REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-228/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB: …, Dr.

V., zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika S. M., OIB: … V., kojega zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Povrv-90/2021-10 od 26. siječnja 2023., dana 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Povrv-90/2021-10 od 26. siječnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je odlučio:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika J. K. iz V. poslovni broj: Ovrv-1344/2021 od 26. kolovoza 2021., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženiku S. M., OIB: … V., da sada tužitelju T. d.o.o., OIB: … V., namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 4.355,03 kn / 578,01 eura (slovima: četiri tisuće trista pedeset pet kuna i tri lipe / petsto sedamdeset osam eura i jedan cent)1, sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče:

- na iznos od 332,13 kuna od 31. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 332,13 kuna od 31. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 332,13 kuna od 30. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 332,13 kuna od 31. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 343,78 kuna od 30. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 379,87 kuna od 31. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 389,75 kuna od 31. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 405,29 kuna od 28. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 429,96 kuna od 31. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 368,04 kuna od 30. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 377,69 kuna od 31. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 332,13 kuna od 30. lipnja 2021. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika J. K. iz V. poslovni broj: Ovrv-1344/2021 od 26. kolovoza 2021., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženiku S. M., OIB: … V., da sada tužitelju T. d.o.o., OIB: … V., naknadi iznos od 812,50 kn / 107,84 eura (slovima: osamsto dvanaest kuna i pedeset lipa / sto sedam eura i osamdeset četiri centa) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tužitelju T. d.o.o., OIB: … V., da tuženiku S. M., OIB: …, V., na ime troška ovoga parničnog postupka naknadi iznos od 2.812,50 kn / 373,28 eura (slovima: dvije tisuće osamsto dvanaest kuna i pedeset lipa / trista sedamdeset tri eura i dvadeset osam centi) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnoga troška u iznosu od 1.806,25 kn / 239,73 eura (slovima: tisuću osamsto šest kuna i dvadeset pet lipa / dvjesta trideset devet eura i sedamdeset tri centa).

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje pred drugim sucem. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Vrijednost predmeta spora u ovom parničnom postupku je 4.355,03 kune/ 578,01 eura , pa ovaj spor spada u sporove male vrijednosti u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP). Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

5.2. Iz obrazloženja žalbe tužitelja kojim ističe postojanje bitnih povreda odredaba zakona o parničnom postupku, isti ne navodi na koju konkretno bitnu povredu zakona se poziva, ali iz opisa iste u kojem se tvrdi da je postupanjem suda onemogućen u raspravljanju pred sudom, proizlazi da tužitelj tvrdi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a to smatra stoga što je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu odbio izvesti dokaze koje je tužitelj u podnesku predložio i dostavio sudu prije održavanja pripremnog ročišta. Drugostupanjski sud nalazi da je ovaj žalbeni navod tužitelja neosnovan, jer je prvostupanjski sud odlučujući o navedenim dokaznim prijedlozima tužitelja, pravilno primijenio odredbu članka 461.a stavak 7. ZPP-a koji kaže da sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi stavka 6. istog članka, a kojim je propisano da stranke mogu iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze na pripremnom ročištu samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle predložiti u tužbi ili odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavka 3. i 4. tog članka zakona. Tužitelj je u rješenju prvostupanjskog suda od 15. lipnja 2022., koje je primio 20. lipnja 2022. upozoren na svoju zakonsku obvezu iznošenja svih činjenica i predlaganja dokaza u roku od 15 dana od primitka tog rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i istovremeno je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sve u smislu odredbe članka 461.a stavak 3. ZPP-a. Tužitelj je podnesak sa dokaznim prijedlozima dostavio sudu dana 16. srpnja 2022., a na pripremnom ročištu održanom dana 13. prosinca 2022. nije ni tvrdio ni dokazivao da postoje opravdani razlozi zašto te dokaze nije predložio u roku koji mu je sud odredio, tako da nije dokazao da je bez svoje krivnje isti rok propustio, u kojem slučaju bi se po članku 461.a stavak 6. ZPP-a njegovi dokazni prijedlozi mogli uzeti u obzir. Neosnovan je i žalbeni navod da je sud trebao u rješenju kojim poziva tužitelja na predlaganje dokaza, upozoriti na posljedice ukoliko se to ne učini u roku od 15 dana, jer takova obveza suda u zakonu nije propisana, odnosno propisana je odredbom članka 461.a stavak 5. ZPP-a samo obveza upozoravanja stranaka na odredbe stavka 2., 3. i 4. istog članka zakona, što je sud prvog stupnja i učinio, dok nije propisana obveza upozoravanja i na posljedice propuštanja roka, koje su propisane u članku 461.a stavak 7. ZPP-a.

6. Na temelju naprijed iznesenog sud drugog stupnja je zaključio da prvostupanjski sud nije pri donošenju pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, a navodi tužitelja u pretežnom dijelu žalbe koji se odnose na činjenično stanje, nisu u žalbenom postupku ni razmatrani, jer se žalba u sporovima male vrijednosti iz tog zakonskog žalbenog razloga ne može podnijeti.

7. Neosnovano je i isticanje tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, uz pozivanje na određenu sudsku praksu, jer je sud prvog stupnja presudu donio na temelju činjenica utvrđenih iz dokaza u spisu primjenom pravila o teretu dokazivanja, odnosno odredbe članka 221.a ZPP-a. Naime, nakon što je ukinuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, tužitelj je u postupku bio dužan dokazati osnovanost svoje tražbine koja proizlazi iz vjerodostojne isprave, a to stoga što je tuženik u odgovoru na tužbu osporio i aktivnu legitimaciju tužitelja i svoju pasivnu legitimaciju navodeći da nema stan i da nije koristio toplinsku energiju za grijanje istog, da nije primio ni jedan račun za grijanje te je osporio visinu tužiteljeve tražbine uz što je istakao i prigovor zastare. Budući je sve dokaze o spornim činjenicama tužitelj dostavio u spis nakon što mu je protekao rok određen zakonskom odredbom članka 461.a stavak 3. ZPP-a, zbog čega sud iste nije uzeo u obzir, tužitelj osnovanost svog zahtjeva u ovom postupku nije dokazao. Zbog navedenog, žalba tužitelja kojom se tužitelj poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, niti iz tog zakonskog žalbenog razloga nije utvrđena osnovanom.

8. Žalbom se nije posebno osporavala prvostupanjska odluka o naknadi parničnih troškova, koja je donesena pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a i članka 155. ZPP-a, a trošak tuženika se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku.

9. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti sa žalbom u postupku nije uspio.

10. Zbog svega naprijed iznesenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi, 24. travnja 2024.

Sudac

Berislav Devčić