REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3791/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, odlučujući u parničnoj stvari tužitelja: 1. F. J. P. B., OIB…, Češka Republika, P., …i 2. S. L. B., OIB…, Češka Republika, P., …, koje zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & V. u Z., protiv tuženika Z. M., OIB…, Z., …, kojeg zastupa punomoćnik S. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & partneri u Z., radi iseljenja, utvrđenja i činidbe - po tužbi, te u parničnoj stvari tuženika Z. M., OIB…, Z., …, kojeg zastupa punomoćnik S. H., odvjetnik u O. društvu H. & partneri u Z., protiv tužitelja: 1. F. J. P. B., OIB…, Češka Republika, …i 2. S. L. B., OIB …,

Češka Republika, P., …, koje zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & V. iz Z., radi utvrđenja - po protutužbi, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-275/2019-2 od 14. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu poslovni broj Ps-46/2015-59 od 14. rujna 2018., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja: 1. F. J. P. B. i 2. S. L. B..

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Z. M.

Obrazloženje:

1. Sve stranke (i tužitelji i tuženik) podnijele su prijedlog za dopuštenje revizije (svaka u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom) protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-275/2019-2 od 14. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Rabu poslovni broj Ps-46/2015-59 od 14. rujna 2018.

2. U prijedlozima za dopuštenje revizije stranke postavljaju više pitanja za koja navode da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.1. Pitanja postavljena u prijedlogu tuženika glase:

„1. da li je sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbe utemeljene na reivindikacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 161. st. 1. i 162. ZV-a dužan utvrđivati osnovanost navoda tuženika o stjecanju vlasništva dosjelošću?

2. može li se smatrati osnovanom tužba tužitelja utemeljena na reivindikacijskom zahtjevu u odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. ZV-a ukoliko se u postupku utvrdi da su se na strani ženika ispunile pretpostavke za stjecanja vlasništva dosjelošću?

3. da li pravo na posjed u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a kojim se tuženik može reivindikacijskom zahtjevu tužitelja u smislu odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. ZV-a podrazumijeva i pravo vlasništva stečeno dosjelošću na koje tuženik upire u postupku?

4. da li reivindikacijski zahtjev za predajom stvari u smislu odredbe čl. 161. st. 1. i 162. ZV-a može uključivati i zahtjev za drugim činidbama kao što su rušenje, zatrpavanje i sl. preinake na nekretnini koja je predmet zahtjeva?

5. čini li sud bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. toč.11. ZPP-a kada činjenice koje su strankama sporne navodi kao nesporne i na tome temelji svoju odluku?

6. predstavlja li ugovor formalnog naziva Predugovor po kojem je izvršeno plaćanje dijeta kupoprodajne cijene i predan posjed nekretnine zapravo glavni ugovor o kupoprodaji?

7. može li predugovor sadržavati i druge obveze osim obveze na sklapanje glavnog ugovora a da pritom zadržava karakter predugovora?

8. ima li predugovor po kojem su ispunjene određene obveze iz budućeg glavnog ugovora (plaćanje i posjed) neovisno o navedenom isključivo značaj predugovora?

9. koji je značaj ispunjenih obveza po predugovoru ukoliko se one ne odnose na obvezu sklapanja glavnog ugovora?

10. da li činjenica da ugovor formalnog naziva „Predugovor” sadrži uvjet za sklapanje glavnog ugovora znači da isti ne može imati karakter glavnog ugovora unatoč tome što su ispunjene dijelom obveze predviđene za glavni ugovor?“.

2.2. Pitanja koja u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tužitelj glase: „1. Može li se smatrati da predugovor ima učinak stjecanja valjanog prava na posjed (zakonitog posjeda) u smislu odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u slučajevima kada je temeljem takvog „predugovora“ „posjed stečen" od osobe koja nesporno među ugovornim stranama u vrijeme stjecanja nema pravo na posjed predmeta, a nije čak uopće niti posjednik predmeta?

2. Može li se utvrditi u sudskom postupku postojanje ovlaštenja za zaključivanje pravnih poslova u svezi nekretnina (kupoprodaja) u slučaju kada takvog ovlaštenja (punomoći) u pisanom obliku nema u sudskom predmetu, sve s obzirom na izričite odredbe tada važećeg čl. 90. Zakona o obveznim odnosima kojima je propisana pisana forma (identičan je čl. 314. kasnijeg sada važećeg Zakona o obveznim odnosima)?

3. Može li se smatrati da je „predugovor valjano i zakonito zakłjučen ” u slučaju kada isti nije potpisan od strane kupca i prodavatelją, već putem punomoćnika kupca i prodavatelja, ukoliko sukladno odredbi tada važećeg čl. 91. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (identičan je čl. 314. i kasnijeg sada važećeg Zakona o obveznim odnosima) nije punomoćniku prodavatelja dano izričito i nedvojbeno ovlaštenje za poduzimanje upravo tog određenog posla sa svim bitnim elementima toga posla predmet kupoprodaje, cijena)?

