Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-25/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RN, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. i u vezi članka 52. i drugih Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženog RN, podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 1. prosinca 2022., broj K-Us-5/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog RN i zamjenice branitelja optuženog, odvjetnice Kristine Malinarić,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog RN, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom RN za produljeno kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. u vezi sa člankom 329. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. i u vezi sa člankom 52. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci te se prihvaća po prvostupanjskom sudu kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11. izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu, broj K-Us-13/2019-131 od 9. ožujka 2021. koja je preinačena u odluci o kazni presudom i rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-Us-49/2021-6 od 8. veljače 2022., pa se optuženi RN na temelju članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020.

II Odbijaju se u ostalom dijelu žalba optuženog RN te u cijelosti žalba državnog odvjetnika kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi RN proglašen je krivim da je počinio produljeno kazneno djelo protiv javnog reda - nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari u sastavu zločinačkog udruženja – djelo opisano u članku 331. stavku 3. u vezi sa člankom 52. KZ/11. i u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 2. u vezi članka 52. KZ/11., te je optuženi RN za produljeno kazneno djelo iz članka 331. stavak 3. u vezi sa člankom 52. KZ/11. i u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. KZ/11., na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a potom je utvrđeno da je optuženi RN pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu, broj K-Us-13/2019-131 od 9. ožujka 2021., koja je preinačena u odluci o kazni presudom i rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-Us- 49/2021-6 od 8. veljače 2022. na način da je prihvaćena po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora od 2 (dvije godine) za kazneno djelo iz članka 331. stavak 3. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, a na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine okrivljenom RN je uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020. (kazna zatvora u trajanju od dvije godine izdržana boravkom u istražnom zatvoru), pa se ta kazna na temelju članka 53. stavak 1. KZ/11. smatra utvrđenom te je optuženi RN na temelju odredbe članka 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11. i u vezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom RN se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020. (kazna zatvora u trajanju od dvije godine izdržana boravkom u istražnom zatvoru).

1.3. Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. od optuženog RN trajno se oduzima jedan poluautomatski pištolj marke "GLOCK" serijskog broja [serijski broj oružja], crne boje s pripadajućim i rezervnim spremnikom u vakumiranoj PVC vrećici, jedan poluautomatski pištolj marke "GLOCK" serijskog broja [serijski broj oružja], crne boje s pripadajućim i rezervnim spremnikom u vakumiranoj PVC vrećici, jedan poluautomatski pištolj marke "GLOCK" serijskog broja [serijski broj oružja], crne boje s pripadajućim i rezervnim spremnikom u vakumiranoj PVC vrećici, jedan poluautomatski pištolj marke "GLOCK" serijskog broja [serijski broj oružja] s navlakom metalne boje, ostatak crne boje s pripadajućim i rezervnim spremnikom u PVC vrećici na samozatvaranje, a koji predmeti su od optuženog RN izuzeti uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko- dalmatinske, II Policijske postaje Split, serijskog broja [serijski broj] od 22. listopada 2018., a koji predmeti će se na temelju članka 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.

- dalje: ZKP/08.) po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Utvrđeno je da novčani iznos od 1.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti predstavlja imovinsku korist koju je optuženi RN ostvario protupravnom radnjom te je utvrđeno da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske, pa je na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. i članka 5. KZ/11. u vezi sa člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. od optuženog RN oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te da ista postaje imovina Republike Hrvatske i po pravomoćnosti presude ima biti uplaćena u proračun Republike Hrvatske.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. optuženi RN dužan je u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 10.000,00 kuna/1.327,23 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

2. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i izreći strožu kaznu optuženom RN, te ga obvezati na snošenje troškova branitelja po službenoj dužnosti.

2.1. Žalbu je podnio i optuženi RN osobno te po branitelju Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) i odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Budući da se žalbe sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, razmotrene su kao jedinstvena žalba optuženog RN. U žalbi je zatraženo obavijestiti optuženika o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog RN i odvjetnice Kristine Malinarić, kao zamjenice branitelja Ljube Pavasovića Viskovića, a na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za kojeg je obavijest o sjednici vijeća bila uredno iskazana.

6. Žalba optuženika je djelomično je osnovana, dok je žalba USKOK-a neosnovana.

7. Nije u pravu optuženi RN kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. , jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi te da nema razloga o odlučnim činjenicama.

7.1. Naime, prije svega, činjenični opis kaznenog djela iz izreke pobijane presude sastoji se od preambule u kojoj je jasno i dostatno opisana suština kriminalne djelatnosti optuženika u počinjenju kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. u vezi sa člankom 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. i u vezi sa člankom 52. KZ/11., budući je optuženiku stavljeno na teret jedno produljeno kazneno djelo konkretizirano u četiri alineje, a u svakoj od tih alineja konkretiziran je opis postupanja optuženika kao počinitelja, pa je posve jasno da je to zahtijevalo razjašnjenje svih okolnosti vezanih uz svaku od pojedinačno konkretiziranih alineja, uključujući u obrazloženje i sve ostale počinitelje/supočinitelje koji su prethodno pravomoćnim presudama po sporazumu stranaka proglašeni krivima, a sve kako bi se donijela pravilna i zakonita presuda. No, pri tome valja skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu, da je bilo posve suvišno i nepotrebno naširoko opterećivati prvostupanjsku presudu citiranjem cijelih izreka pravomoćnih presuda po sporazumu stranaka koje su donesene protiv NN, RNF i UN, kao i citiranje cijele prvostupanjske i drugostupanjske presude, koja je prethodno pravomoćno donesena protiv optuženog RN, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 3. KZ/11.

7.2. Stoga, navodi žalitelja da je izreka presude posve nerazumljiva i proturječna sama sebi do te mjere da se pobijana presuda ne može ispitati, nisu osnovani. Isto tako, nije u pravu žalitelj da presuda suda prvog stupnja ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, budući su razlozi navedeni u obrazloženju presude potpuno jasni i u skladu s izvedenim dokazima, pa tako i po pitanju uloge i radnji optuženika kao počinitelja u sastavu zločinačkog udruženja. No, druga je stvar što žalitelj takve razloge suda ne prihvaća i u tom smislu iznosi svoja subjektivna utvrđenja i ocjene. Međutim, time se ne ostvaruje istaknuti oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalitelj te postupovne prigovore isprepliće s žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (isto se odnosi i na prigovore po pitanju o visini ukupno ostvarene imovinske koristi), a o čemu će naknadno biti riječi.

7.3. Ispitivanjem prvostupanjske presude, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrđeno postojanje nijednog vida bitne postupovne povrede na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na žalbene razloge zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u većem i pretežitom dijelu izjavljene žalbe osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na one odlučne činjenice koje se odnose na djelovanje optuženog RN, kao člana zločinačkog udruženja te na zajedničko i dogovorno djelovanje zajedno sa LN, RNF i DN, a u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi u iznosu od najmanje 330.000,00 kuna, ističući pritom, da iz ukupnosti opisanih radnji (iz svih alineja), takav iznos jednostavno ne proizlazi, dok iznos od 1.500,00 eura, koji se odnosi na prodaju jednog pištolja marke Glock od strane optuženog RN, on priznaje i prihvaća taj dio optužbe te da niti tada nije postojala svijest, niti znanje, da bi u toj prodaji postupao u okviru zločinačkog udruženja, zbog čega smatra, da nije točno da bi njegove kriminalne aktivnosti bile onakve kako ga se tereti u izreci pobijane presude.

8.1. Međutim, svim tim prigovorima optuženik nije niti u najmanjoj mjeri doveo u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja.

8.2. Naime, u ovom kaznenom postupku je kroz čitav niz dokaza koji su pribavljeni kroz zakonito provedene posebne dokazne radnje nadziranih telefonskih razgovora optuženika i ostalih osuđenika koji su sudjelovali u počinjenju inkriminiranih radnji, rezultatima tajne pratnje, kao i na temelju ostalih brojnih dokaza (telefonskih izlista, rezultatima pretrage mobitela, balističkim vještačenjima, zapisnicima o pretrazi doma i drugih prostora kod optuženika, potvrdama o privremeno oduzetom oružju, streljivu i eksplozivnim sredstvima, koji su u velikoj količini oduzeti baš od optuženog RN, podacima o računima i uplatama kod optuženika i drugih osuđenika…), pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, da je optuženi RN bio u sastavu zločinačkog udruženja, uz svijest o zajedničkom djelovanju, znajući za cilj i kriminalne aktivnosti zločinačkog udruženja te u sastavu takvog udruženja sudjelovao iz koristoljublja, u aktivnostima, koje su se odnosile na sklapanje, skladištenje i daljnju prodaju oružja.

8.3. S druge strane, iako je u pravu optuženi RN kada tvrdi da se "…na temelju izreke presuda na temelju priznanja i sporazuma koje su donesene u odnosu na UN i RNF ne može zaključivati o nečijoj umiješanosti ili ne u zločinačkom udruženju….", te iako je u pravu da priznanje počinjenja vlastitog kaznenog djela od strane ovih optuženika ne može poslužiti kao osnova utvrđivanja krivnje optuženog RN, kao i o njegovoj umiješanosti u zločinačkom udruženju na temelju tih pravomoćnih presuda donesenih po sporazumu u odnosu na R, N i UN (npr. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-Us- 26/2020-11 od 12. lipnja 2020., I Kž-Us-48/2012-6 od 26. studenog 2013. te Suda Europske unije, C-377/18 od 5. rujna 2019., EU:C:2019:670), valja istaći da, po ocjeni drugostupanjskog suda, tvrdnje optuženika da je prvostupanjski sud svoju odluku u odnosu na optuženog RN utemeljio na tim presudama, nisu osnovane.

8.4. Naime, posve suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika, proizlazi iz preostale dokazne građe pa tako iz provedenih dokaza, a naročito iz sadržaja nadziranih razgovora između prethodno imenovanih te rezultata posebnih dokaznih radnji, iz njihovih konkretnih, a šifriranih razgovora, putem mobitela te vremena međusobnog kontaktiranja i susreta, koje se u potpunosti poklapa sa vremenom počinjenja opisanog u preambuli te sa inkriminiranim datumima i vremenom opisanim u pojedinačnim alinejama, kao i materijalnim dokazima, koji se odnose na oduzimanje krijumčarenih pištolja i streljiva, te dijelova oružja i eksplozivnih tvari koje je u velikim količinama pronađeno upravo kod RN (zbog čega je prethodno pravomoćno osuđen), ukazuje na opravdani zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi RN itekako bio svjestan svih svojih radnji i postupaka (za šire obrazloženje žalitelja se upućuje na stranice 26.-27. te 33.-40. i 44.-46. pobijane presude, iako bi pravilno bilo da su u presudi navedene točke, sukladno članku 59. Sudskog poslovnika!). Upravo uloga koju je imao optuženi RN (sklapanje, skladištenje i daljnja prodaja oružja), potvrđuje da je njegovo djelovanje bilo u okviru zajedničkog dogovora s ostalim članovima zločinačkog udruženja, pa je obrana optuženog RN, koji tvrdi da je sa LN i RNF bio samo u prijateljskim odnosima, s pravom ocijenjena kao nevjerodostojna i u suprotnosti s prethodno utvrđenim odlučnim činjenicama o njegovoj ulozi i radnjama u zločinačkom udruženju, zbog čega njegova žalba u tom dijelu nije osnovana.

8.5. Slijedom prethodno navedenog, iako je prvostupanjski sud u svom obrazloženju (posve suvišno i nepotrebno!) citirao izreke presuda donesenih po sporazumu stranaka protiv LN, N i UN, posve je jasno da svoje zaključke o odgovornosti optuženog RN nije utemeljio na tim presudama, već je pravilno u tijeku postupka ispitao ove osuđenike kao svjedoke, a potom njihove iskaze ocijenio u kontekstu svih ostalih provedenih dokaza i činjenica, a naročito onih koje proizlaze iz posebnih dokaznih radnji, snimljenih nadziranih razgovora i praćenja njihovih susreta. Stoga se takvoj sveobuhvatnoj analizi i izvedenim zaključcima nema što prigovoriti.

8.6. Što se tiče činjeničnih prigovora u pogledu visine najmanje ostvarene imovinske koristi od najmanje 330.000,00 kuna, što je navedeno u preambuli, valja istaći da taj dio činjeničnog supstrata ne utječe na pravilno utvrđenu odgovornost optuženog RN, budući je njemu izmijenjenom optužbom stavljeno na teret, da je od tog iznosa ostvario najmanje 1.500,00 eura, za što je i proglašen krivim, te mu je upravo u tom iznosu i oduzeta protupravno ostvarena imovinska korist, a što je on uostalom i priznao.

9. Iz svih naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Žaleći se zbog odluke o kazni, USKOK ukazuje da je precijenjen značaj olakotnih okolnosti, dok nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene niti utvrđene otegotne okolnosti, a niti su sve uzete u obzir kao što su težina počinjenog kaznenog djela u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi u okviru zajedničkog djelovanja, dugotrajno kriminigeno postupanje i veća količina vatrenog oružja i njegovih dijelova. Smatra da se, s obzirom na izloženo, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci neće izraziti jasna društvena osuda niti ostvariti generalna svrha kažnjavanja, pogotovo što se radi o kaznenim djelima koja u posljednje vrijeme čine raširenu i učestalu pojavu, što iziskuje izricanje strože kazne.

