Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-918/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Jasenke Grgić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Srećku Ljubičiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Svjetlani Lidmila, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-928/15- 86 od 27. srpnja 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-928/15-86 od 27. srpnja 2017. godine pod točkama 2. i 4. izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik suvlasnici temeljem bračne stečevine, i to svaki u ½ dijela novčanih sredstava sadržaja kako je to pobliže opisano pod točkom I izreke. Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 150.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počam od 27. listopada 2009. godine pa do isplate sadržaja kako je to pobliže opisano pod točkom 2. izreke. Odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom za utvrđenjem i isplatom iznosa od 127.713,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama sadržaja kako je to pobliže opisano pod točkom 3. izreke. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (točka 4. izreke).

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkama 1., 2. i 4. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbi stranaka sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je ovaj sud našao da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena ta, a i druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je u bitnom utvrđeno da je između stranaka brak zaključen 1999. godine, da je faktična zajednica prestala 2009. godine a brak razveden 2013. godine, da su stranke kao kupci temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. ožujka 2005. godine kupili stan te se na njemu u zemljišnim knjigama upisali kao suvlasnici u jednakim dijelovima, da je dana 12. kolovoza 2008. godine na ime tuženika kod banke otvoren račun na kojem je početni ulog bio 304.263,47 kn uz rok oročenja od 12 mjeseci i odgovarajuću kamate, da se je dana 27. listopada 2009. godine na tom računu nalazio iznos od 372.643,47 kn koji je cjelokupni iznos tog dana tuženik podignuo. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik dana 28. listopada 2004. godine zaključio s IČ ugovor o zajmu prema kojemu je pozajmio iznos od 300.000,00 kn te da je taj iznos isplaćen tuženiku u dva navrata, i to iznos od 240.000,00 kn dana 28. siječnja 2005. godine, a iznos od 60.000,00 kn dana 1. kolovoza 2005. godine, ali sud zaključuje da ugovor o zajmu u naravi nije sklopljen, odnosno tuženik nije izvršio povrat sredstava u iznosu od 300.000,00 kn na tekući račun ŠČ radi vraćanja predmetnog zajma, pa stoga kako je tuženik sa svog tekućeg računa podigao iznos od 300.000,00 kn koji predstavlja bračnu stečevinu, to onda obvezuje tuženika da tužiteljici isplati iznos od 150.000,00 kn. 7. Po mišljenju ovog suda, neosnovano tužiteljica tvrdi u tijeku postupka da od tvrtke poslodavca tuženika nije pozajmljen za kupnju stana putem djelomične uplate gotovine prvotno iznos od 240.000,00 kn, a kasnije 60.000,00 kn, te da za to nije znala, obzirom da suprotno proizlazi iz izvoda iz računa jednog od prodavatelja iz kojeg jasno proizlazi da je iznos od 240.000,00 kn plaćen u vrijeme kada se je vršila isplata dijela kupoprodajne cijene u gotovini i plaćen za kupnju stana. Nigdje iz stanja spisa ne proizlazi osnovanost tvrdnji tužiteljice da u trenutku plaćanja djelomične kupoprodajne cijene u iznosu od 62.880 eura su imali 25.000 eura ušteđevine. Na traženje suda banka je dostavila CD na kojem se nalaze relevantni računi tuženika, pa je tako, a obzirom na ugovor o zajmu između tuženika i njegovog poslodavca jasno s računa broj …4736 razvidno da je dana 1. kolovoza 2005. godine tvrtka PRO-Klima uplatila na taj račun tuženika iznos od 60.000,00 kn s naznakom "plaćanje s osnove kredita".

8. Naime, ugovor o zajmu je zaključen između IČ i JČ (poslodavca tuženika i vlasnika tvrtke Pro-Klima) dana 28. listopada 2014. godine. Kao što je prethodno rečeno spisu prileži nalog za plaćanje od strane tvrtke Pro-Klima iz koje je razvidno da ista tvrtka ovdje tuženiku putem banke na njegov račun isplaćuje s osnove kredita iznos od 240.000,00 kn dana 28. siječnja 2005. godine (list 268 spisa) kao što na listu 267 spisa prileži izvod s računa jednog od prodavatelja stana MČ iz kojeg je razvidno da mu je istog tog dana, dakle, 28. siječnja 2005. godine izvršena uplata gotovinskog iznosa od 240.000,00 kn, kao što spisu prileži nalog za plaćanje tvrtke Pro-Klima d.o.o. (list 268 spisa) iz kojeg je proizlazi da je ta tvrtka na račun tuženika s osnove plaćanja kredita dana 1. kolovoza 2005. godine uplatila iznos od 60.000,00 kn, a što je razvidno, a kao što je prethodno i rečeno i iz relevantnih računa tuženika dostavljenih od strane banke na CD iz kojih jasno proizlazi da je navedena tvrtka uplatila na račun tuženika iznos od 60.000,00 kn s naznakom da se radi o plaćanju s osnove kredita.

9. Tuženik u tijeku postupka tvrdi, a postoji i vremenska koincidencija, da nakon što je tuženik dana 1. kolovoza 2005. godine na račun …4736 primio iznos od 60.000,00 kn, da je dana 6. kolovoza 2005. godine otvoren račun broj …2536 iz kojeg je razvidno da je uplaćeno 40.000,00 kn, a isti je zatvoren dana 13. veljače 2006. godine s 40.784,16 kn, pa je razumno za zaključiti, a obzirom na tvrdnje tuženika, da od tih 60.000,00 kn uplaćenih od njegovog poslodavca je 40.000,00 oročeno na taj račun.

10. Nadalje, istog tog dana kada je zatvoren taj račun, otvoren je račun broj …8116 s početnim stanjem od 130.784,61 kn, pa je razumno zaključiti da se u tom iznosu nalazi i očito iznos od 40.000,00 kn s prethodno navedenog računa ….2536, a koji račun je zatvoren dana 22. svibnja 2006. godine te je isplaćeno 132.066,24 kn. 11. Isti dan kada je taj račun zatvoren, dakle 22. svibnja 2006. godine otvoren je račun …2994 upravo s iznosom od 132.086,85 kn a koji je zatvoren dana 24. studenog 2006. godine te je isplaćen iznos od 134.975,90 kn.

12. Odmah nakon toga, otvara se račun broj …4465 dana 2. siječnja 2007. godine s uplatom od 22.000,00 kn, na koji su uplate vršili i tužiteljica i tuženik, a tužiteljica dana 26. veljače 2007. godine iznos od 116.160,84 kn te je iznos na tom računu došao do 290.199,23 kn, da bi dana 12. kolovoza 2008. godine izvršena isplata tog iznosa i račun zatvoren, a očito, od tog iznosa i još nekih manjih iznosa, otvoren je račun ….9349 na koji je istog dana kada je zatvoren prethodni račun uplaćen iznos od 304.263,47 kn, da bi dana 27. listopada 2009. godine došlo do povlačenja depozitnih sredstava u iznosu od 372.643,47 kn te je tog istog dana izvršena uplata na račun broj …4736, a s kojeg je, dana 16. studenog 2009. godine tuženik podigao iznos od 300.000,00 kn.

13. Prije svega valja reći da je postala pravomoćna prvostupanjska presuda pod točkom 1. gdje je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici temeljem bračne stečevine i to svaki u ½ dijela novčanih sredstava u iznosu od 300.000,00 kn koja su se dana 27. listopada 2009. godine nalazili na računu tuženika pa takvo utvrđenje više ne može biti predmet preispitivanja ovoga suda.

14. Kao što je prethodno rečeno, brak između stranaka je zaključen 1999. godine, faktična zajednica je prestala 2009. godine dok je brak razveden 2013. godine.

15. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine.

16. Ovdje nije mogao doći u primjenu Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 51/89) i s tim u vezi i odredba čl. 295. o solidarnoj odgovornosti bračnih drugova za obveze trećima, budući da je taj zakon bio u primjeni do 30. lipnja 1999. godine. Navedeni zakon je prestao važiti danom stupanja na snagu Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98), koji je u primjeni od 1. srpnja 1999. godine i prema kojem se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ukoliko tim zakonom nije određeno, a o obvezama (dugovima) bračne zajednice nije drugačije određeno, osim kad je riječ o poslovima redovite uprave (članak 255.).

17. Nadalje, Obiteljskim zakonom koji je stupio na snagu 22. srpnja 2003. godine (Narodne novine broj 116/03, 117/04, 136/04 i 107/07) ništa nije bilo posebno propisano dok je tek Obiteljskim zakonom (Narodne novine broj 103/15) koji je stupio na snagu 1. studenog 2015. godine je bila jasno propisana odgovornost bračnih drugova za obveze trećim osobama u vidu solidariteta (čl. 44).

18. Kao što je prethodno rečeno iznos koji je tuženik podignuo sa svog računa predstavlja bračnu stečevinu stranaka koje su oni suvlasnici i to svaki u ½ dijela tih novčanih sredstava, a raspolaganje tim sredstvima bračne stečevine, pa makar taj iznos je iskorišten za vraćanje zajma koji je podigao tuženik radi kupnje stana (vidi uplatnicu sa stranice 36 spisa iz koje je razvidno da JČ dana **.**.2009. uplaćuje ŠČ iznos od 300.000,00 kn) predstavlja poslove koji premašuju okvir redovnog upravljanja u smislu odredbe čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), a u kojem slučaju je potrebna suglasnost svih suvlasnika, pa utoliko je bilo potrebno utvrditi da li je takvu suglasnost tužiteljica dala.

19. Tužiteljica decidirano tvrdi da ona nije dala suglasnost za raspolaganje novcem koji se je nalazio na računu tuženika, da zbog svađe koja je bila prethodnog dana je intuitivno osjetila da bi to tuženik mogao napraviti te je otišla u banku provjeriti stanje u namjeri da s tim novcem (bila je punomoćnik na računu tuženika) zatvori stambeni kredit koji su stranke digle radi kupnje stana u iznosu od 100.000,00 švicarskih franaka, te je utvrdila da je tuženik prethodni dan novac podigao.

20. Saslušani tuženik je naveo da je dobio odobrenje od tužiteljice, ali da je to bilo nevoljko, naime, ona to nije odobravala, međutim kad se uzme u obzir takav sadržaj iskaza tuženika, zatim, kada se uzmu u obzir iskazi stranaka iz kojih je razvidno da su u to vrijeme odnosi među njima bili konfliktni, zatim iskaz tuženika da je tužiteljici dva puta opozivao punomoć na računu, dakle postojao je i manjak odnosa povjerenja glede novčanih sredstava na računu, te uzimajući u obzir da je upravo tuženik bio obveznik vraćanja kredita kojeg je uzeo od svog poslodavca i koji mu je stavio zahtjev da taj kredit vrati, te kad se uzme u obzir da je tuženik podigao s računa, osim dužnog iznosa od 300.000,00 kn, i daljnji iznos od 72.643,47 kn, ovaj sud prihvaća kao istinite tvrdnje tužiteljice da je iznos od 300.000,00 kn koji predstavlja njihovu bračnu stečevinu i to svakoga u ½ dijela tuženik dignuo sa svog računa bez suglasnosti tužiteljice, a u takvoj situaciji, i to bez obzira na svrhu radi koje je taj novac dignut s računa, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je taj iznos podignuo sa svog računa. Naime, uz činjenicu da je tuženik bio obveznik vraćanja zajma te uz činjenicu da je stan, između ostalog, i kupljen pozajmljenim iznosom i na kojem stanu je tužiteljica upisana kao suvlasnik u ½ dijela, ne može se izvesti zaključak da je samim time i ona solidarni dužnik.

21. I odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. st. 4. ZPP.

22. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

23. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 23. travnja 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković