REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1528/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. & Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika L. C. d.o.o., G., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. P. M., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i povratka na rad, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-289/2023-3 od 20. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-60/2022-21 od 16. studenoga 2023., u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na prvo postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na drugo postavljeno pravno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-289/2023-3 od 20. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-60/2022-21 od 16. studenoga 2023. postavljajući dva pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Je li sud čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. i točka 12. ZPP-a postupku u vezi sa čl. 2. st. 1. istog zakona kada činjenicu ništetnosti (u konkretnom predmetu nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu), na koju sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.; dalje ZOO), a o kojoj u spisu postoji proturječnost između nesuprotstavljanih dispozicija stranaka (u konkretnom predmetu tuženik je isticao činjenicu da je postupak savjetovanja proveden; ta činjenica je navedena u spornoj odluci o otkazu; tu činjenicu u postupku koji je prethodio sudskom, kao niti u sudskom nije osporavao tuženik) i sadržaja isprave priložene na tu okolnost, a koji sadržaj niti jedna strana nije osporavala (uz odgovor na tužbu tužitelj je očitom omaškom priložio dokaz o savjetovanju sa radničkim vijećem za drugog radnika) sud utvrdi na način da prethodno nije utvrdio razloge takve proturječnosti (pozvao stranke na očitovanje); odnosno pazi li sud na ništetnost po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a isključivo na temelju i u okviru činjeničnih navoda koje su stranke iznijele tijekom postupka ili pazi na ništetnost po službenoj dužnosti uvijek, bez obzira na činjenične navode stranaka, te da li sud čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP-a kada suprotno čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 327. st. 1. ZOO-a svoju odluku o ništetnosti utemelji na činjeničnoj osnovi drukčijoj od one na koju se pozvao tužitelj?
2. Je li za valjanost i pravodobnost podnesene tužbe potrebno da radnik već u tužbi kod postavljanja tužbenog zahtjeva točno označi odluku o otkazu koju pobija i datum njenog donošenja kao je li potrebno da radnik pravilno u tužbi naznači da traži vraćanje na rad na radno mjesto iz ugovora o radu koji mu je tom odlukom otkazan odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, obzirom na to da je člankom 133. st. 2. Zakona o radu propisan prekluzivan rok za podnošenje tužbe protekom kojeg radnik gubi pravo na sudsku zaštitu protiv odluke o otkazu njegovog ugovora o radu i s time povezanim vraćanjem na rad. Odnosno smatra li se da je radnik pravodobno podnio tužbu protiv odluke o otkazu i kada je u tužbi naznačio odluku o otkazu koja se na njega ne primjenjuje već se odnosi na drugog radnika i kad je tražio vraćanje na rad na radno mjesto koje nije radno mjesto iz ugovora o radu koji je otkazan takvom odlukom, a takvi propusti su ispravljeni tek preinakom tužbenog zahtjeva izvršenom nakon proteka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe koju preinaku sud ocjenjuje dopuštenom pozivom na to da se kod prvotno postavljenih tužbenih zahtjeva radilo o omaškama u pisanju."
2. Tuženik je također naveo da su mu u nižestupanjskim postupcima povrijeđena temeljna prava iz čl. 29. st. 1., čl. 3., čl. 14. st. 2., čl. 18. i čl. 19. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvim pitanjem tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja da je počinjena u konkretnom slučaju, pa isto kao takovo nema element univerzalnosti, a da bi se moglo smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Da je tomu tako proizlazi i iz cjelokupnog obrazloženja prijedloga.
5. U odnosu na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije naznačio razlog zbog kojeg smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP), pa već zbog toga nije riječ o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. K tomu navod tuženika da Vrhovni sud Republike Hrvatske o tom pitanju nije zauzeo pravno stajalište, sam za sebe i kao takav nije jasno naznačen razlog u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
6. Konačno, ocjena je ovog suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u st. I. izreke, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u st. II. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješeno kao u st. III. izreke.
Zagreb, 24. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
