REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1289/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-120/2019-2 od 25. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2799/16-18 od 14. prosinca 2018., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tuženice se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2799/16 od 14. prosinca 2018. i sudi:
Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju Z. G. iz Z., …, OIB: …, na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 83.550,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.03.2015. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.04.2015. do isplate,
- na iznos od 3.000 kn od 01.05.2015. do isplate,
- na iznos od 750,00 kn od 01.06.2015. do isplate,
- na iznos od 1.500,00 kn od 01.07.2015. do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn od 01.08.2015. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.09.2015. do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.11.2015. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.12.2015. do isplate,
- na iznos od 2.700,00 kn od 01.01.2016. do isplate,
- na iznos od 2.850,00 kn od 01.02.2016. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od 01.03.2016. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.04.2016. do isplate,
- na iznos od 2.700,00 kn od 01.05.2016. do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn od 01.06.2016. do isplate,
- na iznos od 1.650,00 kn od 01.07.2016. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od 01.08.2016. do isplate,
- na iznos od 3.450,00 kn od 01.09.2016. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od 01.10.2016. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.11.2016. do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn od 01.12.2016. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.01.2017. do isplate,
- na iznos od 2.850,00 kn od 01.02.2017. do isplate,
- na iznos od 1.650,00 kn od 01.03.2017. do isplate,
- na iznos od 2.850,00 kn od 01.04.2017. do isplate,
- na iznos od 3.300,00 kn od 01.05.2017. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.06.2017. do isplate,
- na iznos od 900,00 kn od 01.07.2017. do isplate,
- na iznos od 3.150,00 kn od 01.08.2017. do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn od 01.09.2017. do isplate,
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 8 dana.“.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 4090/2020-2 od 7. srpnja 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 120/2019-2 od 25. ožujka 2020. zbog pravnog pitanja:
„U slučaju kada je policijski službenik temeljem članka 32. Zakona o policiji privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada, ali ne radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je ranije raspoređen, već radi obavljanja poslova drugog radnog mjesta, primjenjuje li se članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno ima li pravo na terenski dodatak u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora?“.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, te preinačiti drugostupanjsku presudu podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženice i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 391. stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6.1. Stoga pitanje tuženice naznačeno u reviziji „da li je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ovlaštena tumačiti odredbe Zakona o policiji ili je ovlaštena tumačiti samo odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike“ nije predmetom razmatranja povodom revizije jer u odnosu na isto pitanje nije dopuštena revizija.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati na ime terenskog dodatka iznos od 83.550,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama.
8. Za rješenje ovog spora odlučne činjenice su:
- da je tužitelj policijski službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije, Odsjeka za obradu kriminaliteta,
- da je temeljem naloga za obavljanje poslova od 24. veljače 2015., tužitelj obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u PNUSKOK-u, SSKOK-u,
- da je po nalogu poslodavca tužitelj počeo raditi od 1. ožujka 2015., za koje radno mjesto mu je doneseno Rješenje o plaći od 2. ožujka 2015. za poslove složenijeg radnog mjesta od njegovog radnog mjesta na kojem je do tada radio,
- da je tužitelj navedene poslove obavljao u Z.1 , a da živi u Z. ,
- da terenski dodatak iznosi 150,00 kuna dnevno i da isti tužitelju nije plaćen za razdoblje dok je radio u Z.1 ,
- da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje promjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika („Narodne novine“ broj 104/13 – dalje: KU), a radi se o tumačenju broj 12/56 od 18. svibnja 2015. u tumačenju navela da službenik i namještenik ostvaruju pravo na dodatak na terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 56. KU, a davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.
9. Odredbom članka 56. stavak 1. KU, propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodataka za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, stavkom 2. istoga članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđeno u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.
10. Dakle prema odredbi članka 56. stavak 1. KU pravo na isplatu dodatka na terenu ostvaruje službenik ako se ostvare kumulativno dva uvjeta, da obavlja poslove izvan svog mjesta rada u kojem je zaposlen i da je to mjesto rada izvan mjesta njegovog stalnog boravka.
11. Pri tome valja reći da odredba članka 32. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14 i 33/15) na temelju kojeg tužitelj ima pravo na plaću radnog mjesta policijskog službenika za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta - Z. sve dok je obavljao te poslove, jer je to za njega bilo povoljnije, ne isključuje primjenu odredbe članka 56. KU.
12. Za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU ugovorne strane imenovale su Zajedničku komisiju za tumačenje, a članak 123. KU propisuje da se ugovorne strane potpisom tog ugovora obvezuju pridržavati daljnjih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora sklopljenog 2. kolovoza 2012., osim tumačenja onih odredbi koje nisu u skladu s tim ugovorom, slijedom čega je i tuženica kao ugovorna strana tog Kolektivnog ugovora obvezna pridržavati se danih tumačenja Zajedničke komisije, a time i tumačenja od broj 12/56 od 18. svibnja 2015.
13. Naime, navedenim tumačenjem broj 12/56 od 18. svibnja 2015. Zajednička komisija je utvrdila kako službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za terenski rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 56. KU te da davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.
14. Stoga, po ocjeni ovog suda pravilno drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud a ono je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije koje glasi:
„Citirana odredba članka 56. KU pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka“.
14.1. U tom smislu i ovaj sud u odluci broj Rev 1199/2022-2 od 13. ožujka 2024.
15. Vodeći računa o procesnim limitima odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, a koji su sadržani u odredbi članka 391. stavak 3. ZPP ima se smatrati da visina potraživanja tužitelja u ovoj fazi postupka nije sporna.
16. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci, primjenom odredbe članka 393. stavak 1. ZPP.
17. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
