Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-4792/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice I. V., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja J. J., OIB: … iz Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-203/2022-136 od 13. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja J. J. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-203/2022-136 od 13. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja naloženo je tuženiku stan upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. ul. br. … k.o. C., kao 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), opisan kao jednosobni stan u II (drugom katu (lijevo), površine 51,52 m2 koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sve neodvojivo povezano s odgovarajućim pripadajućim suvlasničkim dijelom zk. č. br. … k.o. C., u naravi površine 256 m2 (Dvorište površine 92 m2, Kuća, Z., površine 164 m2), predati u posjed tužiteljici, slobodan od osoba i stvari. (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.940,17 Eur/52290,71 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. rujna 2023. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. II. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužiteljici-protutuženici isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 26.544,56 Eur/200.000,00 kn, te troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa sve do isplate. (toč. III/1. i 2. izreke)

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica-protutuženica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), navodeći da sud prvog stupnja, pod toč. II. izreke nije odlučio o cjelokupnim troškovima postupka, pa navedena žalba sadržajno predstavlja prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka (čl. 339. do 341. ZPP).

3. Rješenjem poslovni broj Ps-203/22-152 od 1. ožujka 2023. odbijen je prijedlog tužiteljice-protutuženice za dopunu rješenja o trošku sadržanog u toč. II. izreke presude suda prvog stupnja poslovni broj Ps-203/2022-136 od 13. rujna 2023.

4. Protiv navedenog rješenja tužiteljica –protuženica nije podnijela žalbu pa je rješenje postalo pravomoćno dana 27. ožujka 2024.

5. Iz navedenog proizlazi da je o žalbi tužiteljice-protutužene, koja je sadržajno predstavljala prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka ( u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka) pravomoćno odlučeno na način da je odbijen njezin prijedlog za dopunu rješenje o trošku sadržanog u toč. II. izreke presude suda prvog stupnja poslovni broj Ps- 203/2022-136 od 13. rujna 2023., radi čega se odlučivanja o žalbi tužiteljice- protutuženice ukazuje bespredmenim.

6. Protiv navedene presude žali se tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu u tim dijelovima preinači, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protutuženica osporava žalbene navode tuženika- protutužitelja, i predlaže žalbu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i troškova sudske pristojbe.

8. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana.

9. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik-protutužitelj imao omogućen pristup sudu tako što se raspravljalo o njegovom zahtjevu u sudskom kontradiktornom postupku u kojem je aktivno sudjelovao predlažući dokaze, koje je sud prvog stupnja izveo i ocijenio, te poduzimao sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagao pravne lijekove, pa prema ocjeni ovog suda tuženik- protutužitelj neosnovano upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 6/99 i 8/99 i dalje: Konvencija), te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Pri tome pravo na pristup sudu i na pravično suđenje ne isključuje mogućnost da stranka bude odbijen s tužbenim, odnosno protutužbenim zahtjevom, ukoliko je neosnovan. 11. Dužnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da se u tijeku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda (čl. 317. ZPP)

12. Radi očuvanja autoriteta sudbene vlasti i sprječavanja daljnjeg ometanja rada suda, postupajući u skladu s postupovnim ovlaštenjima u rukovođenju glavnom raspravom iz čl. 318. ZPP sud prvog stupnja raspravnim rješenjem od 1. rujna 2023. udaljio tuženika-protutužitelja iz sudnice. Protiv tog rješenja tuženik-protututužitelj podnio je žalbu o kojoj je odlučeno rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-4792/23-5 od 23.travnja 2024.

13. Ukoliko je tuženik-protutužitelj smatrao da su mu uslijed propusta ili radnji suda prvog stupnja uskraćena procesna prava ili su primijenjena na njegovu štetu, tuženiku-protutužitelju su bili na raspolaganju instrumenti propisani ZPP-om kojima se mogao koristiti u zaštiti svojih prava.

14. Ostali navodi koji se tiču vođenje kaznenih postupka bez utjecaja su na pravilnost pobijane odluke.

15. Tome valja dodati da iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik-protutužitelj podneskom od 25. siječnja 2022. zatražio izuzeće raspravnog suca, radi sumnje u njegovu pristranost prema drugoj stranci, iz čega slijedi da zahtjev za izuzeće temelji na odredbi čl. 71. st. 1. toč. 6. ZPP, a koji zahtjev je odbačen kao nedopušten jer je podnesen 25. siječnja 2022., dakle nakon zaključenje glavne rasprave (čl. 73. st. 6. u svezi čl. 74. st. 1. ZPP).

16. U postupku nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 299. st. 1. i 2. ZPP (na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik-protutužitelj), kojom odredbom je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

17. To stoga što se propuštanje tuženika-protutužitelja da dokaze predložene uz podnesaka od 24. kolovoza 2023. (kupoprodajni ugovor, tabularnu izjavu, potvrdu o uplati), predloži prije zaključenja prethodnog postupka (16. rujna 2020.), u konkretnom slučaju ima pripisati njegovoj krivnji.

18. Naime, radi se o činjenicama i dokazima za koje sam tuženik-protutužitelj tvrdi da su mu bile poznate i ranije, a i dostavljeni dokazi datiraju iz 2018. godine, tako da je sasvim neživotno i neuvjerljivo da te činjenice i dokaze tuženik-protutužitelj nije mogao iznijeti i predložiti do zaključenja prethodnog postupka, pri čemu nije jasno od kakvog utjecaja je na takovo (ne)postupanje tuženika-protutužitelja tajnosti kaznenog postupka koji se vodio iza smrti njegove majke.

19. Osim toga, tužiteljica-protutuženica upisana je u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnog stana (načelo povjerenja u zemljišne knjige), a tuženik- protutužitelj tijekom postupka nije dokazao suprotno. S tim u vezi okolnost da je tuženik-protutužitelj neposredno prije zaključenja glavne rasprave podnio tužbu protiv tužiteljice-protutuženice radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog stana, kraj gornjih utvrđenja nije odlučna. Tome valja dodati da tuženik-protutužitelj kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva navodi prani posao (Ugovor o kupoprodaji), pri čemu se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe tek upisom tog prava u zemljišnu knjigu (čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima -"Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- dalje: ZVDSP).

20. Kraj takvog stanja stvari tuženik-protutužitelj je bio u mogućnosti navedene činjenice, odnosno dokazne prijedloge istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka, što je propustio učiniti (vlastitom krivnjom), slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 299. st. 1. i 3. ZPP kad je izvođenje predloženih dokaza odbio.

21. Stoga pobijana presuda nije donesena niti uz relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. ZPP na koju tuženik-protutužitelj ukazuje u žalbi.

22. Također, pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog za prekidom postupka jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 213. st. 3. ZPP, pa pobijana presuda nije donesena niti uz relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 213. st. 3. ZPP na koju tuženik-protutužitelj također ukazuje u žalbi.

23. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje, a na koje je prihvaćanje tužbenog, a odbijanje protutužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

24. Predmet ovog ponovljenog postupka je zahtjev tužiteljice-protutuženice radi iseljenja tuženika-protutužitelja iz stana pobliže opisanog u izreci presude, te predaju istog, slobodnog od osoba i stvari u posjed tužiteljici-protutuženoj. Predmet protutužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 26.544,56 EUR/ 200.000,00 kn sa zateznom kamatom na ime troškova ulaganja u predmetni stan.

25. Tijekom postupka, između stranaka nije bilo sporno:

-da su prednik tužiteljice M. M. u svojstvu najmodavca i prednik tuženika J. J. kao najmoprimac 1. svibnja 1999. sklopili Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a predmet najma bio je stan u Z., , II. kat lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana i balkona, ukupne površine 51,52 m2, uz korištenje podruma

-da su ugovorili zaštićenu najamninu u iznosu od 78,83 kn mjesečno, a koju je najmoprimac trebao plaćati poštom najkasnije do 15-og u mjesecu, kao i pripadajuće režije

-da kao osobe koje imaju pravo zajedno s najmoprimcem koristiti stan u Ugovoru navedeni su supruga najmoprimca M. J. i sin – ovdje tuženik J. J.

-da je prednik tuženika ranije bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu (Ugovor o korištenju stana od 10. svibnja 1978.), odnosno prije njega to je bila R. J. (Ugovor o korištenju stana od 20. siječnja 1961. i Ugovor od 8. prosinca 1966.), kao i da je vlasnica toga stana prvotno bila Z. M., zatim prednik tužiteljice M. M. i sada tužiteljica.

26. Obrazlažući pobijanu presudu, a nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je Ugovor o najmu sklopljen između prednika tužiteljice- protutužene i prednika tuženika-protutužitelja od 1. svibnja 1999. prestao otkazom, koji je prednik tuženika-protutužitelja zaprimio 20. svibnja 2004. (čl. 19. st. 2. i 3. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/9648/98, 66/98-dalje ZNS) slijedom čega je postojala obveza prednika tuženika-protutužitelja da u otkaznom roku u tri mjeseca (čl. 22. st. 1. ZNS) iseli iz stana. Prestankom Ugovora o najmu 2004. već tada prestala su prava i dužnosti najmoprimca predniku tuženika- protutužitelja, zbog čega nakon njegove smrti ta prava i dužnosti nisu mogla prijeći niti na tuženika ili M. J. koji su bili upisani u Ugovor o najmu kao članovi njegovog obiteljskog domaćinstva (čl. 38. st. 1. ZNS).

27. Pored toga, tuženik-protutužitelj (a ne njegov rođak D. J.) od 2012. bio je vlasnik dvosobnog stana sa spremištem, neto korisne površine 52,07 m2, u prvom katu zgrade u Z., sagrađenoj na čestici br. ...., u kojem stanu je tuženik-protutužitelj i stanovao, dok je u predmetnom stanu u tom razdoblju stanovala samo njegova majka, sada pok. M. J.. Iz navedenog proizlazi da je tuženik-protutužitelj imao u vlasništvu useljivi stan, što u smislu odredbe čl. 31. st. 2. al. 1. ZNS predstavlja zapreku pravu na zaštićenu najamninu.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo Ž. Ž., kao i dopunskog očitovanja na prigovore tuženika-protutužitelja u odnosu na procjenu ulaganja, a uzimajući u obzir navode tuženika-protutužitelja o vrsti učinjenih ulaganja proizlazi da isti iznose sveukupno 57.500,00 kn bez PDV-a, odnosno 71.875,00 kn sa PDV. Međutim zbog proteka vremena od izvođenja radova, neodržavanja i dotrajalosti svi radovi, osim ugradnje protuprovalnih vrata i električnog bojlera u kupaonici su se u cijelosti amortizirali. Slijedom toga, amortizirana procijenjena vrijednost radova iznosi 8.800,00 kn. U pisanom očitovanju na prigovore tuženika-protutužitelja vještak navodi da je u nalazu i mišljenju utvrdio da tamo pobrojana ulaganja ne povećavaju vrijednost stana zbog amortizacije, osim električnog bojlera i protuprovalnih vrata. Stoga je radi odgovora na zadatak suda (da li je kojim ulaganjima eventualno povećana vrijednost stana i za koliko) bilo potrebno i procijeniti i amortiziranu vrijednost radova. Svi radovi koje je tuženik naveo uvršteni su u nalazu i mišljenju vještaka, osim troškova za uvođenje telefonske instalacije i poštanskog sandučića koji omaškom nisu navedeni. Vještak iz tog razloga dodatno iskazuje vrijednost dobave i ugradnje kaslića za poštu u iznosu od 250,00 kn, odnosno uvođenja telefonske instalacije u iznosu od 550,00 kn, dakle ukupno 800,00 kn što procijenjenu neamortiziranu vrijednost ulaganja daje iznos od 57.500,00 kn bez PDV odnosno 71.875,00 kn s PDV. U nalazu i mišljenju vještak je detaljno opisao stanje stana zatečeno prilikom očevida.

29. Cijeneći sve prethodno izloženo, sud prvog stupnja nalazi da su prednici tuženika-protutužitelja i tuženik-protutužitelja do proteka otkaznog roka u kolovozu 2004. bili pošteni posjednici stana (čl. 164. ZVDSP), dok je nakon toga njihov posjed bio nepošten budući da su znali da im ne pripada pravo na posjed (čl. 165. ZVDSP).

30. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan slučaj, te utvrđenje iz nalaza mišljenje građevinskog vještaka sud prvog stupnja nalazi da tuženik-protutužitelj nije dokazao da su učinjena ulaganja za vrijeme poštenog posjedovanja stvari imala karakter korisnih troškova. Za vrijeme dok je bio nepošten posjednik stana tuženik- protutužitelj bi imao pravo na naknadu troškova učinjenih nužnih ulaganja samo ukoliko bi oni bili nužni i tužiteljici-protutuženici kao vlasnici stana, što međutim ovdje također nije slučaj (ugradnja protuprovalnih vrata i električnog bojlera učinjena tijekom 2019. nije bila nužna za održavanje i korištenje stana).

31. Nadalje, u odnosu na tuženikov istaknuti prigovor prava na poštivanje doma u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 8/99, 14/02, 13/039/05, 1/06 i 2/10) u svezi odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sud prvenstveno nalazi da tuženik s obzirom da je iselio iz spornog stana tijekom 2012. u stan na adresi … čiji je bio vlasnik i na kojoj adresi je prijavio prebivalište, nije dokazao da bi predmetni stan predstavljao njegov dom, a što već samim time takav prigovor tuženika čini neosnovanim. Uostalom, sve i da je tuženik-protutužitelj dokazao da predmetni stan predstavlja njegov dom, sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju postoji legitimni privatni interes tužiteljice-protutužene kao vlasnice stana za nesmetanim izvršavanjem toga vlasništva koje upravo sprječava tuženik-protutužitelj, pa je u sukobu tako suprostavljenih privatnih interesa tužiteljice- protutužene i tuženika-protutužitelja kao bespravnog korisnika svakako preteže interes tužiteljice-protutužene te bi radi zaštite njezinih prava bilo opravdano i miješanje u eventualno pravo na dom tuženika-protutužitelja.

32. Slijedom svega izloženoga sud prvog stupnja, prihvaća zahtjev tužiteljice- protutužene i odlučuje kao pod toč. I. i II. izreke presude, dok odbija zahtjev tuženika i protutužitelja i odlučuje kao pod toč. III. izreke presude.

33. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita i zakonita, a žalbeni navodi tuženika-protutužitelja neosnovani.

34. U odnosu na žalbene navode tuženika-protutužitelja koji se tiču zakonitost otkaza Ugovora o najmu od valja reći da je taj prigovor već otklonjen u ranijem postupku, a što je razvidno iz odluke ovog suda prvog stupnja poslovni broj Gž- 2128/2022-2 od 27. rujna 2022.

35. Naime, tijekom postupka utvrđeno je, da prednik tuženika-protutužitelja, kao najmoprimac nije platio ugovorene troškove u vezi sa stanovanjem u spornom stanu u visini iznosa pričuve čije plaćanje su ugovorne strane dogovorile, uslijed čega je u trenutku otkaza Ugovora o najmu postojao dug na ime najamnine koji se odnosi na mjesec listopad, studeni i prosinac 2003. u iznosu od 618,24 kn, čime je prednik tuženika-protutužitelja više od dva puta postupio protivno Ugovoru o najmu, odnosno više mjeseci nije plaćao najamninu, pa je prednik tužiteljice-protutuženice, sukladno odredbi čl. 19. st. 3. ZPP imao pravo otkazati Ugovor o najmu i bez prethodne pisane opomene, nakon čega su prednik tuženika-protutužitelja, a tako i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, supruga sada pok. M. M. i sin, ovdje tuženik- protutužitelj nastavili koristiti predmetni stan bez valjanog pravnog osnova.

36. Kako su otkazom Ugovora o najmu od 2004. predniku tuženika-protutužitelja prestala prava i obveze najmoprimca, to prava najmoprimca nisu ni mogla preći na članove njegovog domaćinstva, suprugu M. J. (sada pok.) i tuženika-protutužitelja, kako je to propisano odredbom čl. 38. st. 4. ZNS, radi čega je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za donošenje presude koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom odbijen.

37. U ponovljenom postupku valjalo je ocijeniti osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja na isplatu iznosa od 26.544,56 EUR/ 200.000,00 kn s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu i s tim u vezi prigovora prava zadržanja, a posljedično tome i osnovanost zahtjeva tužiteljice-protutužene za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, kao i ocijeniti osnovanost tuženikova prigovora poštovanja prava na dom.

38. Pravo zadržanja ili retencije (ius retentionis) jedan je od prigovora koji zaustavlja reivindikacijski zahtjev vlasnika stvari, i na taj prigovor ima pravo samo pošteni posjednik radi osiguranja svoje tražbine prema tužitelju na ime nužnih i korisnih troškova koje je imao za tužiteljevu stvar (čl. 164. st. 2. ZVDSP)

39. Naime, iz sadržaja i smisla odredbe čl. 165. st. 3. ZVDSP proizlazi da je za ocjenu je li neki troškovi imaju karakter nužnih, potrebno njihovu nužnost ocjenjivati sa aspekta vlasnika, a ne nesavjesnog odnosno nepoštenog posjednika. Nepošteni posjednik je i u pogledu tog prava u lošijem položaju od poštenog posjednika jer nema pravo na naknadu nužnih troškova prema objektivnom kriteriju, već po subjektivnom kriteriju, što znači samo onih koji bi bili nužni i vlasniku.

40. Nužnim troškovima valja smatrati troškove koji su bili nužni za samo održanje stvari, odnosno one bez kojih se prema uobičajenom standardu korištenje određene stvari uopće ne bi moglo koristiti, a korisnim one troškove kojima se povećava vrijednost stvari.

41. Na žalbene tvrdnje tuženika-protutužitelja kojim osporava utvrđenja suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka Ž. Ž. valja reći da je sud prvog stupnja proveo građevinsko vještačenje u skladu s odredbama čl. 259 do 260. ZPP.

42. Zadatak vještaku određuje sud, no nalaz i mišljenje vještak izrađuje na temelju pravila struke, dakle sud nije ovlašten određivati vještaku metodologiju samog vještačenja. Stoga je i vještak opravdano prilikom procjene vrijednosti ulaganja iskazao i amortiziranu vrijednost, uzimajući u obzir da su radovi vršeni u razdoblju od nekoliko desetljeća i konzumirani korištenjem stana, dok je sadašnje stanje stana loše i dotrajalo. S tim u vezi za istaknuti je i da tuženik-protutužitelj u postupku uglavnom nije određeno naveo u kojim su točno vremenskim razdobljima vršena pojedina ulaganja, a za ta ulaganja nije dostavio niti dokumentaciju iz koje bi ista bila razvidna. Utvrđeno stanje stana (loše, dotrajalo i neodržavano, većina zatečenog nalazi se u izvornom stanju, nekog značajnijeg ulaganja nije bilo sigurno 50 godina) demantira navode i iskaz tuženika-protutužitelja koji iskazuje suprotno tome (renoviranje stana svakih 20 godina posljednje 2011., zamjena stolarije svakih 5-10 godina i sl.)

43. Kako je tuženik-protutužitelj prigovarao nalazu i mišljenju, vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja, a nakon čega je tuženik-protutužitelj i nadalje prigovarao nalazu i mišljenju zbog čega je sud prvog stupnja proveo dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještaka na raspravi 17. prosinca 2021.

44. U odnosu na žalbene navode da je sud trebao izuzeti navedenog vještaka valja reći da je odgovarajućom primjenom odredbe čl. 254. st. 1. ZPP tuženik-protutužitelj bio ovlašten i dužan zatražiti izuzeće sudskog vještaka Ž. Ž. čim je saznao da postoje razlozi za njegovo izuzeće, a svakako prije početka vještačenja, što tuženik- protutužitelj nije učinio.

45. Kraj činjenice da su pisanim i usmenim očitovanjem vještaka na prigovore tuženika-protutužitelja, dovoljno razjašnjena pojedina sporna pitanja a sud prvog stupnja nije našao da postoje proturječnosti ili nedostaci danog mišljenja odnosno da se pojavila osnovana sumnja u njegovu pravilnost, to je isti osnovano temeljem odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odbio dokazni prijedlog tuženika-protutužitelja za provođanjem novog građevinskog vještačenja.

46. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i usmeno očitovanje vještaka na prigovore tuženika, kao jasan i potpun, izrađen u skladu s pravilima struke i iskustva. Slijedom iznesenog, neosnovani su žalbeni tuženika-protutužitelja o manjkavosti nalaza i mišljenja vještaka.

47. Osim toga, pitanje visine najamnine za predmetni stan, a s obzirom na sadržaj tužbenog i protutužbenog zahtjeva nije odlučno za pravilnost pobijane odluke.

48. Polazeći od utvrđenja iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka da nije moguće utvrditi koliko je povećana vrijednost stana s obzirom na izvedena ulaganja u isti (zbog proteklog vremena od izvođenja radova, neodržavanja stana i dotrajalosti svih elemenata u stanu svi radovi osim ugradnje ulaznih vrata i bojlera u kupaonici su se u cijelosti amortizirali), pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik- protutužitelj nije dokazao da su učinjena ulaganja za vrijeme poštenog posjedovanja stvari imala karakter korisnih troškova, dakle onih troškova kojima bi bila povećana vrijednost samog stana i u kojem slučaju bi imao pravo na naknadu istih. Isto tako, tuženik ničim ne dokazuje niti da bi takva ulaganja predstavljala nužne troškove, tj. troškove koji su bili nužni za samo održanje i korištenje stvari kao takve. Za vrijeme dok je bio nepošten posjednik stana tuženik-protutužitelj bi imao pravo na naknadu troškova učinjenih nužnih ulaganja samo ukoliko bi oni bili nužni i tužiteljici kao vlasnici stana, što međutim ovdje također nije slučaj (ugradnja protuprovalnih vrata i električnog bojlera učinjena tijekom 2019. nije bila nužna za održavanje i korištenje stana).

49. Stoga se suprotni žalbeni navodi tuženika-protutužitelja o 70 godišnjem ulaganju u predmetni stan, kao i iznosima uloženog novca od preko milijun kuna ne mogu prihvatiti.

50. U odnosu na prigovor prava na dom valja navesti slijedeće:

51. U slučaju isticanja prigovora poštovanja prava na dom, potrebno je utvrditi predstavlja li određena prostorija ili nekretnina dom pojedinca, pri čemu je nužno da je ostvarena dovoljna jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) povezanost između pojedinca i prostorija ili nekretnina.

52. U konkretnom slučaju tek ukoliko se utvrdi da se radi o domu tuženika- protutužitelja, potrebno je provesti test razmjernosti radi utvrđenja koji od dva suprotstavljena privatna interesa, i to interes tužiteljice-protutužene da na temelju vlasničkih ovlaštenja upravlja i raspolaže nekretninom, a s druge strane interes tuženika-protutužitelja za koju, prema njegovoj tvrdnji, predmetna nekretnina predstavlja dom, prevladava.

53. Prema pravnom shvaćanju izraženom u brojnim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012. i sl.), koje je istovjetno pravnom shvaćanju izraženom u presudama Europskog suda za ljudska prava izraženom u predmetima Bjedov protiv Hrvatske (zahtjev broj 42150/09), Orlić protiv Hrvatske (zahtjev broj 48833/07), "dom" je autonoman pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10-dalje: Konvencija) ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takove mjere.

54. Tuženik-protutužitelj iselio je iz predmetnog stana 2012. u stan na adresi … čiji je bio vlasnik i na kojoj adresi je prijevio prebivalište, što po ocjeni ovog suda implicira da nije ostvarena osnovna pretpostavka povezanosti tuženika-protutužitelja s predmetnim stanom na način da on u tom prostoru stanuje i razvija privatni i obiteljski život, zbog čega predmetna nekretnina ne predstavlja "dom" zaštićen čl. 8. st. 1. Konvencije. Stoga u takvoj činjeničnoj situaciji ne postoji sukobljeni interes tuženika-protutužitelja u odnosu na interes tužiteljice-protutuženice koja je vlasnica stana, pa stoga nije ni bilo potrebno provoditi test razmjernosti.

55. Ostali žalbeni navodi koji se tiču fizičkog i duševnog zdravlja tuženika- protutužitelja bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

56. Kako je tužiteljica-protutužena vlasnica predmetnog stana, a koji tuženik- protutužitelj nakon otkaza Ugovora o najmu drži u posjedu bez valjane pravne osnove, te kako tuženik-protutužitelj nije dokazao postojanje potraživanja prema tužiteljici-protutuženoj s osnova troškova učinjenih ulaganja u smislu odredaba čl. 164. i čl. 165 ZVDSP, odnosno na temelju kojih bi eventualno imao pravo zadržanja kako je propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i ovlast odbiti predaju stan tužiteljici-protutuženoj, a pravilno je otklonjen i tuženikov-protutužiteljev prigovor prava na poštivanje doma, prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice-protutužiteljice i odbijanjem protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

57. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

58. Tužiteljici-protutuženici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe, s obzirom da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.