10.1. Optuženik u žalbi zbog odluke o kazni smatra da je prestrogo kažnjen te da je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotno cijenio optuženiku da je osuđivan, zanemarujući pritom da je optuženik u ovom istom postupku prethodno osuđen za kazneno djelo koje je bilo označeno pod točkom 2. prethodne presude, dok je u odnosu na točku 1. presuda bila ukinuta i proveden ovaj ponovljeni postupak, pa kako je on u vrijeme počinjenja djela bio neosuđivan i nije imao nikakvu kriminalnu prošlost da je istu okolnost trebalo cijeniti kao olakotnu, kao i više cijeniti kao olakotno njegovo narušeno zdravstveno stanje (rak štitnjače, tumor na želucu…) te činjenicu da je on u biti priznao prodaju pištolja i visinu ostvarene koristi, da se pokajao zbog svog čina, da je otac jednog djeteta, pa predlaže blaže kažnjavanje.

11. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.1. S tim u vezi, prvostupanjski sud je na strani optuženog RN cijenio kao olakotne okolnosti njegovo narušeno zdravstveno stanje, dok je otegotnim cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost, jačina ugroze zaštićenog dobra kao i činjenica da je kazneno djelo počinio u sastavu zločinačkog udruženja i to s međunarodnim elementom, a što spada u najteža kaznena djela te ga na temelju članka 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a potom uzeo u obzir kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine za kazneno djelo iz članka 331. stavak 3. KZ/11., koje je bilo opisano pod točkom 2. izreke prethodne prvostupanjske presude, pa ga potom na temelju članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020.

11.2. No, upravo činjenica da je optuženik u istom kaznenom postupku prethodno pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz bivše točke 2., to je u pravu optuženik da mu je prvostupanjski sud pogrešno tu činjenicu cijenio kao otegotnu tj. da je osuđivan, jer da mu je kao olakotno trebalo cijeniti da je u vrijeme počinjenja djela bio neosuđivan, pa imajući u vidu da mu je u ponovljenom postupku smanjena kriminalna količina u odnosu na visinu ostvarene imovinske koristi koju je i priznao te uz već utvrđene olakotne okolnosti, njegovo narušeno zdravstveno stanje, ukupnost takvih olakotnih okolnosti, po mišljenu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, opravdavaju blaže kažnjavanje, zbog čega je djelomično prihvaćena žalba optuženika i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni.

12. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti kako one otegotne prirode, jačinu ugroze zaštićenog dobra, a uz prethodno višestruko ocijenjene olakotne okolnosti, optuženi RN je, na temelju članka 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest), a potom mu je uzeta u obzir kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine za kazneno djelo iz članka 331. stavak 3. KZ/11., koje je bilo opisano pod točkom 2. izreke prethodne prvostupanjske presude, te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 22. listopada 2018. do 2. studenog 2020.

12.1. Ovako odmjerenom i izrečenom kaznom, po uvjerenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, u potrebnoj mjeri izraziti će se prijekor društva prema počiniteljima istih ili sličnih kaznenih djela, dok će izdržavanje izrečene kazne dostatno utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, te utjecati na optuženika, a i na sve druge, da ne čine kaznena djela, ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a počinitelju omogućiti ponovno uključivanje u društvo, čime će se ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije te svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

13. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže USKOK nije osnovano, budući da su otegotne okolnosti koje se ističu u žalbi USKOK-a istovjetne onima koje su već ocijenjene od strane prvostupanjskog suda te sadržane u činjeničnom opisu, zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela za koja je osuđen, pa bi se u tom slučaju radilo o dvostrukom negativnom vrednovanju istih okolnosti.

14. USKOK pobija presudu prvostupanjskog suda i zbog odluke o troškovima postupka navodeći kako je prvostupanjski sud propustio obvezati optuženika na plaćanje troškova branitelja po službenoj dužnosti, pa predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači.

14.1. Međutim, kako se u žalbi USKOK-a navodi da je prvostupanjski sud pravomoćnom presudom K-Us-13/2019. od 9. ožujka 2021. odlučio o troškovima postupka u odnosu na optuženog RN, a potom i rješenjem pod poslovnim brojem K-Us-13/2019. od 18. listopada 2022. odlučio o visini troškova za branitelja po službenoj dužnosti u osobi Duje Duplančića, odvjetnika u Splitu, u iznosu od 31.875,00 kuna/4.230,53 eura na teret državnog proračuna, a protiv kojeg rješenja je žalba bila dopuštena, što je tada očito propušteno učiniti, pa je isto (iako manjkavo), postalo pravomoćno, a osim toga, imajući u vidu da je člankom 148.a ZKP/08. propisano da državni odvjetnik može u roku od 10 godina od pravomoćnosti odluke o troškovima kaznenog postupka staviti prijedlog da osuđenik u cijelosti ili djelomično naknadi troškove kaznenog postupka, uključujući i troškove postavljenog branitelja, o čemu se također odlučuje posebnim rješenjem, to je žalba USKOK-a, zbog odluke o trošku branitelja po službenoj dužnosti, izjavljena u ovom postupku, neosnovana.

15. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović