REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-330/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja LIGHTHOUSE MALTEMPO KRK j.d.o.o., OIB 42538395829, Njivice, Draga 31, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika PLOVPUT d.o.o., OIB 14480721492, Split, Obala Lazareta 1, kojeg zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, Ivana Zajca 2/II, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-226/2020-15 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-226/2020-15 od 28. svibnja 2021. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke za trošak parničnog postupka u iznosu od 331,80 eura.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-226/2020-15 od 28. svibnja 2021. u dijelu točke II. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 331,80 eura.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 381,58 eura.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-226/2020-15 od 28. svibnja 2021. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da Ugovor o zakupu prostora u svjetioničarskoj zgradi Vošćica-Krk, K.Br.1/2- 2014/15-3007/HM koja se sastoji od prizemlja zgrade površine 70,86 m2 te pomoćnih prostorija na č.zgr. 315/3 k.o. Omišalj, sklopljen na period od pet godina za ukupan iznos od 52.500,00 eura uvećan za PDV od 25%, zaključen 15. lipnja 2015., a solemniziran 29. lipnja 2015. po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke pod brojem OV-16155/2015 između prednika tužitelja Lanterna Maltempo Krk j.d.o.o. kao zakupnika i tuženika kao zakupodavca, nije raskinut temeljem dopisa tuženika broj ½ -2014/15 od 27. siječnja 2020. potpisanog po direktoru Mati Pršić. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su stranke člankom 12.A predmetnog Ugovora o zakupu ugovorile da zakupodavac može raskinuti ugovor ako zakupnik ne ispunjava ugovorne obveze, a osobito ako ne plati naknadu za korištenje prostora u svjetioničarskoj zgradi u roku od 15 dana po ispostavljenom računu. Kako je tužitelj dugovao zakupninu u iznosu od 272.811,70 kn, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik valjano raskinuo predmetni ugovor dopisom od 27. siječnja 2020. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je primijenio odredbe članaka 360. i 362. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO).
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o trošku postupka, s prijedlogom da ovaj sud presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda smatrajući da je sud propustio utvrditi da je tužitelj bio onemogućen u korištenju predmeta zakupa, jer je društvo JANAF d.d. započelo s gradnjom naftovoda na susjednoj katastarskoj čestiti predmeta zakupa i postavilo zaštitnu ogradu. Tvrdi da sud nije vodio računa da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu i predao mu stvar na korištenje, da nije ocijenio fotografije koje je tužitelj dostavio u spis poslovni broj P-793/2018 iz kojih je vidljiva nemogućnost korištenja stvari. Smatra da je sud trebao cijeniti njegovo pravo na izmjenu ugovora sukladno odredbi članka 369. ZOO-a. Kako su JANAF d.d. i tuženik društva u državnom vlasništvu, dakle Država, smatra da se Država nezakonito miješala u njegovo obavljanje poduzetništva. Pobija i odluku o troškovima postupka. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 4.400,00 kn.
5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 381,58 eura / 2.875,00 kn. 6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
8. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj pored zahtjeva da se utvrdi da dopisom tuženika broj 1/2 -2014/15 od 27. siječnja 2020. nije raskinut Ugovor o zakupu broj ½ -2014/15-3007/HM od 15. lipnja 2015., postavio i kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa od 115.000,00 kn na ime radova na krovu predmeta zakupa koje je sam izvršio.
9. Nakon prigovora tuženika da tužitelj taj iznos potražuje i u parnici poslovni broj P-793/2018 koju je pokrenuto protiv JANAF d.d. i tuženika, tužitelj je povukao kondemnatorni tužbeni zahtjev i ostao kod zahtjev radi utvrđenja da predmetni ugovor nije raskinut izjavom tuženika.
10. Kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno nespornim da je predmetni ugovor sklopljen, da tužitelj nije plaćao ugovorenu zakupninu i da je tuženik dopisom od 27. siječnja 2018. dao izjavu o raskidu ugovora to je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi članaka 360. i 362. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev.
11. Naime, tužitelj se pogrešno poziva na odredbu članka 369. ZOO-a tvrdeći da je sud trebao primijeniti tu odredbu ZOO-a. Da bi sud primijenio tu odredbu tužitelj je trebao zahtijevati sudski raskid ugovora, što ovdje nije slučaj.
12. Nadalje, predmet ovog spora nije ostvarivanje prava zakupnika da mu se preda predmet zakupa (koji je tuženik tužitelju i predao, što tužitelj ne osporava), jer mu nije predan u ugovorenom stanju, već utvrđenje da predmetni ugovor nije raskinut jednostranom izjavom tuženika. Osim toga, tužitelj u tužbi navodi da redovito održava predmet zakupa i da je početkom 2015., prije sklapanja predmetnog ugovora JANAF d.d. započeo s gradnjom na susjednoj čestiti, što bi značilo da mu je predmetna gradnja u vrijeme sklapanja ugovora bila poznata.
13. Isto tako, se tužitelj pogrešno poziva na praksu Europskog suda u Luksemburgu u predmetu Foster, broj C-188/9, budući da je predmet ovog spora utvrđenje da ugovor o zakupu sklopljen između stranaka nije raskinut i da stranka u postupku nije društvo JANAF d.d.
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljevi navodi o nemogućnosti stjecanja prihoda radi obavljanja građevinskih radova ne utječu na činjenicu da je ugovor raskinut jednostranom izjavom tuženika u skladu s člankom 12. A c Ugovora.
15. Zbog toga je prvostupanjsku presudu u točki I. njezine izreke valjalo potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
16. Međutim, osnovano tužitelj navodi kako se na ročištima održanim 20. siječnja 2021. i 14. travnja 2021. raspravljalo samo o procesnom pitanjima pa tuženiku po ročištu pripada pravo na trošak u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 kn, ukupno 331,80 eura / 2.500,00 kn.
17. Stoga je odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke presude valjalo djelomično preinačiti prema odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a a kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
18. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: 9-30866-b882a
Kontrolni broj: 0534d-fd676-78af4
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
