Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4280/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima Aniti Sušac i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagreba, protiv tuženika KM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Milenku Jakšiću i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku posl. br. P-280/2020-47 od 13. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P-280/2020-47 od 13. lipnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke te u dijelu iz stavka II izreke do iznosa od 1.990,84 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P-280/2020-47 od 13. lipnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke preko iznosa od 1.990,84 eura do iznosa od 2.254,20 eura ili za iznos od 263,36 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 263,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2023. do isplate.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-280/2020-47 odbijen je zahtjev tužitelja koji je glasio: "Nalaže se tuženiku KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplati iznos od 80.556,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.02.2019. do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, OIB: 94472454976 naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.", kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.254,20 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu svih parničnih troškova, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku ali drugome sucu i po mogućnosti drugome sudu, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je u predmetnom postupku raspravljao i odlučivao prvostupanjski sud kao tijelo sudbene vlasti unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Iz prvostupanjskog spisa je razvidno da je prvostupanjski sud proveo postupak na način utvrđen mjerodavnim zakonskim odredbama i da je da je tijekom postupka tužitelj bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima tako da je uz odgovarajuću stručnu podršku bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Postupak je proveden u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesu ravnopravnost stranaka slijedom čega je tužitelju omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana mu je prilika da predloži dokaze i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni.

4.3. Sudovi prema odredbi čl. 8. ZPP imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza te prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP imaju ovlast odlučivanja o predloženim dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi čl. 304. ZPP ovlašteni su odlučiti o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka. Odgovarajućim postupanjem po navedenim postupovnim odredbama nije povrijeđeno niti jedno pravo tužitelja.

4.4. Pravo na obrazloženu sudsku odluku predstavlja temeljno postupovno jamstvo prava na pravično suđenje jer ono strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan. Ipak, to pravo nije apsolutno i ne može se tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku tako da odgovor na pitanje jesu li razlozi koje su sudovi dali za donošenje odluke dostatni i relevantni ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, navodima stranaka te pravnoj naravi postupka i odluke koji su posrijedi. Ne javlja se sumnja u sudsku arbitrarnost jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. Slijedom navedenog otklanjaju se neosnovane tvrdnje o ostvarenju povrede prava iz čl. 29. st. 1. u vezi čl. 14. st. 2. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) na pravično suđene s aspekta prava na zaštitu od arbitrarnosti i na jednakost oružja odnosno procesnu ravnopravnost, koje proizlaze iz sadržaja žalbe tužitelja. Posljedično se kao neosnovano otklanja i tužiteljevo pozivanje na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP.

4.5. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

5.1. Neosnovano je žalbeno isticanje relativno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. ZPP a vezano za prijedlog za saslušanje svjedokinje NM, od izvođenja kojeg dokaza je prvostupanjski sud bio ovlašten odustati temeljem čl. 292. st. 6. ZPP i, kao što je navedeno, temeljem čl. 304. ZPP odlučiti o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen. 5.2. Sadržaj raspravnog zapisnika s ročišta od 11. svibnja 2023. odgovara odredbi čl. 124. i 125. st. 1. ZPP i za razliku od žalbenih navoda, iz njega je razvidno koja je pitanja tužitelj postavio vještakinjama a ujedno je vidljivo kako tužitelj nije iskoristio ovlast iz čl. 126. ZPP jer iznosio nikakve primjedbe na sadržaj tog zapisnika. Povodom žalbenih tvrdnji tužitelja da obrazloženje presude suda prvog stupnja, iako sadrži navod o tome da su vještakinje odgovorile na sva pitanja tužitelja, sadržaj tih pitanja ne navodi te da ne sadrži razloge neprovođenja dokaza saslušanjem svjedokinje NM, za zaključiti je da se tužitelj poziva na relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, koja nije ostvarena jer su, za razliku od netočnih žalbenih navoda, u prvostupanjskoj presudi sumarno izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokazi koje su predložile a posebno je navedeno i obrazloženo koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

5.3. Tužitelj ne može sa uspjehom tvrditi da je ostvarena relativno bitna odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 292.a ZPP jer u žalbi ne iznosi razloge zbog kojih je propust prvostupanjskog suda da zaključi prethodni postupak bio ili mogao biti od utjecaja na donošenje prvostupanjske presude. Nije jasno temeljem čega se tužitelj u žalbi protiv odluke suda prvog stupnja poziva na navodnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP kada je propisano da se zakonska odredba čl. 375. st. 1. ZPP odnosi na sadržaj obrazloženja odluke suda drugog stupnja a ne prvostupanjske odluke.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7.1. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. K-479/2017 od 23. studenog 2020. tuženik proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15) jer se dana 11. lipnja 2016. oko 19:15 sati u [adresa], upravljajući motociklom marke Yamaha, reg. oznake [registarska oznaka] srednjim dijelom južnog kolničkog traka [adresa] iz smjera zapada u smjeru istoka kretao prevelikom brzinom od 70 km/h, lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu pri čemu je pravovremeno propustio uočiti pješaka koji se nalazio na kolniku uslijed čega je do kućnog broja 14a prednji dijelom motocikla udario u pješaka ŠM, koji je prelazio kolnik u smjeru sjevera prema jugu koji je uslijed zadobivenih teških tjelesnih ozljeda preminuo. Nije sporno da je tužitelj kao tuženikov osiguravatelj isplatio oštećenicima – sljednicima pok. ŠM ukupni iznos naknada štete od 230.000,00 kn

7.2. Na temelju pravilnog zaključka utemeljenog na nalazu, mišljenju i očitovanju stalnih sudskih vještakinja prof. dr. sc. Irene Žnutar spec. toksikologije i prof. dr. sc. KMC, forenzičke psihijatrice, da utvrđena koncentracija anksiolitika alprazolama u vrijeme prometne nesreće u krvi tuženika koja je bila samo u tragovima a u mokraći u koncentraciji od 0,020 mg/l i kao takva nije utjecala na njegovu sposobnost upravljanja motornim vozilom tako da nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, prvostupanjski je sud utvrdio kako nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 24. st. 4. u vezi st. 1. toč. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP) odnosno čl. A1.2. Uvjeta tužitelja za obvezno osiguranje od auto odgovornosti br. 2014/10-01-1 (dalje: Uvjeti osiguranja) temeljem kojih bi tužitelj imao pravo na povrat isplaćenog iznosa štete oštećenicima, u visini 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku i stoga je taj tužbeni zahtjev odbio.

8.1. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na izostanak uzročne veze između utvrđene koncentracije anksiolitika alprazolama u vrijeme prometne nesreće u krvi tuženika u tragovima a u mokraći u koncentraciji od 0,020 mg/l i nastanka štetnog događaja nije osnovano.

8.2. Naime, da bi osiguratelj ostvario pravo na regres od svojeg osiguranika mora postojati uzročno-posljedična veza između koncentracije psiho aktivnih tvari kod osiguranika tužitelja, njegovog protupravnog postupanja i uzrokovanja posljedice u vidu prometne nesreće.

8.3. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza.

8.4. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 220. st. 2. u vezi čl. 304. ZPP kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog toksikološkog i psihijatrijskog vještačenja jer nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, o čemu su dani jasni i obrazloženi razlozi u toč. 9.-11. obrazloženja prvostupanjske odluke koje kao takve prihvaća i ovaj sud a tužitelj ih žalbenim ponavljanjem prethodno iznesenih i po vještakinjama otklonjenih prigovora nije doveo u dvojbu. Budući da dokazivanje obuhvaća one činjenice koje su važne za donošenje odluke a te je činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio, prvostupanjski sud nije imao razloga izvoditi novo vještačenje.

9.1. Odlučna činjenica za tužiteljevo regresno pravo odnosno za primjenu čl. A1.2. Uvjeta osiguranja i čl. 24. st. 4. u vezi st. 1. toč. 4 ZOOP nije ostvarena. U predmetnom slučaju u kojem je utvrđena koncentracija anksiolitika alprazolama u vrijeme prometne nesreće u krvi tuženika u tragovima a u mokraći u koncentraciji od 0,020 mg/l i kao takva nije utjecala na njegovu sposobnost upravljanja motornim vozilom, za zaključiti je da tuženik nije bio pod utjecajem psihoaktivnih tvari.

9.2. Budući da žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja vlastitu ocjenu s pozivanjem na Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače te na upute proizvođača o korištenju lijeka Misar kao i na članak mr.sc. UM Obijesna vožnja uslijed zlouporabe opojnih droga i psihoaktivnih lijekova koje nema nikakav utjecaj na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

9.3. Osporavanje pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u izostanku pretpostavki za primjenu čl. A1.2. Uvjeta osiguranja i čl. 24. st. 4. u vezi st. 1. toč. 4 ZOOP stoga nije utemeljeno. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke.

10.1. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud pri obračunu naknade parničnog troška pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022, dalje: Tarifa), koja Tarifa je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o naknadi parničnog troška. Stoga su bez utjecaja žalbeni navodi o tarifi koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja radnji jer sud, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (tbr. 48. toč. 3. Tarife).

10.2. Neosnovano se u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu tbr. 8. toč .1. Tarife u pogledu priznanja prava na naknadu troška sastava pet obrazloženih podnesaka umjesto četiri takva podneska, jer je prvostupanjski sud upravo za četiri obrazložena podneska pravilno primijenio navedenu tr. 8. toč. 1. Tarife, što se odnosi i na za postupak potreban obrazloženi podnesak od 10. veljače 2023.

10.3. Međutim, osnovano je žalbeno osporavanje prava na zatraženu i odmjerenu naknadu troška sastava podneska od 31. svibnja 2021. jer tog podneska u spisu nema. Ujedno je pri obračunu troška zastupanja na ročištu od 7. prosinca 2021., koje je održano ali se o glavnoj stvari nije raspravljalo niti su se izvodili dokazi, valjalo primijeniti tbr. 9. toč. 2. Tarife i taj trošak odmjeriti u vrijednosti od 937,50 kn a ne primijeniti tbr. 9. toč. 1. Tarife kao što je učinio prvostupanjski sud odnosno tbr. 9. toč. 5. što neosnovano proizlazi iz žalbenih navoda.

10.4. Neosnovano je žalbeno osporavanje prava na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude jer je tuženik u skladu s čl. 164. st. 1.-3. ZPP pravodobno postavio zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude do završetka raspravljanja kao što je vidljivo iz raspravnog zapisnika s ročišta od 11. svibnja 2023. i iz troškovnika sa lista 409 spisa predmeta suda prvog stupnja dok je iz sadržaja zapisnika sa ročišta za objavu presude od 13. lipnja 2023. vidljivo da je punomoćnik tuženika tom ročištu pristupio. Za razliku od navoda suda prvog stupnja, radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka te se naknada tog troška temelji na pravilnoj primjeni tbr. 9. toč. 3 Tarife u vezi čl. 155. st. 2. ZPP.

10.5. Stoga je tuženiku pravilno odmjerena naknada parničnog troška koja se odnosi na sastav odgovora na tužbu (tbr.8. toč. 1: 1.875,00 kn), sastav 4 podneska (tbr. 8. toč. 1: 7.500,00 kn), zastupanje na dva ročišta 22. listopada 2020. i 11. svibnja 2023. (tbr. 9. to. 1: 3.750,00 kn) zastupanje na jednom ročištu 7. prosinca 2021. (tbr.9. toč. 2: 937,50 kn) i pristup na ročište za objavu presude (tbr. 9. toč. 3: 937,50 kn) ili ukupno 15.000,00 kn odnosno 1.990,84 eura[1] tako da je žalba tužitelja kao neosnovana odbijena do tog iznosa primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP kao u stavku I izreke dok je za preostalih 263,36 eura primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP valjalo žalbu uvažiti i u tom dijelu preinačiti odluku o naknadi parničnog troška, kao u stavku II izreke.

11. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku III izreke.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej