Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-2131/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović u pravnoj stvari tužiteljice A. H. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku H. J., odvjetniku u OD J. & P. j.t.d., Z., protiv tuženika B. L. d.o.o., T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u OD P. E. M. j.t.d. V., radi naknade štete zbog ozljede na radu, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2024. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku B. L. d.o.o., T., OIB: …., da tužiteljici A. H. iz Z., OIB: … isplati iznos od 4.464,24 EUR (slovima: četiri tisuće četiristo šezdeset četiri EUR i dvadeset četiri centa) i to:

- s naslova naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 EUR, (slovima: četiri tisuće EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2021. do 31.12. 2022. po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

- s naslova naknade imovinske štete, troškova tuđe pomoći i njege, isplati iznos od 420,00 EUR (slovima: četiristo dvadeset EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

- s naslova naknade imovinske štete, troškova liječenja, isplati iznos od 44,24 EUR (slovima: četrdeset četiri EUR i dvadeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2021. do 31.12. 2022. po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice A. H. na ročištu održanom 13. ožujka 2024. na kojem je postavljen konačni tužbeni zahtjev u iznosu od 4.464,24 EUR povučena za iznos od 6.351,95 EUR.

II. Nalaže se tuženiku B. L. d.o.o., T., OIB: …, da tužiteljici A. H. iz Z., OIB: …, naknadi parnične troškove u iznosu od 2.248,17 EUR (slovima: dvije tisuće dvijesto četrdeset osam EUR i sedamnaest centi, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 24. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 5. listopada 2021. podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da se 26.8.2017. oko 8,30 sati izdvojenom pogonu tuženika u Z. B. dogodila nezgoda u kojoj stradala tužiteljica kada se ista prilikom obavljanja zadataka radnog mjesta jednostavnih poslova, poskliznula na skliskom podu, došlo je do iznenadne ekstenzije potkoljenice i natkoljenice lijeve noge zbog čega je došlo do rupture mišića u lijevoj nozi i rupture meniska lijevog koljena. Prema odredbama čl. 19., 1046., te čl. 1100. ZOO-a tužiteljica zbog povrede prava na razvoj vlastite osobnosti, povrede prava na rad i zbog povrede prava na zdravlje ima pravo na novčanu naknadu štete. Pored trajne povrede slobodnog razvoja vlastite osobnosti, prava na rad, fizičkog, duševnog, te socijalnog integriteta tužiteljica trpi duševne boli, strah te fizičke boli. Tužiteljica je u predmetnom događaju zadobila tjelesne ozljede: rupturu proksimalnog dijela m. semimembranozusa i rupturu medijalnog i lateralnog meniska lijevog koljena. Zbog svega navedenog tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica je zbog štetnog događaja trpjela i još trpi fizičke bolove i jak strah te je nastupilo znatno smanjenje životnih aktivnosti i naruženje (postoperativni ožiljak i skraćenje noge). Tužiteljica je pretrpjela i povredu duševnog integriteta (zbog gubljenja vremena, čekanja i neugodnosti nakon nezgode i prilikom pretraga, patnje i neugodnosti zbog nužnosti primanja tuđe pomoći od strane drugih osoba, patnje i neugodnosti zbog nemogućnosti obavljanja određenih aktivnosti poput hobija i sl.). Tuđa pomoć bila joj je potrebna kroz cijeli period liječenja, a bit će joj potrebna i trajna tuđa pomoć. Radi navedenog, tužiteljica potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 65.000,00 kuna, uvažavajući težinu povrede, okolnosti slučaja, jačinu i trajanje duševnih boli, fizičkih boli, straha, te stupanj oštećenja zdravlja u sva tri njegova segmenta, povreda tjelesnog, duševnog i socijalnog integriteta. Tužiteljica trpi i imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć za razdoblje od ozljeđivanja do tužbe potražuje iznos od 15.000,00 kuna, po cijeni sata koje pruža te usluge profesionalno u mjestu prebivališta tužitelja. Tužiteljica je također imala imovinsku štetu u visini od 1.500,00 kn za fizikalnu terapiju, preglede i lijekove koje je morala snositi. Tuženik je u vrijeme nezgode bio osiguran kod G. O. d.d. policom osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj: P13-1020182265, no isti je ocijenio odštetni zahtjev kao neosnovan. Tužiteljica stoga na štetu zbog ozljeda potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

11.10.2018. Stoga tužiteljica podnosi ovu tužbu te predlaže da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega predlaže da se sukladno čl. 211. ZPP-a o ovoj parnici obavijesti treću osobu, G. O. d.d. Z.. Obzirom da je predmet ove parnice naknada štete koja bi tužiteljici nastala uz odgovornost tuženika, tuženik smatra da u slučaju da naslov nađe da postoji odgovornost za štetu tuženika, istu štetu tuženik ima pravo naknaditi od treće osobe, G. O.. d.d. Z., a to stoga što je tuženik u odnosnom razdoblju upravo kod navedenog osiguranja imao sklopljenu policu osiguranja broj P13-1020182265, kojom je policom pokriven i predmetni događaj. Stoga tuženik predlaže primjerak ovog podneska, te primjerak tužbe s prilozima, uputiti trećoj osobi kako bi je se obavijestilo o ovoj parnici, te također predlaže pozvati treću osobu da pristupi u parnicu kao umješač na strani tuženika. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, osporava isti u cijelosti, kako po osnovu, tako i po visini. Tuženik ni na koji način nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno za pad tuženice, već je to posljedica isključivo propusta odnosno nepažnje na strani tuženice. Naime, tuženica je spornoga dana obavljala uobičajen posao koji spada u opis njenog radnog mjesta, a za koji je obučena, u jednakim uvjetima kao i svakoga drugoga radnog dana. Navedeno proizlazi i iz „Izjave o ozlijedi na radu“ koju je potpisala sama tužiteljica dana 29.8.2017. Posebno napominje da je tužiteljica odnosnog dana imala adekvatnu obuću, nisku obuću zatvorenih prstiju, o čemu tuženik vodi računa te da je u prostoriji u kojoj se nezgoda dogodila postavljen protuklizni pod, sve u svrhu sprječavanja eventualnih nezgoda, tako da su od strane tuženika poduzete sve dostupne mjere kako bi se spriječio nastanak ozljeda kod radnika, odnosno uz primjenu i najmanjeg stupnja pažnje na strani radnika, do nezgode ne može doći. Spornom događaju svjedočila je neposredno pretpostavljena tužiteljici, Č. L.. Tužiteljica u tužbi navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila ozlijede: rupturu proksimalnog dijela m. semimembranozusa (poluopnasti mišić u natkoljenici) te rupturu medijalnog i lateralnog meniska lijevog koljena. Bez obzira što ne postoji odgovornost tuženika za ozlijede tužiteljice, tuženik u pogledu navoda tužiteljice o zadobivenim ozljedama posebno ističe da se obje ozlijede ne mogu smatrati ozljedama na radu, odnosno da ozljeda koljena nije posljedica pada na radnom mjestu već je prije svega posljedica prisutne bolesti odnosno s njom povezanih degenerativnih promjena na strani tužiteljice. Da je tome tako vidljivo je i iz Rješenja HZZO klasa: UP/I-502-03/18-02/627 od 28.11.2018., koje je potvrđeno Rješenjem HZZO Direkcije od 12.02.2019. Tim Rješenjima je utvrđeno da se ozljeda prema Međunarodnoj kvalifikaciji bolesti (MKB) navedena pod šifrom S83.7, odnosno „Ozljeda više koljenskih struktura, u ovom slučaju ruptura medijalnog i lateralnog meniska lijevog koljena, ne može smatrati ozljedom na radu obzirom da je ista posljedica postojeće bolesti, odnosno zdravstvenog stanja tužiteljice, a ne posljedica pada, odnosno predmetnog štetnog događaja. Obzirom na sve navedeno, tuženik smatra da ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj, pa tako ni obveza na naknadu štete kako se tužbom traži, pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti i tužiteljicu obvezati na snošenje parničnog troška tuženika.

3. Sud je u povodu prijedloga tuženika dopisom od 26. travnja 2022. obavijestio predloženog umješača na strani tuženika G. O.. d.d. o ovoj parnici te ga pozvao da se očituje da li stupa u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika, ali se predloženi umješač nakon što je taj dopis uredno zaprimio o tome nije očitovao niti je stupio u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

4. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja na ročištu održanom 3. ožujka 2023. uskladila tužbeni zahtjev s rezultatima provedenih medicinskih vještačenja, tako što po osnovu neimovinske štete potražuje iznos od 4.000,00 EUR, a po osnovu imovinske štete, troškova tuđe pomoći i njega te troškova liječenja iznos od 464,24 EUR, ukupno 4.464,24 EUR. O tom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao.

5. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom je prvotno utuženi iznos od 81.500,00 kn, odnosno 10.816,19 EUR smanjen za iznos od 6.351,95 EUR, čime je tužba djelomično povučena, čemu se tuženik nije protivio, pa se prema čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatra da pristaje na povlačenje tužbe. Stoga je sud rješenjem sadržanim u izreci ove odluke utvrdio djelomično povlačenje tužbe za iznos od 6.351,95 EUR.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave u spisu predmeta:

Dokumentacija predana uz tužbu u omotnici (stranice 5-102 spisa), Izjava o ozljedi na radu (stranica 110 spisa), Rješenje HZZO od 28. studenoga 2018. (stranice 111- 114 spisa), Rješenje HZZO od 12. veljače 2019 (stranice 115-118 spisa), Obavijest sektora za vještačenje od 28. veljače 2022. (stranica 122 spisa), Obavijest sektora za vještačenje od 20. svibnja 2022. (stranica 130 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka M. H. (stranice 148-168 spisa), Očitovanje vještaka od 22. studenoga 2023. (stranice 186- 188 spisa), saslušani su svjedokinja L. Č., vještak M. H. te je saslušan i tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja. Nije proveden i po tužiteljici predloženi dokaz financijskog vještačenja, jer je njezin punomoćnik od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu održanom 13. ožujka 2024. s obzirom na to da se o troškovima liječenja očitovao vještak medicinske struke M. H..

7. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 -dalje ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljica i to onaj konačni, kojim se od tuženika potražuje isplata iznosa 4.464,24 EUR osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale joj u štetnom događaju od 26. kolovoza 2017. kad je kao zaposlenica tuženika u izdvojenom pogonu tuženika u Z. B., prilikom obavljanja zadataka radnog mjesta jednostavnih poslova pala te zadobila ozljede. Stoga za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o naknadi imovinske i neimovinske štete (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) te Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018). Prema čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema čl. 1046. obveznog zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl.1063. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Prema čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila zaposlenica tuženika,

- da je tužiteljica na radnom mjestu u poslovnim prostorijama tuženika u kojima je obavljala poslove za tuženika kao svog poslodavca pala i zadobila ozljede.

10. Sporni su odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici zbog pretrpljene povrede na radu te visina štete. Tuženik naime tvrdi da je za štetu isključivo odgovorna sama tužiteljica s obzirom da je istu prouzročila postupajući krajnjom nepažnjom te da iznos koji se potražuje po osnovu naknade štete prevelik, budući da prema tvrdnjama tuženika ozljeda koljena, rupturu medijalnog i lateralnog meniska lijevog koljena nije posljedica pada na radnom mjestu, već je posljedica prisutne bolesti odnosno s njom povezanih degenerativnih promjena kod tužiteljice

11. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije koju je tužiteljica priložila u spis predmeta, Prijave ozljede na radu, njezinog medicinskog kartona i ostale medicinske dokumentacije i računa, da je tužiteljici 26. kolovoza 2017. pružena hitna medicinska pomoć zbog pada na radnom mjestu, da je 4. rujna 2017. od strane tuženika kao poslodavca tužiteljice podnesena Prijava ozljede na radu Zavodu koja sadrži i Izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine u kojem je opisana povreda koju je tužiteljica zadobila, da se tužiteljica nakon tog štetnog događaja tužiteljica duže vrijeme liječila kod svog obiteljskog liječnika, Domu zdravlja, OB Z., Klinici za traumatologiju Z., Kliničkom bolničkom centru, Specijalnoj bolnici za ortopediju, Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju, da je plaćala račune za zdravstvene usluge u privatnim zdravstvenim ustanovama i participaciju za lijekove te da je osiguravajuće društvo G. O. d.d. odštetni zahtjev tužiteljice podnesen po njezinom punomoćniku ocijenilo neosnovanim uz obrazloženje da je do štetnog događaja i nastale štete došlo zbog propusta i nepažnje oštećene zbog čega i njezin poslodavac osporava svoju odgovornost za nastalu joj štetu.

- čitanjem dokumentacije priložene po tuženiku sud je utvrdio da je tužiteljica 29. kolovoza 2017. potpisala Izjavu o ozljedi na radu u kojoj je navodi da je obavljala uobičajene poslove iz opisa svog radnog mjesta, da je prilikom nošenja krojnih dijelova došlo do poskliznuća te su joj noge otišle u "špagu", da joj je pružena prva pomoć te ju je vozilo hitne pomoći odvezlo u bolnicu gdje joj je rečeno da joj je ozlijeđena noga, tj. mišić na natkoljenici (zadnja loža), da se Rješenjem HZO od 28. studenoga 2018, koje je u povodu žalbe osiguranice A. H., ovdje tužiteljice potvrđeno Rješenjem II. stupanjskog upravnog tijela od 12. veljače 2019. osiguranici A. H. ne priznaje dopunskom dijagnozom ozljeda više koljenskih struktrura, šifre prema MKB S83.7 u vezi priznate ozljede na radu od 26. 8. 2017. pod evidencijskim brojem OR 97632608173/2017, koju je zadobila obavljajući poslove radnog mjesta kod poslodavca B. L. d.o.o.(ovdje tuženika) te joj se u vezi iste dijagnoze ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da je prema Obavijesti Sektora za vještačenje, proveden postupak za ostvarivanje prava na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti na osnovi profesionalne ili opće nesposobnosti za rad pokrenut 24.12.2020. prema čl. 48. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u kojem je utvrđeno da kod osiguranice A. H. ne postoji smanjenje radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti te je potrebno provesti daljnje liječenje, što proizlazi i iz obavijesti istog Sektora od 20.5.2022.

