Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2802/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2291/22-62 od 29. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2291/22-62 od 29. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je pod točkom I. izreke donio presudu kojom je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], oznake novo naselje, dvorište površine 272 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] obnovljene zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], za cijelo, i na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], oznake novo naselje, dvorište površine 680 m2, izgrađeno zemljište površine 16 m2, izgrađeno zemljište površine 17 m2, izgrađeno zemljište površine 102 m2, sve u ukupnoj površini od 815 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] obnovljene zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedenih nekretnina. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.049,10 eura / 22.973,44 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kuna.

3. Žalba tužene je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake 6867 i 6860 k. o. [katastarska općina] koje je kako tu tužitelj navodi u tužbi, stekao na temelju usmene kupoprodaje 1978. godine od izvanknjižnog vlasnika PŽ iz [adresa], na kojima je kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana Republika Hrvatska od prosinca 2003., a prethodno je bila upisana općenarodna imovina.

6. Između stranaka nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana tužena Republika Hrvatska od prosinca 2003. na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 52/90., dalje: Zakon o šumama), prilikom preoblikovanja i obnove zemljišnih knjiga u ovoj katastarskoj općini. Nije sporno da je prije tužene u zemljišnim knjigama kao vlasnik bila upisana općenarodna imovina.

7. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- na temelju očevida koji je održan u nazočnosti mjernika Frane Vlatkovića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju i sačinjene skice utvrđeno je da su predmet spora nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 815 m2, koja je na skici označena žutom bojom i slovima A-B-CD-E-F-G-H, i čest. 6867 površine 272 m2, koja je na skici označena narančastom bojom i slovima F-G-H-I-J-K-L, sve k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja stambeni objekt, te pomoćni objekt s pripadajućim dvorištem,

- gore navedene nekretnine u naravi predstavljaju jednu cjelinu te je predmetni posjed u cijelosti ograđen betonskim zidovima,

- na temelju zapisnika Općinskog suda u Benkovcu od 13. svibnja 2014. sastavljenih povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i popisnog lista Ureda za katastar Zadar utvrđeno je da čest. oznake 6860 površine 815 m2 i čest. 6867 površine 272 m2, odgovaraju dijelu čest. 1655/1 stare izmjere, te da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženo pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a da su prema posjedovnim listovima br. 1868 i 415 evidentirani posjednici DŽ, ovdje tužitelj i UŽ u neutvrđenom posjedničkom udjelu,

- na temelju rješenja Općine Kruševo, Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine od 24. listopada 1996. utvrđeno je da je ista Komisija dodijelila UŽ iz [adresa] privremeno u posjed i na korištenje kuću na adresi [adresa], vlasništvo DŽ.

8. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pa tako i ocjene iskaza tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja, svjedoka MŽ, VŽ i CŽ te utvrdio da je tužitelj predmetne nekretnine stekao na temelju pravnog posla, usmenom kupoprodajom koju je tužitelj 1978. godine sklopio sa izvanknjižnim vlasnikom ŽŽ, obzirom da su predmetne nekretnine predane u posjed tužitelju te je na istoj tužitelj početkom 80-tih godina sagradio kuću koja se nalazi u mjestu [adresa]. Isto tako navedenim iskazima je utvrđeno da je ŽŽ, prodavatelj predmetnih nekretnina tužitelju navedene nekretnine naslijedio od svog oca TŽ obzirom da se radilo o starini obitelji TŽ.

9. Pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju pravnog posla potkrijepljeno je i dokumentacijom u spisu. Tako iz poziva za dopunu Zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenog objekta Sekretarijata za upravno-pravne poslove i opću upravu, Obrovac Klasa 944- 16/89-01/211 UR. Broj 2153-05 -89-2 od 13. prosinca 1989. (list 19 spisa) je razvidno da je tužitelj podnio zahtjev za legalizaciju bespravno sagrađenog objekta te kako to proizlazi iz Zapisnika od 7. veljače 1990. (list 20 spisa) tužitelj je i saslušan kao stranka u postupku koji se vodio povodom njegova zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenog objekta u kojem iskazu je naveo da je svoju obiteljsku stambenu kuću u [adresa] počeo graditi još 1979. godine a najveći dio radova je izvršio tijekom te i iduće 1980. godine.

10. Također utvrđenje prvostupanjskog suda potvrđuje i Ugovor br. 78. od 25. srpnja 1984. (list 21 spisa) iz kojeg je razvidno da je tužitelj sklopio ugovor s Mjesnom zajednicom [adresa] – Odborom za izgradnju vodovoda, kojim se obvezao da će na ime učešća u izgradnji vodovoda naselja Karin uplatiti tadašnjih 60.000,00 dinara, a točkom 3. istog ugovora je određeno da se obveza uplate doprinosa odnosi na vlasnike kuća za odmor i obuhvaćenih mještana Karin G. - naselje Slana, koji su do izgradnje vodovoda bili korisnici građevinskih objekata ili posjednici građevinskog zemljišta dok je tužitelju 15. kolovoza 1987. izdano odobrenje za izradu priključka na vodovodnu mrežu (list 27 spisa). Iz Ugovora od 4. srpnja 1988. sklopljenog između tužitelja i mjesne zajednice [adresa], Odbor za izgradnju elektrifikacije i uplatnica koje prileže spisu (list spisa 28-30 spisa) je razvidno da je tužitelj na ime učešća u izgradnji elektrifikacije za područje novog naselja i naselja Bjela Karin Slana, a na kojem je tužitelj sagradio stambeni objekt uplatio na ime učešća 500.000. tadašnjih dinara.

11. Sukladno načelu iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.) pitanje stjecanja vlasništva tužitelja temeljem pravnog posla kupoprodaje, valja razmatrati kroz pravna pravila Općeg građanskog zakonika I, dalje: OGZ) koja su bila na snazi u vrijeme zaključenja ovog kupoprodajnog ugovora. Prema stavovima tada važeće sudske prakse u primjeni pravila OGZ (431. III. Novele OGZ) o stjecanju vlasništva temeljem pravnog posla, vlasništvo nekretnina temeljem usmenog pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen. U tom smislu, tužitelj je temeljem usmeno sklopljene kupoprodaje sa izvanknjižnim vlasnikom, ŽŽ koji je navedene nekretnine stekao nasljeđivanjem od oca TŽ kako je to utvrđeno iskazom svjedoka GŽ, stekao vlasništvo i bez upisa u zemljišne knjige, obzirom da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je kupoprodajnim ugovorom 1978. godine, koji je izvršen u cijelosti, tužitelj stupio u posjed sporne nekretnine te stekao vlasništvo iste nekretnine na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige (Rev 107/2023-2).

12. Slijedom svega navedenog kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je kupoprodajni ugovor u cijelosti realiziran pa stoga ima pravnu osnovu i valjan način stjecanja prava vlasništva na predmetu spora, to je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Na žalbene navode da je matična čestica 1655/1 k.o. [adresa] predstavljala šumu valja reći da su isti neosnovani obzirom da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi se u naravi radilo o šumi na dan 16. listopada 1990. kao dan stupanja na snagu Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90.) već naprotiv iz izvedenih dokaza se jedino može zaključiti da se radilo o nekretnini na kojoj je izgrađena zgrada. Stoga navedeni žalbeni navodi tužene u tom pravcu nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

14. Sud prvog stupnja je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a pravilno odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tužene u kojima navodi da je prvostupanjski sud za parnične radnje poduzete prije 7. studenog 2022. trebao priznati trošak primjenom vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kuna / 1,33 eura, a ne primjenom vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kuna / 1,99 eura. Naime, odredbom iz Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dana 29. ožujka 2023. kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka kojeg je tužitelj zatražio troškovnikom na snazi je bila Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kuna / 1,99 eura (Tbr. 50. Tarife), a koja se primjenjuje se od 5. studenog 2022.

15.1. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je primjenom Tarife koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke o trošku postupka, a kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kuna / 1,99 eura (Tbr. 50. Tarife), tužitelju priznao pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.049,10 eura / 22.973,44 kune.

16. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužene nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

17. Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža