Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4102/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Josipa Jelačića 1, Bjelovar, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. P-306/2022-35 od 29. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. P-306/2022-35 od 29. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-306/2022-35 utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine zk.č.br. 1026/1 livada u [adresa] od 8632 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Bjelovar te je tužena dužna trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnik te nekretnine u zemljišnoj knjizi, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.233,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2023. do isplate.

1.3. Preostali zahtjev za na naknadu troška u iznosu od 342.15 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama odbijen je, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i II izreke žali se tužena zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Osnovano se u žalbi ističu žalbeni razlozi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 18. st. 1. i čl. 159. st. 1., 3. i 4. te čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) jer je sud prvog stupnja svoju odluku o stjecanju prava vlasništva tužiteljice dosjelošću na nekretnini zk.č.br. 1026/1 k. o. [katastarska općina] utemeljio na ostvarenju pretpostavki za redovnu dosjelost i na utvrđenju da je tužiteljičin posjed te nekretnine kvalificiran iako mu, što osnovano u žalbi ističe tužena, nedostaje zakonitost.

5.2. Međutim, i uz osnovanost navedenih žalbenih razloga se o zahtjevu tužiteljice primjenom čl. 159. st. 4. i čl. 160. st. 2. u vezi čl. 18. st. 5. ZV jednako odlučuje kao što je odlučio prvostupanjski sud.

6.1. Osnovano se u žalbi tužene ističe kako nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljičin posjed predmetne nekretnine zakonit zato što je stečen nasljeđivanjem prednice pok. MĐ. Za razliku od navedenog zaključka suda prvog stupnja, tužiteljica nije mogla postati zakonitom posjednicom predmetne nekretnine time što je jednostavno naslijedila njezin faktični posjed kao što se to u prvostupanjskoj presudi navodi, jer nema dokaza da je prednica tužiteljice pok. DĐ navedenu nekretninu posjedovala na valjanom pravnom temelju posjedovanja da bi se njezin posjed mogao smatrati zakonitim (čl. 18. st. 1. ZV). Stoga u okolnostima predmetnog slučaja tužiteljica nije mogla naslijediti posjed svoje prednice u većoj kakvoći od kakvoće posjeda svoje prednice jer se temeljem odredbe čl. 17. st. 1. ZV nasljeđuje onakav posjed kakav je bio u trenutku smrti prednice, a u izostanku pretpostavke iz čl. 18. st. 1. ZV bio je nezakonit.

6.2. U nedostatku zakonitosti posjeda nema mjesta stjecanju prava vlasništva redovnom dosjelošću kao što se u žalbi osnovano ističe, međutim nije osnovano žalbeno osporavanje ostvarenja pretpostavki za izvanrednu dosjelost temeljem neprekidnog poštenog posjeda, uzimajući u obzir da u žalbenoj fazi postupka nije sporno uračunavanje vremena poštenog posjedovanja tužiteljice i njezine prednice sa početkom tijeka od 1971. godine (čl. 160. st. 1. i 2. u vezi čl. 18. st. 5. i čl. 159. st. 4. ZV).

6.3. Tuženičino žalbeno pozivanje na činjenicu da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu do 6. ožujka 1997. je bez utjecaja. U odnosu na računanje roka dosjedanja prije 8. listopada 1991. jer je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, valja reći da su se, uz primjenu mjerodavnog st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 18-120/97, 6-142/99, 14-160/02, 14- 161/02, 13-119/03, 9-98/05, 1-2/06, 2-38/10 i 13-69/17, dalje: Konvencija) i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo po [broj], G i dr. po [broj] i M po [broj] a u okolnostima u kojima se ni ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, ostvarile pretpostavke izvanrednog dosjedanja samostalnim poštenim posjedovanjem predmetne nekretnine kroz dvostruko dulje razdoblje od onog iz čl. 160. st. 3. ZV odnosno kroz razdoblje dulje od 40 godina iz čl. 160. st. 4. ZV. 7.1. Dana 8. listopada 1991. je odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, dalje: ZID ZOVO) stavljena izvan snage i odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, "Narodne novine" br. 53/91) kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, čime je od 8. listopada 1991. bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću i na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

7.2. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV u izvornom tekstu ("Narodne novine" br. 91/96, dalje: ZV/96) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije tog dana. Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. kojom se ukida ista odredba, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 114/01) izmijenjena je izvorna odredba čl. 388. st. 4 ZV i od 13. prosinca 2001. se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

7.3. Polazeći od st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju a na tragu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo po [broj], nije sporno da izmjena čl. 388. st. 4 ZV iz 2001. predstavlja zakonito miješanje javne vlasti sa legitimnim ciljem zaštite prava onih koji su mogli pretrpjeti posljedice primjene čl. 388. st. 4 ZV/96. Međutim, takvo miješanje neće biti razmjerno ukoliko izostaje kakva šteta u odnosu na prava trećih osoba, i to iz razloga što pojedini građani, kao ovdje tužiteljica, ne bi trebali snositi posljedice koje proizlaze iz greške javne vlasti pri donošenju neustavnog propisa.

7.4. U okolnostima u kojima se ni ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, računanjem roka dosjelosti temeljem savjesnog posjeda tužiteljice i njezine prednice i prije 8. listopada 1991. odnosno u razdoblju od 1971. do 2022. kada je podnesena predmetna tužba, ostvarene su pretpostavke iz čl. 159. st. 1., 3. i 4. ZV u vezi st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću nekretnine zk.č.br. 1026/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužene i duže od 40 godina tako da je tužena dužna trpjeti upis tužiteljičinog prava vlasništva iz čl. 130. st. 1. ZV.

8. Slijedom navedenog, ovaj je sud primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučio kao u stavku I izreke.

9. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tužene za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej