Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž Ob-494/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kog zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana br. 49, protiv tuženice NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mila Mikecin Mišetić, odvjetnica u Zagrebu, Jagićeva 13, radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 1062/20-29 od 3. ožujka 2023, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1062/20-29 od 3. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1062/20-29 od 3. ožujka 2023. suđeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela stana u [adresa], koji stan je izgrađen u stambenoj zgradi na č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina] i u zemljišnoj knjizi označen kao 111. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-111) – garsonjera br. 217 na II (drugom) katu,

6. stubište u površini od 43,93 m2, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, te da predmetni stan predstavlja imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja braka između tužitelja i tužene ad/1, što su tuženici dužni priznati.

II. Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude, zatražiti i postići upis prava suvlasništva na nekretnini iz toč. 1. izreke na svoje ime, uz istodoban upis brisanja tog prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti.

III. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak, a sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju ZK nadoknaditi tuženici NK troškove parničnog postupka u iznosu od 5.405,96 EUR (40.731,25 kn), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Tuženica je dostavila odgovor na tužbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev za utvrđenje vlasništva stana i trpljenje upisa istog u zemljišnim knjigama, te zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj ZK (rođen 1948) i ranija tuženica SK (rođena 1947) vjenčali su se 1971. godine u Vrgorcu;

-u braku su imali dvoje djece, stariju kćerku CK rođenu 1971. godine i mlađu, ovdje tuženicu, NK rođenu **.**.1977.

- brak ZK i SK je razveden presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-528/97 od 19. prosinca 1997;

-supružnici tijekom braka stekli zajedničku imovinu, uključujući nekoliko nekretnina, nisu se dogovorili o podjeli pa se između njih vodio parnični postupak pred Općinskim sudom u Makarskoj pod poslovnim brojem P-57/93, u kojem je postupku pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio (u odnosu na SK) utvrđenje suvlasništva na ovdje predmetnom stanu u [adresa], nalazećeg se na adresi [adresa], u ½ dijela;

-predmet ovog postupka je danas etažirani stan trenutno uknjižen u zemljišnoj knjizi kao k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 17-27 u [adresa], 1459 m2, etaža E-111, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, garsonjera broj 217 na drugom katu, 6 stubište u površini 43,93 m2, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika,

-nije sporno kako je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja braka supružnika ZK i SK od sredstava zajedničke imovine te kako je taj stan predstavljao njihovu zajedničku imovinu;

-stan je između 1983 i 1993. godine kupila formalno SK od ranije vlasnice JK koja ga je prethodno stekla od ĆK, a ovaj od proizvođača stanova G.P. "Tehnika" Zagreb;

-nije sporno da je SK darovala predmetnu nekretninu kćeri NK, ovdje tuženici, darovnim ugovorom od 17. travnja 1993;

-iz darovnog ugovora od 17. travnja 1993. proizlazi kako je sklopljen između SK kao darovatelja i tuženice kao daroprimatelja kojim darovatelj daruje svojoj kćeri NK predmetnu nekretninu kupljenu od G.P. Tehnika Zagreb (točka I.), da tuženica prihvaća darovanu nekretninu od majke sa zahvalnošću (točka II.), da stranke suglasno konstatiraju da je prvi kupac bio ĆK, drugi vlasnik je postala JK, a treći SK (točka V.), da stan nije knjižen u zemljišnim knjigama suda, jer izvoditelj radova na zgradi GP Tehnika Zagreb još nije uknjižio zgradu u gruntovnicu suda (točka VI.) te da darovateljica predaje u posjed i korištenje stan daroprimateljici odmah po potpisu ugovora, kao i da darovateljica ovlašćuje daroprimateljicu da se na temelju ugovora može upisati kao vlasnik u zemljišne knjige suda i katastar bez daljnjega pitanja i odobrenja kad se za to steknu uvjeti (točka VII.);

-utvrđeno je kako se tužitelj suglasio s ovim darovanjem, kako je znao za njega i kako je odobrio pravu radnju svoje tadašnje supruge;

-uvidom u aneks darovnom ugovoru od 17. travnja 1993. utvrđeno je kako je isti sklopljen 21. siječnja 2002. između SK kao darovateljice i tuženice kao daroprimateljice, a koji se aneks sastavlja u smislu rješenja Općinskog suda – zemljišno knjižnog odjela Zagreb od 2. siječnja 2002. (točka V.) te kojim se dopunjuje darovni ugovor od 17. travnja 1993. u smislu točnog opisa predmetne nekretnine sa točnom oznakom katastarske čestice i zemljišno-knjižnog uloška (točka II.), kao i ovlašćuje daroprimateljica na temelju Darovnog ugovora i Aneksa istoga upisati se kao vlasnica darovane nekretnine u zemljišne knjige (točka III.), a s obzirom da je predmetna nekretnina od sklopljenog Darovnog ugovora upisana u zemljišne knjige kako je to razvidno iz ovjerene preslike izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu od 22. ožujka 2002;

-nadalje, uvidom u navedeni aneks prvostupanjski sud je utvrdio da daroprimateljica koristi darovani stan i da se nalazi u posjedu stana od 1. lipnja 1983. (točka IV.).

9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio propise iz čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakon („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ), čl. 277. i čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98, dalje: ZBPO), čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/78), čl. 61. st 2., čl. 122. st. 3. i čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), te presudio kao u izreci osporene presude.

10. Sud prvog stupnja zaključuje kako je utvrđeno da je SK zaključivši darovni ugovor s tuženicom za vrijeme braka raspolagala zajedničkom imovinom, uz suglasnost i odobrenje tužitelja pa takvo raspolaganje SK nije bilo protivno kogentnoj normi iz odredbe čl. 283. ZBPO. Ističe kako u konkretnom slučaju darovni ugovor od 17. travnja 1993. predstavlja valjani pravni posao jer on nije bio sklopljen protivno prisilnim propisima. Utvrđeno je da predmetna nekretnina u vrijeme sklapanja darovnog ugovora nije bila upisana u zemljišne knjige. Utvrđeno je kako je tuženica u trenutku sklapanja pravnog posla, kao i u trenutku kada je zahtijevala upis u zemljišne knjige, bila u dobroj vjeri, jer nije znala, niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada otuđivatelju. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi suprotno, niti je tužitelj tijekom postupka isticao da tuženica u trenutku stjecanja predmetne nekretnine nije bila u dobroj vjeri.

11. Ovaj viši sud prihvaća gornja utvrđenja i pravna shvaćanja kao ispravne. Svojim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja kako je on znao da je njegova supruga darovala predmetni stan kćerki NK 1993. godine, te kako je odobrio to darovanje i suglasio se s istim. Sud je prvog stupnja za to utvrđenje pružio valjane i uvjerljive razloge koje žalitelj vlastitom interpretacijom i ocjenom izvedenih dokaza nije opovrgao. Naime, radi se o tako krupnom i značajnom pravnom događaju da u jednoj četveročlanoj užoj obitelji, kakva je bila u ono doba obitelj stranaka, gotovo nije moguće da svi članovi obitelji nisu bili s istim upoznati. Stoga su vjerodostojni navodi tuženice i svjedoka da je ovu pravnu radnju svoje supruge tužitelj odobrio i s njom se suglasio. Nije sporno kako je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja braka tužitelja i SK između 1983. i 1993. godine i kako potječe od zajedničke imovine supružnika, pa je slijedom toga i taj stan bio njihova zajednička imovina, prema tada važećim propisima. Pa kako je tužitelj znao za darovni ugovor iz 1993. te mu se nije protivio već se s njim suglasio i odobrio ga, predmetni ugovor nije ništetan jer nije protivan odredbi čl. 277. st. 1. i 2. (283. st. 1. i 2. ) ZBPO jer su njime sporazumno raspolagala oba bračna druga. Ne zahtjeva se neka posebna forma davanja takve suglasnosti o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske već davno izrekao svoje shvaćanje (primjerice vidjeti odluku poslovni broj Rev-220/87 od 21. svibnja 1987.).

12. U trenutku kad je zaključen darovni ugovor 17. travnja 1993. i stan predan tuženici NK u posjed, ona vlasništvo još uvijek nije stekla jer se prema odredbi čl. 33. ZOVO vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla stječe tek časom uknjižbe stjecatelja u zemljišnim knjigama (pravna konstrukcija titulus – modus). To je tad bilo propisano čl. 33. ZOVO, a danas čl. 120. ZV. Na temelju tog ugovora i aneksa istom od 21. siječnja 2002. tuženica se naknadno uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine. Prijedlog za uknjižbu je predan zk sudu odmah nakon zaključenja aneksa pa je tuženica uknjižena kao vlasnica predmetne etaže tada upisane na A popisnom listu pod AII u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 98 spisa).

13. Danas je ova nekretnina, nakon postupaka parcelacije, etažiranja i spajanja knjige položenih ugovora sa zemljišnom knjigom iz 2004. i 2019. godine, uknjižena kao k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 17-27 u [adresa], 1459 m2, etaža E-111, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, garsonjera broj 217 na drugom katu, 6 stubište u površini 43,93 m2, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, a što je razvidno iz javno dostupnog sustava Ministarstva pravosuđa i uprave te Državne geodetske uprave "Uređena zemlja".

14. Drugim riječima, NK je od 2002. godine vlasnica predmetne nekretnine. Pa kad je tuženik ustao s tužbom protiv nje 30. studenoga 2009. ona je bila vlasnica nekretnine koju je stekla pravnim poslom, na gore opisan način. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevima, kako deklarativnim, tako i s kondemnatornim.

15. U svezi žalbenog razloga kako tužitelj nije dao suglasnost za zaključenja aneksa od 21. siječnja 2002. valja kazati kako je to točno ali i nebitno za donošenje odluke u ovom sporu. Bivši supružnici su tad već bili razvedeni i sukobljeni u parnici glede opsega njihove bračne stečevine i zajedničke imovine koja je pokrenuta još 1993, a vodila se pred Općinskim sudom u Makarskoj (listovi 49 do 57 spisa). Ali sud prvog stupnja nije ni utvrdio drugačije. Nedostatak suglasnosti tužitelja za zaključenje aneksa iz 2002. godine za ishod ovog postupka i pitanje stjecanja vlasništva predmetne nekretnine nije od utjecaja jer aneks iz 2002. godine nije samostalan ugovor. Njime se samo potanko opisuje nekretnina koja je već ranije darovana i taj opis se prilagođava trenutnom stanju upisa nekretnine u zemljišnoj knjizi. A stanje upisa predmetne nekretnine se višestruko mijenjalo. Godine 1993. predmetni stan nije ni bio uknjižen u zemljišnu knjigu. Kasnije je uknjižen u podulošku pod AII, a tek razmjerno nedavno, nakon postupka parcelacije, etažiranja i spajanja knjige položenih ugovora kao zasebna etaža. A cijelo vrijeme se faktično radi o jednoj te istoj stvari. Samo darovanje je već ranije izvršeno, to jest 1993.

16. Radi svega navedenog, trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

17. Temeljem čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, valjalo je tužitelja odbiti i s njegovim zahtjevom za naknadom troškova žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

18. Tuženica je također tražila naknadu troška sastava odgovora na žalbu ali ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, u smislu propisa iz čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević