Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-143/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-339/2022 od 2. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi P. P. na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevaru iz čl. 236. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovo drugostupanjsko vijeće nalazi da je prvostupanjski sud iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih se može ispitati prvostupanjska presuda, pa su neosnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a kada navodi da su nejasni razlozi presude, pri čemu u stvari osporava pravilno utvrđeno činjenično stanje i ocjenu provedenih dokaza na kojima je prvostupanjski sud temeljio oslobađajuću presudu.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da se iz dokaza provedenih tijekom postupka, činjenice da je optuženik dao punomoć oštećenici za zastupanje, iako je prilikom dogovora oko zastupanje bio svjestan da ne može platiti usluge zastupanja niti ih je imao namjeru platiti već je plaćanje usluga pokušao prebaciti na svoju majku i brata, proizlazi prijevarna namjera optuženika i ostvarenje obilježja terećenog kaznenog djela.

8. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se iz provedenih dokaza, iskaza optuženika, materijalne dokumentacije u spisu i samog iskaza oštećenice, ne može zaključiti da bi optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare.

8.1. Naime, iz samog iskaza oštećenice Z. S. K. proizlazi da je prilikom dogovora o zastupanju optuženika, optuženik, koji je bio u istražnom zatvoru, uputio je da novac za zastupanje traži od njegove majke, jer optuženik očito nije raspolagao sredstvima kojima bi platio odvjetničke usluge oštećenici, pa kada je oštećenica kontaktirala njegovu majku ista je odbila za njega plaćati odvjetničke usluge. Već iz ovakvog tijeka zbivanja i dogovora optuženika i oštećenice proizlazi da oštećenica nije bila dovedena u zabludu u vezi načina plaćanja odvjetničkih usluga jer joj optuženik u tom trenutku nije bio u mogućnosti platiti troškove zastupanja, a izričito je odbila to učiniti i njegova majka za koju je optuženik smatrao da bi to mogla učiniti. Za kazneno djelo prijevare bitno je da se lažnim prikazivanjem činjenica druga osoba dovede u zabludu i navede da na štetu svoje imovine nešto učini, a tijekom postupka nije dokazano da bi oštećenica, koja je odvjetnica, osoba koja raspolaže odgovarajućim pravnim znanjem, bila dovedena u zabludu da će joj optuženik platiti usluge zastupanja, iako je istovremeno upućuje na majku, zatim na brata smatrajući da će oni to platiti, budući on to ne može učiniti. Upravo je zato važna činjenica kratkoće zastupanja optuženika od svega dvanaest dana, jer oštećenica ubrzo nakon potpisivanja punomoći više nije željela zastupati optuženika, zbog čega mu je otkazala punomoć za zastupanje i poslala zahtjev za naplatu troškova, ali ne račun, time da ni taj zahtjev za naplatu i radnje koje su navedene u tom zahtjevu ne odgovaraju stvarno poduzetim radnjama, što proizlazi iz uvida u spis u kojem je oštećenica zastupala optuženika.

8.2. Osim toga, radnja počinjenja djela mogla bi biti samo u vrijeme od izdavanja punomoći 17. lipnja 2013. do otkaza punomoći 29. lipnja 2013., a ne do 15. kolovoza 2013., kako se to navodi u optužbi, jer nakon otkaza punomoći oštećenica više nije poduzimala nikakve radnje u smislu pružanja odvjetničkih usluga optuženiku, te je oštećenica, ukoliko je smatrala da ima pravo na naknadu troškova zastupanja, nakon dospjelosti duga, protiv optuženika mogla podnijeti tužbu radi isplate budući se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu.

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, prvostupanjski je sud savjesno analizirao i cijenio provedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u vezi s ostalim dokazima, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i zaključio da iz provedenog dokaznog postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo kako se tereti optužbom, te ga na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a oslobodio optužbe.

10. Budući žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 24. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v. r.