo do povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, odnosno prava na obrazloženu sudsku odluku. II. i III. tuženik predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u onim dijelovima izreke protiv kojih je revizija dopuštena, potvrditi prvostupanjsku presudu i naložiti tužitelju naknadu troškova parničnog postupka, podredno prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu u onim dijelovima izreke protiv kojih je revizija dopuštena te predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugostupanjski sud.

5. Tužitelj je u odgovoru na revizije II. i III. tuženika predložio iste odbaciti, podredno odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Prije svega treba napomenuti da se, suprotno navodima odgovora tužitelja na reviziju, iz sadržaja podnesenih revizija II. i III. tuženika precizno može utvrditi zbog koje povrede temeljnog ljudskog prava su revizije podnesene, a istaknute povrede i relevantni revizijski navodi su obuhvaćeni dopuštenjem revizijskog suda iz citiranog rješenja broj Revd-4909/2022-2 od 3. siječnja 2023.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 840.375,00 kn (115.536,93 EUR) po osnovi naknade štete zbog izmakle koristi u visini neostvarene zakupnine za razdoblje od 12 mjeseci, zajedno s porezom na dodanu vrijednost na navedeni iznos u visini od 168.075,00 kn (22.307,39 EUR), sve uvećano za zatezne kamate obračunate od dana podnošenja tužbe do isplate.

10. U ovom predmetu nije sporno da je došlo do sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. prosinca 2011. između tužitelja kao zakupodavca i I. tuženika kao zakupnika. U tom ugovoru II. i III. tuženici su bili naznačeni kao jamci- platci, pojedinim ugovornim odredbama uređene su obveze stranaka, a čl. 9. ugovora predviđao je da se ugovor ne može raskinuti za vrijeme trajanja prve godine zakupa, osim u slučaju da zakupnik ne plati zakupninu odnosno ako koristi zakupljeni prostor na način da ga devastira.

11. Prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nakon donošenja rješenja ovog suda broj Revt-217/18 od 8. lipnja 2021., utvrđuje da je tužitelj poduzeo sve što je bilo potrebno da se I. tuženiku kao zakupcu u ugovorenom roku preda poslovni prostor, dok I. do III. tuženici nisu ispunili svoje obveze iz predmetnog ugovora. Međutim, prvostupanjski sud smatra da je tužitelj na temelju čl. 9. ugovora o zakupu i čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 48/08; dalje: ZOO), a s obzirom na neispunjenje obveza I. tuženika, mogao raskinuti ugovor o zakupu prije isteka jednogodišnjeg razdoblja iz čl. 9. ugovora te je mogao predmetni poslovni prostor dati u zakup trećim osobama i otkloniti mogućnost naknade štete, zbog čega nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između (štetnog) postupanja tuženika i eventualno nastale štete kao izmakle koristi. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud navodi da iz spisa proizlazi utvrđenje kako je tužitelj ispunio svoje obveze prema ugovoru o zakupu, a tuženici svoje ugovorne obveze nisu ispunili, zbog čega slijedi zaključak da tužitelj ima pravo na naknadu štete u vidu 12 mjesečnih zakupnina, odnosno na iznos poreza na dodanu vrijednost, sve u skladu s čl. 342. u svezi s čl. 1089. st. 3. ZOO-a.

12.1. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, kao i sadržaja temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17, dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija).

12.2. Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

13.1. Uvažavajući naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud smatra da u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nisu izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora u odnosu na II. odnosno III. tuženika, a na koje su isti ukazivali u dosadašnjem tijeku postupka.

13.2. Naime, u pobijanoj presudi izneseni su sažeti razlozi za odgovornost svih tuženika, ali bez posebnog razlikovanja I. tuženika kao zakupnika u odnosu na pravni položaj II. i III. tuženika te uz izostanak dostatnog odgovora na ključne navode II. i III. tuženika. Iako su u uvodnom dijelu ugovora II. i III. tuženik naznačeni kao jamci - platci, nedvojbeno je da su oni osporavali svoju odgovornost kao jamci - platci, ukazujući između ostalog i na to da sadržaj ugovornih odredbi jedino predviđa njihovu obvezu na predaju bjanko zadužnica (čl. 4. st. 5. ugovora), s time da je za primijetiti kako ugovor potom ograničava njihov iznos na 500.000,00 kn (čl. 4. st. 6. ugovora). Osim toga, II. i III. tuženik osporavali su postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu po osnovi izmakle koristi, ističući da je tužitelj mogao poslovni prostor dati u zakup trećoj osobi i na taj način spriječiti nastanak štete, a slična argumentacija je navedena i u obrazloženju presude prvostupanjskog suda. Nadalje, a imajući na umu osporenu visinu zahtjeva, ukazivano je posebice i na činjenicu da je I. tuženik predao tužitelju iznos od 10.000,00 eura.

13.3. Kada se sve navedeno uzme u obzir, revizijski sud ocjenjuje da su u drugostupanjskog presudi izostali dostatni razlozi o sadržaju prava i obveza pojedinih ugovornih stranaka na temelju ugovora o zakupu od 29. prosinca 2011., o postojanju same odgovornosti II. i III. tuženika kao jamaca–plataca i eventualno njezinom ograničenju, uzimajući u obzir ugovorom predviđene obveze na predaju zadužnica, o postojanju uzročno–posljedične veze između neispunjenja obveza tuženika i štete za tužitelja, s obzirom na (ne)mogućnost iznajmljivanja poslovnog prostora, o visini štete i činjenici da je I. tuženik predao tužitelju iznos od 10.000,00 eura.

14. S obzirom da odgovor na izložena sporna pitanja, o kojima su prigovore u dosadašnjem tijeku postupka isticali II. i III. tuženici, nedvojbeno može imati odlučan učinak na ishod samog spora za II. i III. tuženika, ovaj sud smatra, ne prejudicirajući konačan ishod postupka, da izostanak dostatnih razloga u drugostupanjskoj presudi o tim odlučnim navodima predstavlja grubu povredu kako procesnih tako i materijalnopravnih odredbi zakona te dovodi do povrede temeljnog ljudskog prava II. i III. tuženika na pošteno suđenje u aspektu koji se tiče prava na obrazloženu sudsku odluku.

Stoga je valjalo na temelju čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u odnosu na II. odnosno III. tuženike te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a tiču se iznošenja dostatnih razloga o ključnim elementima spora.

15. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-30867-0d2c5

Kontrolni broj: 02816-978d9-2cc1e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.