REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3503/2024

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T. Z. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. T. Z. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 7. veljače 2024., broj 38 Pp-1398/2022-20, u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. T. Z., ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na navedenu okrivljenicu te se predmet, u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 7. veljače 2024., broj 38 Pp-1398/2022-20, okr. T. Z. (dalje: okrivljenica) proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 200,00 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine iste. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenica dužna platiti 26,00 eura paušalnih troškova.

2. Istom presudom, mlt. A. Z. (dalje: maloljetnik), zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju čl. 68. st. 1. Prekršajnog zakona primijenjena je odgojna mjera – sudski ukor te je odlučeno da se on oslobađa naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica putem branitelja, iz svih žalbenih razloga. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Žalba je osnovana.

5. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenica osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome pogrešnom zaključku o njezinoj krivnji.

6. Okrivljenica u žalbi u bitnom ističe kako je ona u predmetnom događaju bila napadnuta od strane maloljetnika, svog sina, i da je bila prisiljena pobjeći od njega, što je i učinila bijegom u kupaonicu, u koju se morala zaključati od njegovog daljnjeg napada, ističe da se događaj nije dogodio na način koji je opisan u činjeničnom opisu, a da to niti ne proizlazi iz provedenih dokaza, a također navodi kako od odgurivanja nastaju isključivo hematomi, a ne ogrebotine, kako se njoj stavlja na teret.

7. Okrivljenici se stavlja na teret da je "...zatekla mljt. sina A. za stolom kako igra na laptopu igrice, a samim ulaskom u predvorje zgrade primijetila je smeće koje sin A. nije bacio te ga opomenula da isto iznese što je mljt. sin A. odbijao, stoga je okrivljena ištekala iz struje laptop i počela sa vikom da se iseli te je u jednom trenutku rukom odgurnula mljt. sinu A. i glavu u obližnji zid gdje se isti udario i ogrebao o isti, nakon čega je okrivljena uzela sa stola laptop nakon čega je između njih došlo do hrvanja pri čemu je sinu A. ispao mobitel kojeg je okrivljena uzela i pobjegla u kupaonicu gdje se zaključala te je događaj kod sina A. stvorio osjećaj straha i osobne uznemirenosti".

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi sljedeće: "Okolnosti koje 1. okrivljena iznosi u svojoj obrani ne mogu istu opravdati za protupravno postupanje u mjeri da se ista ne proglasi krivom za takvo činjenje, jer isti ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi dovele do bitno drugačije ocjene provedenog postupka samim time što ne postoji opravdanje za vršenje bilo kakvog oblika nasilja nad drugim članom obitelji, stoga nisu od bitno odlučujućeg značaja za isključenje prekršajne odgovornosti okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, a koje su prema iskazu okrivljene uzrokovale kritični događaj, jer za počinjenje nasilja u obitelji, nema nikakvog opravdanja. Navedene okolnosti, koje su prema iskazu okrivljene uzrokovale kritični događaj trebalo je riješiti na primjereniji način bez prouzročenja osjećaja straha, osobne ugroženosti, povrede dostojanstva odnosno bez grubog uznemiravanja člana obitelji. Stoga nije prihvaćena kao osnovana i dovoljno uvjerljiva obrana 1. okrivljene T. Z. u dijelu u kojem ista navodi kako se ne osjeća krivom za terećeni prekršaj budući da obrana okrivljene po ocjeni suda u tom dijelu iskonstruirana radi otklanjanja prekršajne odgovornosti i krivnje. "

9. Međutim, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, okrivljenica nije priznala objektivne elemente predmetnog prekršaja, pa je stoga pogrešan zaključak suda o tome da iz same njezine obrane proizlazi da je okrivljenica kriva za počinjenje prekršaja. Obrana okrivljenice i maloljetnika nisu kritički promatrane niti sagledane u cjelini, činjenično stanje ostalo je nepotpuno, pa time i pogrešno utvrđeno.

9.1. Naime, okrivljenica nije priznala počinjenje predmetnog prekršaja odnosno ona je navela da je sina više puta upozoravala da prestane s igrom na laptopu i da ode baciti smeće, na što isti uopće nije reagirao te je ona, nakon njezinih dvadesetak opomena, pod tim okolnostima, ištekala iz struje laptop, a on je nakon toga počeo neprimjereno reagirati – vikati i galamiti prema njoj, kao i fizički nasrtati na nju. Budući da je vidjela da ju želi fizički napasti, zaključala se u kupaonu, nakon čega je isti počeo lupati, i tek nakon vike od dvadesetak minuta, u tom stanju uznemirenosti, rekla je da joj je dosta, da zna gdje su mu vrate i da se iseli iz kuće (roditelji maloljetnika žive odvojeno), okrivljenica navodi da je ona u nužnoj obrani pokušala odgurnuti svog sina i da se on tada udario u obližnji zid, budući da se radi o potkrovlju. Također navodi da je nakon toga više puta je odgurnuo i nogom više puta udario u predjelu leđa i bedra, kao što je uzeo i mobitel, a također da je u tijeku cijelog odvijanja kritičnog događaja maloljetnih prema njima iskazivao pogrdne riječi. Okrivljenica je u tijeku dokaznog postupku dostavila i medicinsku dokumentaciju iz koje proizlaze višestruke ozljede nastale kritične zgode.

9.2. Dakle, njezina obrana, u vezi fizičkog dijela, ističe nužnu obranu, dok inkriminirane riječi priznaje, međutim, te riječi, u kontekstu koje okrivljenica opisuje, zbog velikog intenziteta nasilja koje ona u napadu (fizičkom i verbalnom) trpi, ne mogu predstavljati psihičko nasije u obitelji, budući da se za ocjenu psihičkog nasilja u obitelji mora uzeti sadržaj izgovorenih riječi, kao i kontekst u kojem su izgovorene. Ovdje treba uzeti u obzir i činjenicu da roditelji maloljetnika žive odvojeno, odnosno njezine riječi da se maloljetnik iseli nemaju time značenje da maloljetnik nema kuda za otići, a također valja reći kako je maloljetnik nakon tog događaja i otišao ocu.

9.3. Maloljetnik je naveo u bitnom kako mu je majka prigovarala zbog toga što nije iznio smeće i da nije reagirao na njezino opominjanje, zatim navodi da je do njih došlo do vrijeđanja, vike i galame te da je istina da je majka rekla da se iseli iz obiteljskog stana, da je između njih došlo do međusobnog naguravanja u više navrata, međutim, da nije osjećao takvim fizičkim napadom značajniju uznemirenost, da je istina da je majci iskazivao pogrdne riječ te navodi da je bilo obostrane vike i fizičkog nasilja odnosno odgurivanja.

10. Ovaj sud smatra da obrana okrivljenice, o njezinoj postupanju u nužnoj obrani, kao i kontekst inkriminiranih riječi koji ona opisuje, takvom obranom maloljetnika nije otklonjena. Naime, ona je detaljno iskazivala, imala je logičan slijed događaja, a s druge strane, maloljetnik je općenito i šturo u bitnom govorio da je došlo do „međusobne vike galame i naguravanja“, pri tome ne navodeći kakav je bio slijed događaja, tko je prvi počeo, kakav je bio intenzitet i je li se radio o nužnoj obrani, kako to navodi okrivljenica. Stoga on takvom svojom obranom nije isključio istinitost navoda okrivljenice. Prvostupanjski sud nije dodatnim pitanjima maloljetniku razjasnio okolnosti vezane uz nužnu obranu koje je okrivljenica isticala.

11. Također treba navesti da je opis prekršaja kojeg je počinio maloljetnik u potpunosti kontradiktoran činjeničnom opisu prekršaja za koje je okrivljenica proglašena krivom.

12. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenice.

13. Ovaj sud smatra da je radi utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno provesti detaljnije ispitivanje maloljetnika, suočavanje okrivljenice i maloljetnika u vezi spornih činjenica (nužna obrana), te kako je ranije navedeno, treba uzeti u obzir kontekst izgovorenih riječi radi ocjene o tome predstavljaju li iste psihičko nasilje u obitelji.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije proveo sve dostupne dokaze, nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica, koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu, u odnosu na okrivljenicu, trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

15. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.