12. Na temelju iskaza svjedokinje L. Č. koja je u vrijeme kad se dogodio predmetni štetni događaj kao zaposlenica tuženika obavljala poslove grupovođe, sud je utvrdio da je tužiteljica u pogonu radila pomoćne poslove na radnom mjestu lanser, da se u času kad je nosila krojne dijelove od jednog stroja do drugog poskliznula i pala te više nije mogla ustati, da se podigla uz njezinu pomoć i pomoć još jedne radnice, ali nije mogla stajati, pa su ju posjeli na stolicu na kojoj je bila sve do dolaska Hitne pomoći koja ju je odvezla u bolnicu gdje joj je pružena liječnička pomoć, da se tužiteljica vjerojatno poskliznula na neki končić, da konaca uvijek ima u prolazu iako se stalno čisti te da se i ona poskliznula na te konce nekoliko puta.

13. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio da se štetni događaj koji je predmet ovog postupka dogodio 26.8.2017., da je tužiteljica nakon prve pauze koja je bila od 8,00-8,10 sati nosila krojni dio na predzadnju mašinu, da je u povratku nakon kraćeg razgovora sa majstoricom koja je šivala kedere o tome koliko još robe treba pripremiti za izvoz, krenula dalje te da joj je u času kad je bila kod mašine kederice pored koje su na podu bili istrošeni konci koji se bacaju nakon obrade pala, lijeva noga otišla u špagu nakon čega nije više ništa osjećala, kao da joj je netko odsjekao nogu, da ju je potom hitna pomoć odvezla u bolnicu gdje joj je rečeno da joj je pukao mišić, da su joj tada slikali kuk i stopalo, ali ne i koljeno koje je bilo jako otečeno, pa je u vezi s tim zatražila drugo mišljenje u Bolnici gdje je obavljenim pretragama utvrđeno da joj je puknuo meniskus, zbog čega je nakon toga bila dva puta operirana.

14. Na temelju iskaza zakonskog zastupnika tuženika M. B. sud je utvrdio da se konci mogu naći na prolazu između dvije šivače linije samo u slučaju da ih prethodno šivač ispuše zrakom, da se inače u normalnom procesu rada ti konci nalaze ispod nogu šivača, da se mjesto na kojem se nalazi šivač i cijela šivača linija nalazi na protukliznoj gumi, da je svaki šivač dužan pomoću zraka ispuhati sve konce na prolaz između dvije linije koji je premazan protukliznim sredstvom, da nije bio na licu mjesta kad se štetni događaj dogodio, ali je o njemu odmah obavješten kao član uprave zadužen za kadrovske poslove u koje spada i zaštita na radu pa je zajedno sa voditeljem službe zaštite na radu pratio sve informacije koje se događaju nakon štetnog događaja, da zaključuje da je tužiteljica pala na ravnoj površini, da nisu imali informacija o nikakvim koncima ili tekućini po kojoj bi se tužiteljica mogla poskliznuti te da ne može znati što je uzrok pada u tom slučaju, već to može samo pretpostavljati.

15. Nakon pomne analize iskaza svjedokinje, tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, sud je njihove iskaze, prihvatio kao vjerodostojne, s tim da iskaz zakonskog zastupnika tuženika nije od većeg značaja za utvrđivanje odlučnih činjenica, budući da štetni događaj nije vidio niti je nakon njega došao na mjesto događaja. Tužiteljica i svjedokinja L. Č. su o događaju iskazivale uvjerljivo i suglasno, tužiteljica je u svom iskazu uvjerljivo i životno opisala kako je zadobila povredu i sve što se događalo nakon toga, a iskaz svjedokinje L. Č. potvrđuje njezine navode da je pala zbog toga što se poskliznula na istrošene konci koji se bacaju nakon obrade krojnih dijelova. I iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da se konci, koji se uobičajeno nalaze između nogu šivača, mogu naći na prolazu između dvije šivače linije u slučaju da ih prethodno šivač ispuše zrakom.

16. Na temelju Nalaza i mišljenja vještaka M. H. sud je utvrdio:

- da je tužiteljici nakon pada na radnom mjestu Hitna medicinska pomoć pružena od ekipe HMP Zavoda za hitnu medicinu, da je pri padu došlo do došlo do iznenadne i jake ekstenzije lijeve noge,

- da se nakon toga liječila u Specijalnoj bolnici, da se u medicinskoj dokumentaciji navodi da je forsirano istegnula prema naprijed lijevu nogu, da od tada ima bolove i veliki hematom u području proksimalnog medijalnog dijela lijeve natkoljenice, da se žali se i na bolove u lijevom koljenu posteromedijalno, da je bila zbrinuta i u OB Z. gdje su obavljene dijagnostičke obrade RTG zdjelice i natkoljenice nakon što je utvrđeno da otežano hoda, koristi dvije podlaktične štake, da je po uklanjanju elastičnog zavoja bio vidljiv hematom proksimalnog posteromedijalnog dijela bedra, da su bile bolne kretnje lijevom nogom, da je bila prisutna palpatorna bolnost hamstringsa koljena, dominantno iznad proksimalnog dijela semimembranozusa, da se žalila na palpatornu bolnost u području lijevog koljena straga, da je koljeno bilo hladno, prazno, punog pasivnog opsega pokreta, bila je prisutna bolnost medijalne zglobne pukotine te regije pes anserinusa, uz pozitivne znakove Steiman I i II te McMurray za medijalni menisk lijevog koljena, da je učinjen UZV lijeve natkoljenice kojim je utvrđeno: opsežno imbibirano područje aduktora lijevog kuka, hematom uz područje semimembranozusa i semitendinozusa, proksimalno, bez širenja distalno, ruptura proksimalnog mišićnog dijela. Nehomogen stražnji rog medijalnog meniska lijevog koljena, da jem postavljena dijagnoza: ruptura proksimalnog dijela m. semimembranozusa lijevo i ruptura medijalnog meniska lijevog koljena,

- da se tužiteljica liječila i u Specijalnoj bolnici, da iz radioloških nalaza proizlazi da su na seriji sagitalnih, transverzalnih i koronarnih MR presjeka lijevog koljena primjenom različitih tehnika snimanja vidljivi uredni intenziteti signala i morfologija prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta, medijalnog i lateralnog kolateralnog ligamenta, patelarne tetive, tetive m. kvadricepsa te traktusa iliotibialisa, kompleksna degenerativna ruptura stražnjeg roga i korpusa lateralnog meniska čija horizontalna komponenta doseže do donje plohe meniska, da nema znakova rupture medijalnog meniska uz znakove mucinozne degeneracije njegovog stražnjeg roga, da su fisure hrskavice unutarnjeg dijela medijalnog kondila femura te obije fasete patele (hondromalacija 2. stupnja prema ICRS klasifikaciji, da su artikulacijske hrskavice ostalih prikazanih zglobnih tijela uredne su širine i intenziteta signala, izljev u koljenu, manja poplitealna cista te da su ostale prikazane koštane, mekotkivne i neurovaskularne strukture urednih intenziteta signala i primjerene morfologije,

- da su u otpusnom pismu OB Z., Odjel za traumatologiju i ortopediju, postavljene dijagnoze S83.7 – ozljeda više koljenskih struktura, ruptura cornuant. et posterior menisci medialis et lateralis genus sin ruptura partialis LCA genus sin i chondromalatia patelae et condyli med femoris sin gr. II.

- da je tužiteljica zaprimljena na kirurški odjel radi operacijskog liječenja lijevog koljena gdje je nakon prijeoperacijske pripreme i obrade, 22.11.2017. u SA učinjena artroskopija, da je poslijeoperacijski tijek bio je uredan, da je započela ranu fizikalnu th. dobila štake, da je otpuštena kući urednog općeg i lokalnog statusa uz upute za vježbe te da su joj određene kontrole u traumatološkoj ambulanti četvrtkom.

- da joj je u 14.12.2017. u Dom zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju određena fizikalna terapija 14x i kontrola i vježbe kod kuće.

- da je 9.1.2018. u Domu zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnumedicinu i rehabilitaciju određen nastavak terapije jer stanje ne zadovoljava, vježbe kod kuće, kontrola kirurga-operatera uz UZV lijeve natkoljenice radi suspektnog hematoma koji perzistira u lijevoj natkoljenici, a nakon toga kontrola i nastavak fizikalne terapije.

- da je 11.1.2018.OB Zabok učinjena RTG i ultrazvučna dijagnostika, UZV pregledlijeve natkoljenice pokazuje u proksimalnom i lateralnom dijelu lijeve natkoljenice subkutanu tvorbu koja je neoštro ograničena od okolnog tkiva hiperehogene i homogene sonografske strukture veličine u promjeru oko 18x60x150mm otvorene etiologije te savjetovano učiniti MSCT proksimalnog dijela lijeve natkoljenice.

- da su 14.2.2018. u Dom zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnumedicinu i rehabilitaciju utvrđene tegobe kao i ranije, da UZV lijeve natkoljenice pokazuje subkutanu tvorbu neoštro ograničenu od okolnog tkiva homogene sonografske strukture veličine 18 * 60 * 150 mm, da MSCT istog područja pokazuje da se ne nalazi žarišnih lezija u smislu expanzivnih tumorskih tvorbi, sv. Krvarenja, apscesa i ev. hematoma, da je lokalno zadebljanje u kuku kao i ranije, da koljeno mirno, da su pokreti amplitudom terminalno ograničeni te da je prisutna bolnost u nivou MTP III lijevo.

- da joj je 22.2.2018. u Domu zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnumedicinu i rehabilitaciju određen nastavak fizikalne terapije, da je to određeno i 19.3.2018.

- da je 22.3.2018. u OB Z., ordinacija za traumatologiju preporučeno artroskopsko opuštanje ivera

- da je 29.3.2018. nastavljeno liječenje u Specijalnoj bolnici, a u međuvremenu je operirana u OB Z. – artroskopija i meniscektomija koljena – 22.11.2017, ali je vremenom dolazi do pogoršanja, da otežano hoda, koristi podlaktnu štaku, osjeća bolove u koljenu, da je postavljena dijagnoza: hrskavična oštećenja medijalno (susp. I lateralnog) kondila femura i hondromalacija patele lijevo

- da je10.4.2018. u Domu zdravlja, radiološka i UZV dijagnostika, da ciljana snimka lijevog koljena stojeći pokazuje početne artrotske promjene bez suženja zglobnog prostora uz slabiju mineralizaciju, da patela djeluje neštoplića i slabije mineralizirana, da se na dopunskoj aksijalnoj snimci patele širi retropatelarni prostor uz inhomogenu strukturu same patele.

da je 10.05.2018. u OB Z., Odjel za traumatologiju i ortopediju u Otpusnom pismo navedeno više dijagnoza: Dg: S83.7 – ozljeda više koljenskih struktura, ruptura cornuant menisci medialis genus sin, ruptura retinaculipatelaemedialis – lateralisatio patellae, chondromalatiapatelae et condyli med femoris sin gr. II, 9.5.2018. arthroscopio genus sin – lateralno opuštanje ivera, sinoviectomia genus sin, toaleta genus, meniscektomiapartialismedialisgenus sin Redondrainage,

17.5.2018.OB Zabok, ordinacija za traumatologiju: ruptura cornuant menisci medialis genus sin, ruptura retinaculipatelaemedialis –lateralisatio patellae, chondromalatiapatelae et condyli med femoris sin gr. II, arthroscopio genus sin – lateralno opuštanje ivera, inoviectomia genus sin, toaleta genus, meniscektomiapartialismedialis genus sin, da su po fizijatru određene vježbe uz postupna opterećenja.

-da je 28.5.2018. u Dom zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnumedicinu i rehabilitacijuponovo učinjena artroskopijalijevog koljena 9.5.2018.g., šavi su skinuti 17.5.2018. te je preporučena fizikalna terapija, a u kliničkom nalazu se navodi: lokalno: otekline koljena nema, pokreti su ograničeni i bolni, prisutna je hipotrofija kvadricepsa, bolnost je medijalno kod pokreta i na pritisak medijalno, znakova otekline ili izljeva u koljeno se ne nalazi te je budući da se radi o reartroskopiji koljena i obzirom na klinički nalaz preporučena fizikalna terapiju stacionarno u toplicama kroz 3 tjedna, da je 18.6.2018. određen naastvak fizikalne terapije i kontrola, da je nastavak fizikalne terapije određen i 4.7.2018.

da je tužiteljica bila na liječenju u SBMR S. T. u vremenu od 16.7.2018.- 6.8.2018, da je tijekom boravka u toj bolnici provodila fiz. tretman s ciljem funkcionalnog oporavka lijevog koljena i oporavka trofike muskulature, da je pri otpustu samostalno pokretna na duže relacije, u hodu diskretno štedi lijevu nogu, a bolna komponenta umanjena, da je trofika muskulature je u poboljšanju, fleksija u lijevom koljenu izvediva do terminalnog stupnja, da je preporučam nastavak naučenih vježbi kod kuće, rasteretne mjere prema uputama, kontrolu ortopeda.

- da je 15.9.2018. zaprimljena u KBC, klinika za traumatologiju na hitnom prijemu zbog nestabilnosti i bolova u lijevom koljenu gdje je upućena na oslikavanje koljena magnetskom rezonancijom.

- da je pregledana po ortopedu u Traumatološkoj klinici u Z. u 2 navrata, na posljednjem pregledu 21.9.2018. preporučena je dalje fizikalna terapija uz dodatnu obradu MR lijevog koljena.

- da je 3.12.2018. u KBC, klinika za traumatologiju, Klinički zavod za intervencijsku i dijagnostičku radiologiju učinjen MR l. koljena, da se na seriji sagitalnih, transverzalnih i koronarnih presjeka lijevog koljena primjenom standardnih sekvenci vidi se normalan intenzitet signala i morfologija prednjeg i stražnjeg križnog lig. medijalnog i lateralnog kolateralnog ligamenta, patelarne tetive i traktusa iliotibialisa, da prednji rog medijalnog meniska nedostaje, da se ne vidi sigurnih znakova rupture ostalih dijelova oba meniska, da su ostale prikazane koštane, mekotkivne i neurovaskularne strukture uredne morfologije i primjerenog intenziteta signala te da nema zglobnog izljeva, da su nakon toga uslijedile kontrole u toj bolnici, da nije bilo indikacije za operativnim liječenjem, da je 28.12.2018. u Dom zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnumedicinu i rehabilitaciju preporučena daljnja fizikalna terapija, koja je nastavljena, a 18.2.2019. je određeno vježbati kod kuće kao i ovdje, izbjegavati poklek i čučanj, prporučena elastičnu ortozu sa ojačanjima medijalno i lateralno radi stabilizacije koljena kod opterećenja (hodanja), a kod hodanja štap u desnoj ruci.

- da je tužiteljica 22.2.2019. u KBC, klinika za traumatologiju, Traumatologija ambulanta 1 upućena na stacionarnu fizikalnu rehabilitaciju.

- da joj je 27.2.2019. u Dom zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju određen nastavak fizikalne terapije još 10 x 3 x tjedno i vježbati kod kuće, da je fizikalna terapija nastavljena i nakon 19.4.2019. jer stanje još ne zadovoljava, nastavljena je i nakon 3.7.2019. jer stanje koljena još ne zadovoljava

- da je tužiteljica bila na liječenju u SBMR S. T. od 15.10.2019. -5.11.2019., da je pri otpustu je bila samostalno pokretna na duže relacije, a bolna komponenta umanjena, da je trofika muskulature bila u poboljšanju, fleksija u lijevom koljenu terminalno reducirana te joj je preporučen nastavak naučenih vježbi kod kuće, rasteretne mjere po uputama, kontrolu fizijatra i ortopeda po potrebi.

- da je 15.11.2019. bila na pregledu u Domu zdravlja, ordinacija za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, da je osjećala bolove u lijevom koljenu kao i potkoljenici, bolno je šepala na lijevu nogu, bile su izražene krepitacije uz fleksiju 0/95 st., bolan na pritisak v. trohanter lijevo, kukovi su slobodni, a u proximalnom dijelu lijeve potkoljenice je bio vidljiv potkožni hematom.

- da je 22.11.2019. bila na pregledu u KBC, klinika za traumatologiju, Traumatologija ambulanta 1 gdje je upućena na fizikalnu terapiju te joj je određena kontrola za 3 mjeseca.

- da je tužiteljica 16.5.2023. pregledana od strane vještaka M. H., da je kod pregleda bila prisebna, orijentirana, samostalno pokretna bez štaka, da se žalila na bolove lijevog koljena i povremeno posrtanje radi „popuštanja“ istog, da je izjavila da nosi ortozu za koljeno koju nije imala prilikom pregleda, da su se vidjeli jedva uočljivi ožiljci od artroskopskih zahvata, da je osovina koljena dobra, uz opseg kretnji flex/ext 0-130, terminalno bolnost fleksije, da je palpacijski koljeno bez izljeva, ligamentarno stabilno, bez znaka lezije meniska, da se pri palpacijski žalila na bol parapatelarno, jače lateralno, da je uočena manja Bakerova cista, da se na mjestu opisane rupture mišića natkoljenice (stražnja strana, srednja trećina) palpira u mišiću fibrozni ožiljak koji ne ometa funkciju, te da su trofika muskulature i neurocirkulacijski status uredni.

-da vještak u Nalazu zaključno navodi da je u predmetnom događaju tužiteljica je zadobila ozljede, puknuće polutetivnog i poluopnastog mišića lijeve natkoljenice te uganuće lijevog koljena, da se ostale povrede radi kojih je liječena ne mogu pripisati predmetnom događaju pa ih ne obuhvaća u svojoj procjeni, da je tužiteljici neposredno nakon povrede učinjena kompletna dijagnostička obrada koljena tijekom koje osim ranije navedenih povreda nisu opisane druge akutne povrede da su uočene i liječene promjene koje odgovaraju degenerativnim promjenama, pa zaključuje da su bile prisutne i u trenutku nastanka akutne povrede, da je liječenje tužiteljice radi povreda zadobivenih tijekom predmetnog događaja završeno, da je radi povreda zadobivenih tijekom predmetne zgode tužiteljica je trpjela bolove, jake bolove u trajanje od 10 dana, umjerene bolove u trajanju od 10 dana, lagane bolove u trajanju od 40 dana, duševne bolove/strah, ali s obzirom na mehanizam povređivanja i vrstu povrede nema elemenata za primarni strah kao niti za strah jakog intenziteta, postojao je umjereni strah/zabrinutost za ishod liječenja u trajanju od 2 mjeseca, da s obzirom na to da su puknuća navedenih mišića liječena konzervativno i da je povreda sanirana u cijelosti s osnove povreda koje su akutno nastale u predmetnom događaju nije nastupilo trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice, a ne postoje niti elementi za vještačenje trajne naruženosti tužiteljice, da je postojala potreba za tuđom pomoći radi bolova koje je trpjela i poštede od opterećenja koja je bila propisana, trebala je tuđu pomoć i njegu u trajanju od 3 sata dnevno kroz 3 tjedna te još 3 tjedna u trajanju od 2 sata dnevno.

17. Tužiteljica se o Nalazu medicinskog vještaka očitovala u podnesku od 6. srpnja 2023. u kojem u bitnome navodi da je vještak nalaz izradio protivno pravilima struke, jer je iz svoje procjene neosnovano izostavio ozljedu S83.7- ozljeda više koljenskih struktura (ruptura cornu ant. Menisci medialis genus sin, ruptura retinakuli patele medijalis – lateralizatio patellae, chondromalacia patelae et dondyli med femoris sin gr. II), za koju ozljedu tvrdi da se ne može pripisati predmetnom događaju te da je vještak počinio logičku pogrešku u zaključivanju, zbog čega je njegov nalaz suštinski netočan, neprecizan i nepotpun u cjelini, jer je propustio analizirati ozljede više koljenskih struktura te nije uzeo u obzir okolnost da eventualno postojanje predispozicija za pojavu određene bolesti nužno ne znači da između štetnog događaja i rupture meniska ne postoji uzročna veza, ovo tim više ako se zna da tužiteljica ranije u svome zdravstvenom kartonu nije imala evidentiranu nikakvu bolest ili tegobu glede koljenskih struktura, da traži da da vještak odgovori i pojasni svoju tvrdnju da je po prijemu u hitnu službu učinjena kompletna dijagnostička obrada, kada je očito da nisu napravljene pretrage koljena, koje je bilo jako bolno i otečeno te su iste učinjene tek nakon što se tužiteljica 5 dana kasnije javila drugom liječniku radi drugog mišljenja; da li je za ocjenu uzročno–posljedične veze između štetnog događaja i rupture meniskusa uopće bitno to što je ista dijagnosticirana 5 dana kasnije, točno i taksativno navede koje povrede je liječila tužiteljica (i koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji), za koje smatra da se ne mogu pripisati štetnom događaju, da li u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice postoji dokaz o ranijoj ozljedi, bolesti ili tegobama lijevog koljena, a posebice tegoba iz prethodnog pitanja, da li kod pada na način kako je tužiteljica opisala mogu nastati traumatske ozljede koljenskih struktura kako je to utvrđeno u kasnijoj medicinskoj dokumentaciji, da li je u opisanom štetnom događaju moglo doći do lezije odnosno pogoršanja prvotne (možda manje ili jednostavne) rupture meniska, i ako je, u kojem postotku bi to pogoršanje bilo u odnosu na stanje prije nezgode, da ako je odgovor na prethodno pitanje negativan, temeljem čega je isključio uzročno posljedičnu vezu između nezgode i ozljeda koljena koja je dijagnosticirana odmah nakon nezgode. Tvrdi i da je vještak, izostavivši iz procjene tegobe koje su posljedica rupture meniska te propustivši utvrditi doprinos nezgode tegobama koljena, pogrešno zaključio da kod tužiteljice ne postoje elementi za trajno smanjenje životne aktivnosti kao posljedica nezgode te iz istih razloga prenisko cijenio potrebu tužiteljice za tuđom pomoći i njegom. Tužiteljica je 22.11.2017. podvrgnuta operacijskom zahvatu u OB Zabok - artroskopija i meniscektomija koljena, dok je dana 29.03.2018.g. utvrđeno kako je u međuvremenu došlo do pogoršanja, odnosno da je postoperacijsko liječena AFT bez značajnijeg uspjeha, 9.5.2018. je iznova podvrgnuta operacijskom zahvatu - artroskopiji koljena, a nakon koje je iznova postoperativno liječena AFT. Nakon operacijskog zahvata i izvršenih terapija u nekoliko navrata, tužiteljica je i dalje trpjela bol, čak i u mirovanju. Stoga je tuđa pomoć i njega tužiteljici u svakom slučaju bila potrebna u trajanju znatno više od 6 tjedana, a ista joj je potrebna i nakon završetka liječenja, odnosno potrebna joj je trajna tuđa pomoć. Smatra i da vještak neosnovano tvrdi kako ne postoje elementi za vještačenje naruženosti tužiteljice, budući da je nakon liječenja ostao postoperativni ožiljak i skraćenje noge, a koje kao subjektivne okolnosti u razumnoj mjeri utječu na njezino psihičko zdravlje te kao objektivne okolnosti utječu na kvalitetu njezina života. Stoga predlaže da vještak da ocjenu kvalifikatornih okolnosti uvažavajući tegobe koje su posljedica ozljede koljena, a posebice rupture meniska.

18. Vještak M. H. se o prigovorima tužiteljice na njegov Nalaz očitovao u podnesku od 22. studenoga 2023. u kojem navodi da je povreda prava osobnosti ispravno procijenjena, da je procjena potrebe tužiteljice za tuđom pomoći i njegom realna i odgovara predviđenom protokolu liječenja povrede koju je zadobila tijekom kritične zgode, da djelomično ispravlja nalaz tako što navodi da je pacijentica adekvatno obrađena u razumnom roku, što je za uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i opisanih povreda nebitno, jer se akutne povrede koljena mogu dijagnosticirati i sa odmakom od više tjedana, da se u nalazima dijagnostike navodi: 31.8.2017. UZV lijeve natkoljenice: opsežno imbibirano područje aduktora lijevog kuka, hematom uz područje semimembranozusa i semitendinozusa, proksimalno, bez širenja distalno, ruptura proksimalnog mišićnog dijela, nehomogen stražnji rog medijalnog meniska lijevog koljena, 13.10.2017. MR koljena: na seriji sagitalnih, transverzalnih i koronarnih MR presjeka lijevog koljena primjenom različitih tehnika snimanja vidljivi su uredni intenziteti signala i morfologija prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta, medijalnog i lateralnog kolateralnog ligamenta, patelarne tetive, tetive m. kvadricepsa te traktusa iliotibialisa, kompleksna degenerativna ruptura stražnjeg roga i korpusa lateralnog meniska čija horizontalna komponenta doseže do donje plohe meniska, ne nalaze se znakovi rupture medijalnog meniska uz znakove mucinozne degeneracije njegovog stražnjeg roga, fisure hrskavice unutarnjeg dijela medijalnog kondila femura te obije fasete patele (hondromalacija 2. stupnja prema ICRS klasifikaciji. Artikulacijske hrskavice ostalih prikazanih zglobnih tijela uredne su širine i intenziteta signala, izljev u koljenu, manja poplitealna cista, ostale prikazane koštane, mekotkivne i neurovaskularne strukture urednih su intenziteta signala i primjerene su morfologije, 11.1.2018. UZV pregled lijeve natkoljenice pokazuje u proksimalnom i lateralnom dijelu lijeve natkoljenice subkutanu tvorbu koja je neoštro ograničena od okolnog tkiva hiperehogene i homogene sonografske strukture veličine u promjeru oko 18x60x150mm otvorene etiologije, savjetuje se učiniti MSCT proksimalnog dijela lijeve natkoljenice, MSCT proksimalnog dijela lijeve natkoljenice: žarišnih lezija se ne nalazi u smislu expanzivnih tumorskih tvorbi, sv. Krvarenja, apscesa i ev. hematoma, 3.12.2018. MR koljena: MR l. koljena Na seriji sagitalnih, transverzalnih i koronarnih presjeka lijevog koljena primjenom standardnih sekvenci vidi se normalan intenzitet signala i morfologija prednjeg i stražnjeg križnog lig. medijalnog i lateralnog kolateralnog ligamenta, patelarne tetive i traktusa iliotibialisa, prednji rog medijalnog meniska nedostaje. Ne vidi se sigurnih znakova rupture ostalih dijelova oba meniska. Ostale prikazane koštane, mekotkivne i neurovaskularne strukture su uredne morfologije i primjerenog intenziteta signala, nema zglobnog izljeva, nigdje se ne opisuje jasno akutno nastala povreda, da se u liječenju tužiteljice, osim liječenja rupture mišića natkoljenice nigdje se decidirano ne navodi liječenje neke akutne povrede, da je tijekom opisanog štetnog događaja moglo doći do pogoršanja opisivanih degenerativnih promjena koljena, ali se o postotku se ne može izjasniti jer bi to bilo nagađanje, da je tijekom opisanog štetnog događaja moglo doći do pogoršanja lezije, odnosno pogoršanja prvotne rupture meniska, ali se o postotku se ne može izjasniti jer bi to bilo nagađanje, da je uzročno posljedičnu vezu između povrede i tegoba s koljenom tužiteljice isključio sam iz razloga što je neposredno nakon povrede (31.8.2017.) opisana mucinozna degeneracija stražnjeg roga medijalnog meniska (kronično stanje) te je opisana ruptura medijalnog meniska utvrđena klinički (tvrdnja temeljena na kliničkom pregledu, ukoliko je i postojala vjerojatni je mehanizam nastanka radi mucinozne degeneracije – degenerativna promjena), na MR koljena (31.10.2017.) nije opisana nikakva ruptura medijalnog meniska već samo mucinozna degeneracija stražnjeg roga istog, isto tako opisana je degenerativna ruptura lateralnog meniska te su opisane promjene hrskavice kondila femura te obije fasete patele-degenerativna stanja. O svom Nalazu i zaključcima iz nalaza vještak se dodatno očitovao i kad je bio saslušan na ročištu održanom 13. ožujka 2024. tako što je u cijelosti ostao kod svog Nalaza i mišljenja te očitovanja na primjedbe tužiteljice te u povodu po punomoćniku tužiteljice postavljenih mu pitanja odgovorio da se ozljeda koljena ne može na bilo koji način povezati sa predmetnim štenim događajem, jer nakon temeljitog pregleda medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice nije našao nikakvu akutnu povredu koljena, već samo degerativne promjene koje su prisutne od ranije, a što jasno proizlazi i iz nalaza magnetske rezonance koljena od 13.10.2017. u kojem su upisane degerativne promjene bez opisa akutnih povreda, da je veliki hematom u području proksimalnog medijalnog dijela lijeve natkoljenice posljedica rupture mišića natkoljenice, ali nije u vezi sa stanjem koljena te da se medijalni menisk nalazi na unutarnjem dijelu koljena, dok se lateralni nalazi u vanjskom dijelu koljena. Na traženje punom. tužiteljice očitovao se i o opravdanosti pojedinih troškova liječenja povezanih s ozljedama nastalih u štetnom događaju, a vezano na račune dostavljene uz tužbu tako što je naveo da povrede nastale u predmetnom događaju opravdavaju učinjene troškove liječenja, prvih 60 dana liječenja, uključujući i dijagnostičku obradu magnetske rezonance pa bi ih po njegovom stavu trebalo priznati.

19. Vještak se u Nalazu očitovao o svim relevantnim okolnostima za dosuđivanje neimovinske štete u ovom slučaju, trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, pretrpljenom strahu, potrebom za tuđom pomoći i njegom, naruženosti koju je isključio te umanjenju životne aktivnosti za koju smatra da je kod tužiteljice nema, pri čemu je zaključio da je u predmetnom događaju tužiteljica zadobila ozljede puknuće polutetivnog i poluopnastog mišića lijeve natkoljenice te uganuće lijevog koljena, a da se ostale povrede radi kojih je liječena ne mogu pripisati predmetnom događaju pa ih ne obuhvaća u svojoj procjeni, jer su posljedica bolesti, degenerativnih promjena prisutnih kod tužiteljice i prije štetnog događaja koji je predmet ovog postupka. Sud je Nalaz medicinskog vještaka nakon što su se dodatno očitovao o primjedbama tužiteljice u pisanom podnesku i tijekom saslušanja na sudu, tako što je stručno i valjano obrazložio zbog čega smatra da se povrede od kojih se tužiteljica liječila nisu u vezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega nema elemenata za naknadu štete po osnovu naruženosti i umanjenja životne aktivnosti niti trajnom potrebom za tuđom pomoći i njegom, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu. Napominje se da niti nadležna upravna tijela u postupku ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja tužiteljici nisu priznala dopunskom dijagnozom ozljedu više koljenskih struktrura, šifre prema MKB S83.7 u vezi priznate ozljede na radu od 26. 8. 2017. koju je zadobila obavljajući poslove radnog mjesta kod poslodavca B. L. d.o.o te da je Nalaz nakon dodatnog očitovanja i saslušanja vještaka prihvatila i tužiteljica tako što je na ročištu održanom 13. ožujka 2024. u skladu s njim postavila svoj konačni tužbeni zahtjev.

20. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila povredu na radu, da joj je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta te da je za štetu odgovoran tuženik. Iz provedenih dokaza naime proizlazi da je tužiteljica pala zbog toga što se prilikom obavljanja redovitih poslova svog radnog mjesta, nošenja krojnih dijelova, koristeći pri tom adekvatnu radnu odjeću i obuću, što ni tuženik ne osporava, poskliznula na istrošene konce rasute po prolazu kojim se kretala do svog mjesta rada. To proizlazi iz iskaza tužiteljice, a i svjedokinje L. Č. koje je sud prihvatio kao vjerodostojne. Budući da je tužiteljica pala i povrijedila se zbog toga što se poskliznula na istrošene konce, koji i prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika nisu smjeli biti na prolazu za kretanje radnika, na osnovu toga se nedvojbeno može zaključiti da radno okruženje u kojem je tužiteljica tom zgodom radila nije udovoljavalo propisanim mjerama zaštite na radu budući da je prolaz kojim se kretala do svog mjesta rada bio klizav, a prema čl. 41. st. 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu sa pravilima zaštite na radu. S obzirom na to da klizave radne površine predstavljaju opasnu stvar, za štetu od opasne stvari se prema gore citiranim propisima odgovara po načelu objektivne odgovornosti, tuženik kao vlasnik tih radnih površina za predmetnu štetu nastalu tužiteljici odgovara bez obzira na krivnju. Od odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a odgovornosti se oslobađa djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje i prema čl. 25. Zakona o radu poslodavac za ozljedu na radu, kao što je ovdje slučaj odgovara po načelu objektivne odgovornosti od koje može biti oslobođen ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik ne tvrdi da je šteta posljedica izvanrednih okolnosti na koje se nije moglo utjecati, ali tvrdi da je šteta nastala isključivo krivnjom tužiteljice te da je ona postupala s krajnjom nepažnjom. Iako radna površina na kojoj je tužiteljica pala predstavlja opasnu stvar zbog toga što je bila klizava kao što je prethodno obrazloženo, čak i da nije bilo tako, tuženik kao poslodavac tužiteljice za štetu koja joj je nastala zbog povrede na radu odgovara prema mjerodavnim propisima Zakona o zaštiti na radu, što znači da odgovara po načelu objektivne odgovornosti i onda kad šteta ne potječe od opasne stvari ili djelatnosti te se od odgovornosti može osloboditi samo ako dokaže da šteta nastala od više sile, što ovdje nije slučaj niti se tuženik na to poziva ili ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom samog radnika. Tuženik naime tvrdi da je do štetnog događaja došlo da je tužiteljica isključivo odgovorna za predmetnu ozljedu, jer ju je sama prouzročila krajnjom nepažnjom. Stoga je sud morao ocijeniti i da li je šteta nastala zbog namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice, a teret dokaza da je bilo tako je na poslodavcu, ovdje tuženiku. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je predmetna šteta posljedica namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice. Na tu okolnost je predložio saslušanje zakonskog zastupnika tuženika, koji neposrednih saznanja o događaju nema, ali u svom iskazu nije isključio mogućnost da istrošeni konci koji nastaju prilikom šivanja dospiju na radnu površinu kojom se kreću radnici, pa dakle njegov iskaz ne dokazuje tvrdne tuženika da je tužiteljica postupala s krajnjom nepažnjom. U prilog svojih tvrdnji tuženik ukazuje na pisanu izjavu tužiteljice od 29. kolovoza 2017., ali ni ta izjava u kojoj tužiteljica navodi da se poskliznula prilikom nošenja krojnih dijelova te su joj noge otišle u "špagu" nije dokaz da je ista postupala s krajnjom nepažnjom, budući da iz nje to ne proizlazi. Iz provedenih dokaza, iskaza tužiteljice i svjedokinje L. Č. dakle proizlazi da je tužiteljica pala upravo zbog toga što se poskliznula na istrošene konce dok se kretala radnom površinom u pogonu tuženika te da u njezinom postupanju nema krajnje nepažnje. Krajnja nepažnja (culpa lata) postoji kad se ne postupa s onakvom pažnjom kakvu bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, dakle, kad se radi o nerazumnom ponašanju koje se često izjednačava s namjerom (culpa lata dolo proxima). Dakle krajnja nepažnja je takav stupanj nepažnje kad neka osoba ne ulaže niti onakvu pažnju koja se može očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica postupala s takvom krajnjom nepažnjom, odnosno da je isključivo odgovorna za nastalu joj štetu po tom osnovu kako to tvrdi tuženik. S obzirom na to da predmetni štetni događaj nije posljedica više sile niti krajnje nepažnje tužiteljice, već je posljedica toga što se tužiteljica neposredno prije pada poskliznula hodajući po zbog istrošenih konaca klizavoj radnoj površini, pa tužiteljica svojim postupcima nije prouzročila, a niti doprinijela nastanku štete u kom slučaju bi se odgovornost tuženika za štetu mogla umanjiti, za štetu je isključivo odgovoran tuženik, slijedom čega je dužan tužiteljici nadoknaditi nastalu joj štetu u cijelosti.

21. Tužiteljica je s osnova pretrpljene materijalne štete konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila iznos od 4.464,24EUR, od čega se 4.000,00 EUR odnosi na neimovinsku štetu, a 464,24 EUR na imovinsku štetu, i to troškove liječenja u iznosu od 44,24 EUR koje joj prema nalazu vještaka treba priznati, što je tužiteljica dokazala priloženim računom te troškove potrebne joj tuđe pomoći i njege. Iz priloženog računa naime proizlazi da je tužiteljica za troškove liječenja, kontrolni pregled ortopeda u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju, koje vještak smatra opravdanima, prema računu 304/AKT/1 od 29.3.2018. platila 333,00 kn, odnosno 44,24 EUR, slijedom čega je njezin tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojen. Iz nalaza i mišljenja vještaka M. H. proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog bolova koje je trpjela i propisane poštede od opterećenja u trajanju od 3 sata dnevno kroz 3 tjedna te još 3 tjedna u trajanju od 2 sata dnevno, (ukupno 105 sati), pa kako tužiteljica nije predočila račune da je za to plaćala trećim osobama, a iz Nalaza vještaka proizlazi da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna, sud zaključuje da su joj tu pomoć pružali članovi obitelji ili poznanici. S obzirom na to da te usluge nije plaćala trećim osobama i nema račune za to, sud je visinu štete po tom osnovu primijenivši odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku utvrdio prema slobodnoj ocjeni, uzevši u obzir i aktualnu sudsku praksu prema kojoj se sat vremena takve tuđe pomoći i njege vrednuje sa 4 EUR, pa za ukupno 105 sati tuđe pomoći i njege tužiteljici pripada naknada od 420,00 EUR koliko tužiteljica po tom osnovu i potražuje. Stoga je njezin tužbeni zahtjev u tom dijelu također usvojen.

22. Tužiteljica je s osnova povrede prava osobnosti konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 EUR. 23. Pravo na naknadu neimovinske štete određuje se sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

24. Sud je s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti, ocjenjujući pri tom karakter, lokalitet, vrstu zadobivene povrede kao i okolnosti u kojima je nastala, uzevši pri tom u obzir životnu dob tužiteljice, njezino obrazovanje, dugotrajno bolovanje te sve druge okolnosti slučaja, kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, a na temelju odredbe čl. 1100 st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ocijenio da bi pravična novčana naknada iznosila EUR koliko tužiteljica i potražuje. Napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske, koje se primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete. Sud je tužiteljici po svim osnovama dosudio veći iznos novčane naknade od one naznačene za pojedine vidove štete u važećim Orijentacijskim kriterijima, jer orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pa i značajan utjecaj inflacije do koje je došlo nakon donošenja novih orijentacijskih kriterija. Tako trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a u ovom slučaju postoje okolnosti koje opravdavaju određivanje većih iznosa naknade za pretrpljene bolove, a to je po stavu suda u ovom slučaju okolnost da su dugotrajni bolovi, pa i oni manjeg intenziteta, koje je tužiteljica trpjela ukupno čak 60 dana, tužiteljicu ograničavali u obavljanju životnih aktivnosti te negativno utjecali i na njezino psihičko stanje. Stoga sud smatra da je pravična novčana naknada u ovom slučaju za pretrpljene jake fizičke bolove 70,00 EUR po danu, što za deset dana koliko su prema nalazu vještaka trajali iznosi 700,00 EUR, za pretrpljene fizičke bolove srednjeg intenziteta 50,00 EUR po danu, što za 10 dana koliko su prema nalazu vještaka trajali iznosi 500,00 EUR te za bolove slabog intenziteta 20,00 EUR po danu što za 40 dana koliko su prema nalazu vještaka trajali iznosi 800,00 EUR, a sveukupno 2.000,00 EUR. Po stavu suda pravična novčana naknada po osnovu pretrpljenog straha koji je tužiteljica također trpjela prema nalazu medicinskog vještaka i to za sekundarni umjereni strah, zabrinutost za ishod liječenja u trajanju od 2 mjeseca, pravična novčana naknada iznosi 2.100,00 EUR. Dakle pravična novčana naknada neimovinske štete po svim navedenim osnovama ukupno iznosi 4.100,00 EUR, pa kako tužiteljica po tom osnovu potražuje nešto manje od tog iznosa, 4.000,00 EUR, taj iznos koji potražuje joj je i dosuđen.

25. Napominje da dokumentacija i drugi dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora, pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

26. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Prema čl. 215. tog zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle zatezna kamata za materijalnu štetu teče od slijedećeg dana od dana dospijeća novčane tražbine tužiteljice po osnovu troškova liječenja od 44,24 EUR, koji su prema dostavljenom računu nastali 29.3.2018. S obzirom na to da tužiteljica po tom osnovu zatezne kamate potražuje od kasnijeg datuma, 5. listopada 2021., njezin tužbeni zahtjev je u tom dijelu usvojen. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako odštetni zahtjev prema tuženiku u ovom slučaju nije podnesen (podnesen je prema osiguravatelju Generali osiguranje), zatezna kamata za tu štetu teče od dana podnošenja tužbe, koja je podnesena 5. listopada 2021., kako to tužiteljica i potražuje. S obzirom na to da je visina štete po osnovu potrebe za tuđom pomoći i njegu u ovom slučaju određena po slobodnoj ocijeni suda prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezna kamata za štetu dosuđenu po tom osnovu teče od dana donošenja ove presude.

27. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa od 4.464,24 EUR, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje troškova postupka. Sud je tužiteljici koja je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela u parnici u cijelosti, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio joj je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23 – u daljnjem tekstu OT), za sastav tri obrazložena podneska podnesenih tijekom postupka od 21.2.2022., 6.7.2023. i 29.2.2024. po 200,00 EUR za svaki od tih podnesaka prema Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7/1. OT, za sastav jednog ostalog podneska od 6.6.2022. od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 4. u vezi s Tbr. 7/1. OT, za zastupanje na pet ročišta kod suda održanih 3.3.2022., 9.9.2022. 20.10.2022., 8.12.2022. i 13.3.2024. za svako ročište po 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. OT, sve to uvećano za 25% PDV-a od 370,00 EUR na temelju Tbr. 46 OT, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 2.248,17 EUR. Tužiteljica u troškovniku navodi da potražuje i troškove sudskih pristojbi prema odluci suda, ali budući da su radnici prema čl. 11. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa oslobođeni od plaćanja pristojbi, taj trošak joj niti nije nastao slijedom čega joj niti ne može biti priznat kao parnični trošak. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na predmetni trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, od dana presuđenja.

U Varaždinu 24. travnja 2024.

Sutkinja

Jadranka Orlović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužiteljici po punomoćniku H. J., odvjetniku u OD J. & P. j.t.d. Z.

2/ Tuženiku po punomoćniku I. P., odvjetniku u OD P. E. M. j.t.d. V.