4. Može li se smatrati da je „predugovor“ valjano i zakonito „zaključen” u slučaju kada isti nije potpisan od strane kupca i prodavatelja, već putem punomoćnika kupca i prodavatelja, ukoliko ne samo da sukladno odredbi tada važećeg čl. 90. Zakona o obveznim odnosima (identičan je čl. 314. kasnijeg a sada važećeg Zakona o obveznim odnosima) punomoćniku prodavatelja nije dana punomoć u formi propisanoj za neki ugovor, već za poduzimanje upravo tog određenog posla sa svim bitnim elementima toga posla punomoćnik nije uopće izričito i nedvojbeno ovlašten sukladno odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (identičan je čl. 314. st. 3. kasnijeg a sada važećeg Zakona o obveznim odnosima) niti takva punomoć uopće nije niti razmatrana, niti mogla biti razmatrana, a niti ne postoji u izvorniku?

5. Da li se članci 232., 233. i 234. Zakona o parničnom postupku odnose i na preslike isprava obzirom da navedeni Zakon ureduje samo isprave kao dokazna sredstva, ali ne i preslike isprava, sve obzirom da prvostupanjski i drugostupanjski sud smatraju da je dostavljena i osporena preslika bez izvornika (u konkretnom slučaju „predugovor“, isprava na kojoj se mogu temeljiti sudske odluke?

6. Mogu li se u slučaju osporavanja valjanosti privatnih isprava smatrati iste valjanima bez ikakvog utvrđivanja njihove egzistentnosti (u konkretnom slučaju u odnosu na „predugovor“, pa i u odnosu na posebnu punomoć i njezin sadržaj da je ista primjerice mogla biti razmatrana u sudskom postupku) ukoliko su dostavljene samo u preslikama bez davanja na uvid izvornika ili kada istih uopće nema, sve obzirom na odredbe čl. 232., čl. 233. i čl. 234. Zakona o parničnom postupku koje uopće ne govore o preslikama isprava u svezi s drugo, treće i četvrto postavljenim pitanjima?

7. Kakva je pravna sudbina postavljenog alternativnog (eventualno kumulirajućeg) tužbenog zahtjeva o kojem prvostupanjski sud presudom nije odlučio, a niti se o istom očitovao drugostupanjski sud?“.

3. Na prijedloge nije odgovoreno.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovoga suda ocijenjeno je kako podneseni prijedlog za dopuštenje revizije nema propisani sadržaj.

4. Naime, prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi te imajući u vidu cjelovite sadržaje prijedloga za dopuštenje revizije, ovaj revizijski sud je ocijenio kako prijedlozi obiju stranaka ni u jednom elementu ne zadovoljavaju propisane pretpostavke dopuštenosti.

5.1. Prijedlozi obiju parničnih strana sadrže veći broj pitanja koja već sama po sebi ne zadovoljavaju kriterij „određenosti“. Riječ je o nejasnim, konfuznim i nedorečenim pitanjima koja se ili temelje na činjenicama koje (i kakve) stranke žele prikazati relevantnima za predmetni spor i/ili kojima propituju primjenu onih odredbi kod kojih odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz samog zakona.

5.1. Pritom, ovdje je još potrebno naglasiti, u preostalom dijelu prijedloga stranke/predlagatelji obrazlažu postavljena pitanja opširno iznoseći i analizirajući činjenične okolnosti konkretnog spora, kao i svoje razloge nezadovoljstva pobijanom odlukom. Međutim, takvo obrazloženje ne može opravdati postavljanje pitanja revizijskom sudu ni u slučaju kada su ona jasna i određena, odnosno kada ona nemaju nedostatke na koje je prethodno upozoreno. Ovo stoga što za odobrenje podnošenja revizije u pojedinoj parnici nije dovoljno u prijedlogu izložiti razloge neslaganja s pobijanom odlukom (koliko god ono bilo opširno i/ili činjenično i pravno utemeljeno). Predlagatelj je dužan navesti takve određene razloge koji će uvjeriti revizijski sud u važnost postavljenih pitanja i potrebu preispitivanja pravnih shvaćanja u smislu važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili razvoj prava kroz sudsku praksu upravo u odnosu na ta postavljena pitanja.

6. Kako u konkretnom slučaju, slijedom svega navedenog, ni u prijedlogu tužitelja, kao ni prijedlogu tuženika, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za dopuštenje revizije to su prijedlozi stranaka odbačeni primjenom odredbe čl. 387. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 392. st. 6. ZPP, kako je to u točki 1. i 2. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đura Sessa, v.r.