Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:KŽ-277/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i doc.dr.sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog S. I. B., 2. okrivljenog V. G. i 3. okrivljenog P. P., zbog kaznenog djela iz članka 234. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1571/2020 (K-DO- 2549/2018), od 16. siječnja 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1315/2018. od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom temeljem članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19., - dalje u tekstu: ZKP/08.) 1. okrivljeni S. I. B., 2. okrivljeni V. G. i 3. okrivljeni P. P. oslobođeni su optužbe da bi počinili i to: 1. i 2. okrivljenici kazneno djelo iznude u pokušaju iz članka 234. stavak 2. u vezi članka 33. KZ/97, a 3. okrivljeni kazneno djelo poticanjem na iznudu iz članka 234. stavak 2. u vezi članka 37. KZ/97.činjenično opisano izrekom presude.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni I. K. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1-5 ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 1. okrivljeni S. I. B. po branitelju S. B., odvjetniku iz Z. u kojem je predloženo da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Također je odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio 2. okrivljeni V. G. po branitelju Z. K., odvjetniku iz Z., u kojem je predloženo da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

7. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

8. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, žalitelj prije svega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je postojao dug oštećenog I. K. prema 3. okrivljenom P. P..

10. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da nije dokazano da bi 1., 2 i 3. okrivljenici počinili kaznena djela na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju obrane 3. okrivljenika, iskaza svjedoka M. F. i oštećenog I. K. te sadržaja ugovora sklopljenog između najmodavca 3. okrivljenog P. P. i najmoprimaca I. K. i M. F., kao i dokumentacije vezano za kupoprodajni ugovor nekretnine, nespornim utvrdio da je oštećeni I. K. bio u poslovnom odnosu s 3. okrivljenim P. P., da je oštećeni I. K. zajedno s M. F. bio u najmu poslovnog prostora caffe bara M. a. u S. u vlasništvu 3. okrivljenika, te da je oštećenik na ime najma tog poslovnog prostora 3. okrivljeniku dao dva gradilišta u S. K. koje je prenio na djecu 3. okrivljenika K. i P. P..

12. Nadalje, na temelju obrane 3. okrivljenika koju je ocijenio vjerodostojnom i dosljednom i za takav zaključak dao valjane i jasne razloge, prvostupanjski je sud utvrdio da je isti angažirao 1. i 2. okrivljenike da naplate dug oštećenika prema njemu, u iznosu od 15.000,00 DEM. koji novac mu je bio dužan s osnove najamnine poslovnog prostora, s time da od oštećenika isti traže 20.000,00 Eur-a, a on će im dati 10.000,00 Eur-a te im je predao potvrdu o dugu.

13. Prvostupanjski je sud savjesno i kritički analizirao iskaz oštećenog I. K. koji tvrdi da 3. okrivljeniku nije bio dužan novac, doveo ga je u vezu s iskazom svjedoka M. F. s kojim je zajedno unajmio poslovni prostor od 3. okrivljenika i iskazom 3. okrivljenika, a posebno u vezu sa sadržajem istovjetnih potvrda o dugu od 6. veljače 1995. i 3. ožujka 1995., ovjerenih kod javnog bilježnika u kojima je navedeno da oštećenik potvrđuje da je 3. okrivljeniku dužan iznos od 15.000,00 DEM na ime zakupnine za poslovni prostor od 1. lipnja 1985. do 31. svibnja 1995., te je pravilno utvrdio da njegov iskaz nije takve kvalitete da bi pouzdano ukazivao na njegovu vjerodostojnost, odnosno, da nije 3. okrivljeniku bio dužan bilo kakav novac.

14. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dug oštećenika prema 3. okrivljeniku postojao jer je potpisao dvije potvrde identičnog sadržaja, ovjerene kod javnog bilježnika u kojima je navedeno da je dužan 3. okrivljeniku 15.000,00 DEM., 6. veljače 1995. i 3. ožujka 1995., i to na ime zakupnine za poslovni prostor, te da razlozi potpisivanja čak dvije potvrde koje je oštećenik naveo u svom iskazu su potpuno neprihvatljivi, odnosno, nisu životni niti logični.

15. I ovaj drugostupanjski sud nalazi da je potpuno neživotno i nelogično da bi netko potpisivao čak dvije potvrde o postojanju duga i to ovjerio kod javnog bilježnika tvrdeći da su iste bile fiktivne. Iz iskaza oštećenika proizlazi da je bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova kao šef Upravnog odjela bivšeg SUP-a Sesvete, pa je neprihvatljivo i neshvatljivo da bi isti potpisivao dvije fiktivne potvrde o postojanju njegovog duga prema 3. okrivljeniku bez svijesti o mogućim posljedicama.

16. Osim toga, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da iskaz oštećenika nije vjerodostojan ni u dijelu kada navodi da je 3. okrivljeniku predao na ime najamnine za poslovni prostor iznos od 20.000,00 DEM., jer u spisu ne prileži niti jedan dokaz o predaji tog novca, a logično bi bilo očekivati s obzirom na toliki iznos novca da oštećenik traži od 3. okrivljenika da mu potpiše potvrdu o primitku novca, posebno kada se ima u vidu da je u dva navrata u to vrijeme 3. okrivljeniku potpisao potvrde o primitku određenih novčanih iznosa.

17. Jednako tako, svjedok M. F. je u svom iskazu naveo kako mu oštećenik nije govorio da bi na ime najma predao bilo kakav iznos 3. okrivljeniku, već mu je govorio samo o tome da mu je prepisao zemljište. Kako je svjedok M. F. bio poslovni partner oštećeniku logično bi bilo očekivati da oštećenik ukoliko predaje 3. okrivljeniku određeni iznos novca, vezano upravo za taj poslovni prostor, svjedoku i kaže takovu činjenicu, što isti nije učinio.

18. Zaključno, prvostupanjski je sud dao jasne, određene i argumentirane razloge zbog kojih smatra da je dug oštećenika prema 3. okrivljeniku postojao, i zbog kojih iskaz svjedokinje N. K. nije ocijenio vjerodostojnim, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

19. Iz ovih je razloga prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da s obzirom na to da je utvrđeno postojanje duga oštećenika prema 3. okrivljeniku za koje postojanje duga su svih okrivljenici znali, u radnjama 1., 2. i 3. okrivljenika nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela za koja se optužuju iz članka 234. stavak 1. KZ/97, jer nema dokaza o njihovoj namjeri protupravnog prisvajanja novca, odnosno, pribavljanja protupravne imovinske koristi.

20. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud 1., 2. i 3. okrivljenike temeljem članka 453. ZKP/08 oslobodio optužbe.

21. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je po članku 482. ZKP/08 odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević, v. r.