Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-2881/2023-7

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice N. B. iz S. i drugotužiteljice E. G. iz K. K., obje zastupane po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženice M. R. iz K. G., zastupane po punomoćnici I. N., odvjetnici u T., radi utvrđenja da oporuka nije istinita i pravno valjana, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-4183/10 od 24. svibnja 2013. ispravljena rješenjem broj P-4183/10 od 28. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-4183/10 od 24. svibnja 2013.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem od 28. svibnja 2013. (u imenu suca) odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da oporuka ostavitelja I. R. od 8. studenoga 1993. nije istinita ni pravno valjana te da se imovina ostavitelja ima raspraviti po zakonu. Ujedno je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 8.859,37 kuna.

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gžp-290/2015 od 1. travnja 2015. po žalbi tužiteljica protiv prvostupanjske odluke, preinačio je presudu suda prvog stupnja na način da je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica te naložio tuženici ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplatiti tužiteljicama iznos od 16.021,75 kuna.

3. Odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-290/2015 od 1. travnja 2015., Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-x 837/2015-4 od 15. studenoga 2023. prihvatio je reviziju tuženice, ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-290/2015 od 1. travnja 2015. i predmet vratio istome sudu na ponovno suđenje.

4. Iz obrazloženja citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi kako je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) jer u odluci nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, odnosno jasne i određene razloge zbog kojih je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i ocijenio da je sporna oporuka nevaljana.

5. Vrhovni sud izražava shvaćanje da u nalazima i mišljenjima vještakinja grafologa, kao ni u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja, vještakinje nisu decidirano iskazale da pokojni oporučitelj nije skriptor teksta oporuke ("Ostavštine"), odnosno da oporučitelj nije napisao tu oporuku svojom rukom, niti su iskazale da oporučitelj tu oporuku nije potpisao potpisom "rukopisnog tipa". Sasvim suprotno, da su vještakinje navele da oporučiteljev potpis "rukopisnog tipa" nije moguće uspoređivati sa dostavljenim nespornim potpisom ostavitelja jer im tijekom postupka nije bio dostavljen "nesumnjivo nesporni rukopis pok I. R.". Međutim, da drugostupanjski sud ne navodi razloge na temelju čega je zaključio da potpis "rukopisnog tipa" pokojnog I. R. nije potpis oporučitelja, odnosno da oporučitelj vlastoručnu oporuku ("Ostavštinu") nije potpisao, niti razloge o tome na temelju čega je zaključio da oporučitelj nije napisao spornu oporuku svojom rukom.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da se utvrdi kako oporuka ostavitelja I. R. od 8. studenoga 1993. nije istinita ni pravno valjana te da se imovina ostavitelja ima raspraviti po zakonu.

7. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), ocijenio da tužiteljice, na kojima je bio teret dokazivanja, tijekom postupka nisu dokazale da sporna oporuka nije istinita niti pravno valjana u smislu odredbe članka 68. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN) jer tijekom postupka nisu dostavile podoban materijal za vještačenje rukopisa, odnosno niti jedan nesporni rukopisni tekst koji bi grafološkim vještacima poslužio za kvalitativnu i kvantitativnu analizu teksta sporne oporuke, kako to nalažu pravila struke. Sud prvog stupnja je također zaključio da sporna oporuka sadrži jasan i čitljiv tekst, ime i prezime ostavitelja pisano je potpisom rukopisnog tipa, a koji način pisanja i potpisivanja oporuke da nije u suprotnosti s odredbom članka 68. stavak 1. ZN-a.

8. Tužiteljice u žalbi pobijaju prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlažu istu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljica, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Na žalbu nije odgovoreno.

10. Žalba nije osnovana.

11. U postupku je sporno je li oporuka naslovljena "ostavština" od 8. studenoga 1993. napisana i potpisana od strane ostavitelja I. R., odnosno je li ta oporuka pravovaljana u smislu odredbe članka 68. stavak 1. ZN-a.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

14. Prvostupanjski je sud izveo sve predložene dokaze i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno je utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Pravovaljana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i po uvjetima predviđenim zakonom (članak 67. ZN-a). U smislu odredbe članka 68. ZN-a, vlastoručna oporuka je pravovaljana ako ju je oporučitelj napisao svojom rukom i potpisao.

16. U prvostupanjskom postupku provedena su dva grafološka vještačenja i to po stalnoj sudskoj vještakinji za rukopise i dokumente L. H. dipl. ing. te po Centru za kriminalistička vještačenja I. V. po vještakinji A. L., dipl. ing., kao i dokaz sučeljavanjem ovih vještakinja. Iz njihovih nalaza i mišljenja proizlazi nedvojben zaključak da je skriptor cijelog rukopisa sporne oporuke, odnosno „ostavštine“ ista osoba, koja je i skriptor potpisa ispisanog "rukopisnim tipom". Navedeno je utvrđeno međusobnom komparativnom grafijskom analizom cjelokupnog rukopisa, dok vještačenjem proizlazi da sporni rukopis „ostavština“ niti sporni potpis iz toga pismena ne sadrže elemente krivotvorenja.

17. Prilikom sučeljavanja vještakinja L. H. i A. L., obje su vještakinje ustrajale u podnesenim nalazima i mišljenjima, jasno iskazale da su usuglašene u svome mišljenju te zatražile nadopunu materijala na način da im se dostavi nesporni rukopis pok. I. R. kako bi dale decidirani nalaz i mišljenje, koji nesporan rukopis tužiteljice do zaključenja rasprave nisu priložile.

18. Suprotno stavu tužiteljica, na tužiteljicama je bio teret dokaza u ovome postupku te su iste trebale dokazati da sporna oporuka nije pisana rukom ostavitelja. Naime, tužiteljice su tvrdile da pok. I. R. nije sastavio, napisao i potpisao spornu oporuku iz kojeg razloga su i upućene na ovu parnicu rješenjem suda u ostavinskom postupku iza smrti njihova oca pok. I. R.

19. Sukladno odredbi članka 219. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Stoga je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 221.a. ZPP-a, koja predviđa da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Suprotno žalbenim navodima, na temelju grafoloških vještačenja, koja su prihvaćena kao stručna, objektivna i detaljno obrazložena pri čemu su iskazima vještakinja u cijelosti otklonjene nejasnoće, sud prvog stupnja je izveo pravilne i potpune zaključke, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Neosnovano tužiteljice u žalbi smatraju kako je sud prvog stupnja pri donošenju odluke cijenio odlučnim i pismeno „život s jednom opasnom ženom“ jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi upravo suprotno. Naime, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je u konkretnom slučaju irelevantno je li ista osoba pisala tekst sporne oporuke i pismena „život s jednom opasnom ženom“ s obzirom da je i taj tekst sporan i prema tvrdnjama tužiteljica ne predstavlja rukopis pok. I. R.

22. Iako sporni potpis I. R. na oporuci nije autentični potpis I. R., to ne znači da isti nije napisan njegovom rukom jer se radi o tzv. rukopisnom potpisu kako su obrazložile vještakinje. Stoga je irelevantno pozivanje tužiteljica u žalbi na okolnost postojanja šest nespornih potpisa ostavitelja koji su ovjereni ili od strane bilježnika ili od strane javnih tijela ili organa tako da se ne može sumnjati u njihovu autentičnost, jer se u konkretnom slučaju ne radi o vještačenju takvog potpisa kojim se autor koristio u pravnom prometu već rukopisnog potpisa pok. I. R., što nije isto.

23. Naime, potpis osobe predstavlja pisano očitovanje volje, a njegova bitna karakteristika je u tome što mora biti vlastoručan čime se presumira da je doista u tekstu na kojem je potpis osobe izražena njena prava volja. Valjan potpis bi bio onaj koji ne ostavlja dvojbe o identifikaciji potpisnika.

24. Na kraju teksta oporuke naslova „ostavština“ ispod rečenice „To sam sve ja napisao i potpisao“, stoji: I. R. pok. I. zvan (V.) K. G. Dakle, predmetni potpis sadrži ime, prezime, ime oca, nadimak i adresu, čime se autor očito htio jasnije odrediti i ne ostaviti mjesta sumnji tko je, kao što je potpisom izrazio suglasnost sa tekstom koji je napisao, a koji potpis je stavljen na dno teksta oporuke, što je sukladno odredbi članka 77.c. ZN-a. Stoga nije odlučno za valjanost potpisa što je tzv. rukopisnog tipa, odnosno nije nužno da potpis bude onakav kako se oporučitelj uobičajeno koristio u pravnom prometu već je bitno da ne ostavlja dvojbe o potpisniku.

25. Osporavajući činjenična utvrđenja i pravne zaključke iz pobijane odluke, za koja je sud prvog stupnja dao uvjerljive, dostatne i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, žaliteljice se zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu, koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka i ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

26. Prvostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 8. ZPP-a, kako smatraju žaliteljice. Sud ne čini takvu povredu ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatraju žaliteljice da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego tužiteljice jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud.

27. Dakle, kod utvrđenja da je ista osoba skriptor cijele sporne oporuke naslova „ostavština“ od 8. studenoga 1993. kao i potpisa tzv. rukopisnog tipa „I. R.“, koji se nalazi u posljednjem retku oporuke, iako se ne radi o potpisu I. R. kojim se potpisivao na nespornim dokumentima, kao i utvrđenja da tužiteljice nisu dokazale da I. R. nije sastavio i potpisao spornu oporuku, to je pravilnom primjenom odredbe članka 221. a. ZPP-a, sud prvog stupnja zaključio da je cjelokupan tekst sporne oporuke vlastoručno napisao i potpisao sada pok. I. R.

28. Slijedom iznijetoga, kako predmetna oporuka ima potreban oblik, vlastoručno je napisana i potpisana i time je pravno valjana u smislu odredbe članka 68. ZN-a, a kako tužiteljice u postupku nisu uspjele na nedvojben način dokazati svoje suprotne tvrdnje, iako je sud izveo sve dokaze koje su stranke predložile, to je pravilno tužbeni zahtjev tužiteljica odbijen kao neosnovan.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12).

30. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

31. Tužiteljicama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a)

U Splitu 24. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.