Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3649/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, člana vijeća i suca izvjestitelja Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice A. M., OIB:…, Z., 2. tužitelja B. O., OIB:…, R., koje oboje zastupa punomoćnica A. J. Š., odvjetnica u Z., 3. tužiteljice T. V. pok. D., OIB:…, Z. i 4. tužiteljice O. P. O. pok. D., OIB:…, Z., koje obje zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Općina R., OIB:…, R., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi 3. tužiteljice T. V. i 4. tužiteljice O. P. O. te o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2014/2018-(bez podbroja) od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2014/2018-(bez podbroja) od 31. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, pod točkom III izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev 3. tužiteljice T. V. i 4. tužiteljice O. (P.) O. te pod točkama IV. i V. izreke pa se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je utvrđeno da su tužitelji A. M., OIB:… i B. O., OIB:… nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. F. - M. O. stekli pravo suvlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 2627 k.o. R. nove izmjere, u naravi izgrađeno zemljište površine 94 m2, i to svaki od tužitelja za po 5/18 dijela, odnosno ukupno za 10/18 dijela (5/9 dijela), pa su slijedom toga utvrđenja tužitelji ovlašteni na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava na svoja imena i to u gore označenim suvlasničkim udjelima, uz istodobno umanjenje postojećeg upisa s imena tuženice. Pod točkom II izreke je utvrđeno da je suvlasnički udio tužitelja pod 1. i 2. iz točke I. ove presude povezan s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine oznake čest. zem. 2627 k.o. Ražanac nove izmjere i to: u prizemlju s likom A,B,C,D,E,F,A označenim narančastom bojom površine 59 m2 i to za cijelo na Skici lica mjesta (Dopuna) izrađenoj po I. G. mag.ing.geod. dana 06. rujna 2022. godine, i na katu kuće s likom M,B,C,D,E,K,M označenim plavom bojom površine 46 m2 i to za cijelo na Skici lica mjesta (Dopuna) izrađenoj po I. G. mag.ing.geod. dana 06. rujna 2022. godine, a koja je Skica lica mjesta (Dopuna) sastavni dio ove presude, slijedom kojeg utvrđenja ova presuda zamjenjuje suglasnost ostalih suvlasnika za provedbu postupka etažiranja čest. zem. 2627 k.o. R. nove izmjere, pa se nalaže svim suvlasnicima nekretnine trpjeti postupak etažiranja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. U točki III. izreke je utvrđeno da je zemljišnoknjižni upis u zemljišnoknjižnom ulošku broj 7082 k.o. Ražanac broj 2627 k.o. R., površine 94 m2 pogrešan te se nalaže ispraviti zemljišnoknjižno stanje upisano temeljem zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., pod poslovnim brojem Z8276/2010/7082, od dana 10. travnja 2015. u zemljišnoknjižnom ulošku broj 7082 k.o. R. na način da se tužiteljice pod 3. i 4. uknjiže temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, kao suvlasnice predmetne nekretnine i to svaka u suvlasničkom udjelu od 2/9 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom većem od dosuđenog zahtjev tužitelja pod 3. i 4. odbija kao neosnovan

U točki IV. izreke je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljima pod 1. i 2. parnični trošak u iznosu od 3.255,24 EUR (24.525,00 kuna), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Pod točkom V. izreke je odlučeno da 3. i 4. tužiteljica te tužena snose svaka svoj trošak.

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen njihov tužbeni zahtjev žale se 3. tužiteljica T. V. i 4. tužiteljica O. P. O. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022 - dalje ZPP) te predlažu ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude pod točkama I., II., IV. i V. žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev 1. tužitelja A. M. i 2. tužitelja B. O., a podredno u istom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu 3. tužiteljice T. V. i 4. tužiteljice O. P. O. te u odgovoru na žalbu tuženika, 1. tužiteljica A. M. i 2. tužitelj B. O. osporavaju žalbene navode i predlažu žalbe odbiti kao neosnovane.

5. Žalba 3. tužiteljice T. V. i 4. tužiteljice O. P. O. je osnovana.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev 1. i 2 tužitelja za utvrđenjem njihovog prava suvlasništva, svakog u 5/18 dijela, na nekretnini čest. zem. 2627 k.o. R., te zahtjev 3. i 4. tužiteljica za utvrđenjem da je pogrešan upis u zemljišnoknjižnom ulošku broj 7082 k.o. R. za česticu broj 2627 k.o. R., površine 94 m2 te se nalaže ispraviti zemljišnoknjižno stanje upisano temeljem zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., pod poslovnim brojem Z8276/2010/7082, od dana 10. travnja 2015. godine, na način da se tužiteljice pod 3. i 4. uknjiže temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, kao suvlasnice predmetne nekretnine i to svaka u ½ dijela.

U odnosu na žalbu 3. tužiteljice T. V. i 4. tužiteljice O. P. O.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9. Tako prvostupanjski sud pod točkom 6.5. obrazloženja presude navodi da iz uplatnica – naloga Čistoće d.o.o. i HEP slijedi da glase na M. A. i O. D. pok. F. – M. odnosno O. M. (list 16-17), dok iz Odobrenja Gradskog vodovoda Z. broj 117/R. od 10. ožujka 1975. (list 35) slijedi da se izdaje investitoru O. M. pok. F., pa sud prvog stupnja iz navedenog zaključuje da je M. O. na svoje ime plaćao režije za predmetnu nekretninu.

10. No, iz uplatnica u spisu (list 16-17) je vidljivo da je na uplatnici za komunalnu naknadu naveden kao uplatitelj O. D., R.; na uplatnici za Č. je kao uplatitelj navedena A. M., Z.; na uplatnici za V. d.o.o. je naveden kao uplatitelj O. M., R., na uplatnici za HEP E. je navedeno M. + F. O., R., na uplatnici za naknadu za uređenje voda je navedena O. D. pok. F. M., R., dok sud prvog stupnja uopće nije utvrdio adresu na kojoj se nalazi sporna nekretnina pa se zaključak da iz navedenih uplatnica proizlazi da su opisani troškovi plaćani upravo za predmetnu nekretninu, barem za sada, ne može ispitati, a što žaliteljice osnovano ističu u žalbi.

11. Osnovano žaliteljice ističu da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti dokaz – uplatnicu broj 3825 od 1. kolovoza 1965. (list 70 spisa) iz koje je vidljivo da je njihov otac D. O. uplatio priključak za električnu energiju za predmetnu kuću.

12. Nadalje, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno:

- da je čest.zem. 2627 k.o. R. površine 94 m2 upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Općine R.,

- da iz Rješenja Z. županije, Općina R., Jedinstveni upravni odjel broj: Klasa: UP/I- 363-03/20-01/1107, Urbroj: 2198-10-20-1 od 19. svibnja 2020. (list 38 spisa), slijedi da je O. D. pok. F. obveznik komunalne naknade za 32 m2 stambenog prostora u R.,

- da iz Dopisa O. D. Komisiji za dodjelu kredita od 7. kolovoza 1965. Jugoslavenske tankerske plovidbe (list.68 spisa), slijedi da je isti tražio kredit za dovršetak gradnje kuće započete 1962.,

- da iz Uvjerenja SRH Općina Z. broj: 01-2/127-1963 od 23. studenoga 1963. (list 69- 70 spisa), slijedi da O. D. zida obiteljsku zgradu u R. te da je novogradnja njegovo vlasništvo,

- da iz Sporazuma T. V., D. O. i O. P. O. iz 2018. slijedi dioba nekretnina iza smrti njihovog oca D. O. na način da T. V. i O. P. O. (list 72-74 spisa), pripada po ½ dijela predmetne nekretnine, pa prvostupanjski sud smatra dokazanim, a kako tvrde 3. tužiteljica T. V. i 4. tužiteljica O. P. O. da bi one imale pravo na predmetnu nekretninu sukladno sklopljenom sporazumu sa bratom D. O.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geometra I. G. od 26. svibnja 2022. (list 115-126 spisa), te očitovanja vještaka od 6. rujna 2022. (list 138-140 spisa), slijedi i izračun suvlasničkih udjela tužitelja, a sve prema pokazanom na očevidu sa lica mjesta, tko od tužitelja drži koji dio nekretnine u posjedu, što među strankama i nije sporno,

- da je svjedok N. Ž. (list 131-132 spisa) iskazao da su D. i M. O. braća te da je nekretnina na kojoj je izgrađena kuća 60-ih godina bilo zemljište u vlasništvu Općine te je na istoj D. negdje 1968.-1970. izgradio kuću; da su u toj kući nekad živjeli D. i njegova supruga G. i kćerka, i to odmah po izgradnji te kuće, da bi nakon 5-6 mjeseci nakon izgradnje, kada je D. otišao na brod, došao njegov brat M. i potjerao njegovu suprugu i kćer u zapadni dio kuće, a on se uselio u istočni dio kuće; da je lijevi odnosno zapadni dio od 70-ih godina u posjedu ujca D. i njegove obitelji, a desni odnosno istočni u posjedu njegovoj ujca M.; da je zid u dvorištu koji dijeli tu dvojnu kuću napravio D. i to kada je došao s broda nakon dvije godine; da su M. i D. oduvijek bili u sukobu, a da je on bio dobar s obojicom; da su se znali i fizički sukobiti jer je jedne prigode 1976. M. ostima napao D.; da je M. uvijek fizički napadao D. te je to razlog zbog kojeg je Darko izgradio zid; da Darko nije protiv Marijana podnosio nikakve tužbe da bi ga iselio iz dijela kuće u koji se Marijan uselio, a zna da su išli kod nekog policajca zbog toga što je Marijan ušao u dio kuće od Darka pa im je policajac rekao da su braća i da se dogovore, a to je sve bilo 1976.; Nakon toga D. nije koristio nikakva pravna sredstva da bi vratio dio kuće u kojem je bio M.; da zna da su M. i njegova supruga napadali D. suprugu G.; da je M. nasilno ušao u dio kuće, a i potjerao je G.; da s ovom predmetnom nekretninom nikakve veze nije imao niti njegov otac B. niti njegov djed F., a nije imala niti njegova majka koja je preko puta ove nekretnine imala samo staru kuću,

- da je svjedok E. M. iskazao da je 2018. temeljem traženja A. M., s obzirom da je po zanimanju geometar, izradio skicu na način da je na skici odredio prema njezinom kazivanju gornji i donji dio kuće te istočni i zapadni, a ona je tada pokazala koji dio kuće je njihov; da on nema nikakvih saznanja tko bi izgradio kuću i nešto drugo osim onoga iz 2018. što mu je kazivala A. M.; da prizemlje i kat nisu jednaki po vertikali, a to je on naznačio na skici, a s obzirom na tu činjenicu nije moguće napraviti parcelaciju te je potrebno napraviti etažiranje, a da bi se etažiranje napravilo potrebno je utvrditi suvlasničke udjele,

- da je svjedokinja G. P. (list 146-147 spisa) iskazala da je G., supruga od D., njezina sestra te je ona u vrijeme gradnje kuće imala 12, 13 godina i zna da je tu kuću gradio njezin suprug D. koji je bio pomorac; da kada je kuća bila dovršena u istu su uselili D. sa suprugom i kćeri tamo te su oni tada živjeli u jednoj sobici u desnom dijelu; da bi D. otišao na brod, a M. se nasilno uselio u kuću na način da je potjerao G. sa kćeri u lijevi dio kuće, a on se uselio u taj desni dio; da koliko se sjeća M. je spavao u toj kući, a vrijeme provodio u staroj kući; da je nakon nekog vremena D. izgradio zid u dvorištu između desnog i lijevog dijela kuće da ima mir od M. jer su oni stalno napadali njegovu supruga, a radilo se o verbalnim napadima; da joj je njezina sestra G. rekla da joj je M. rekao da će je probosti sa vilama; da ona zna kako je nekoliko puta intervenirala policija zbog sukoba između braće; da sada u lijevom dijelu kuće živi T., a misli da u desnom dijelu ne živi nitko, a misli da T. i njezina sestra ne mogu ući u taj desni dio kuće te da su se negdje 1973./74. D. i G. s djecom odselili u Z. jer je D. dobio stan u Z., a nije mu niti bilo normalno živjeti sa M. u R.,

- da je svjedok J. K. (list 145-146 spisa) naveo da je kada je bio negdje 2. razred srednje škole njegov stric D. započeo sa izgradnjom kuće koja je predmet ovog spora na zemljištu koje je dobio od općine i to negdje 1962/1963.; da je u to vrijeme D. bio na brodu te je zarađivao i taj novac koristio za gradnju kuće, a koliko svjedok zna M. M. nije sudjelovao u gradnji te je isti u to vrijeme radio kao zemljoradnik; da je Darko mlađi brat; da su u vrijeme izgradnje te kuće i M. i D. živjeli u toj kući preko puta te kuće koja se gradila; da je u vrijeme kada se kuća gradila D. kao pomorac imao novaca te je novac koji je zaradio ulagao u gradnju te kuće; da kada je kuća izgrađena u kuću se prvo uselio D. i u to vrijeme dobio dijete, a neko vrijeme nakon njega se u novu kuću uselio i M., i to u jedan dio kuće; da je kuća izgrađena kao jedna cjelina, a kasnije je kuća pregrađena, negdje nakon 10 godina od izgradnje, na način da se može odvojeno koristiti od strane dvije obitelji te pretpostavlja da je to pregradio M.; da mu je poznato da su D. prigovarali njegovi kolege te njegov otac i majka zašto je dozvolio M. da se useli u kuću te da je D. odgovarao: ''Mi ćemo to riješiti kao braća''; da je M. živio u desnom dijelu nove kuće dok nije umro, i sada ponekad vidi A.-A. M. tamo,

- da je svjedok D. O. (list 161-162 spisa) iskazao da je rođen 1974. i sva sjećanja su u stvari ono što je njemu govorio otac Darko, a to je da su njegovi roditelji izgradili predmetnu kuću u R. 1962. do 63. godine; da u niti jednom dijelu izgradnje nije sudjelovao M.; da svjedok nakon rođenja nije živio u R., međutim, od kada se sjeća je njegova obitelj koristila, gledajući sa ceste, lijevi dio kuće, a obitelj od M. desni dio kuće, a tako i dan danas; da je svjedokov otac bio na brodu kada se M. uselio u ovu kuću koja je predmet spora, te je njegov otac zbog nemogućnosti da živi u zajednici sa M. izgradio ovaj veliki dvorišni zid u novoj kući, a prethodno nije mogao sa M. živjeti niti u staroj kući jer su se loše slagali; da se po priči svjedokovih roditelja M. uselio u stranu kuće koju je prethodno njegov otac uredio za život, a kada se njegov otac vratio sa broda je tražio da se M. iseli iz te kuće, ali se M. nije odselio; da mu je otac pričao da je on financirao gradnju kuće jer je plovio 5,6 godina, da je svjedok nakon rođenja živio u Zadru, a radi se o stanu koji je njegov otac dobio jer je bio pomorac; dok za vrijeme života svjedoka, njegov otac nije nikada koristio ovaj desni dio kuće koji koriste tužitelji pod 1. i 2., ali da su ga koristili prije nego se on rodio, to su mu rekli njegovi roditelji;

- da je 1. tužiteljica 1. A. M. iskazala da je rođena 1956. te se 1965. uselila sa roditeljima u ovu kuću koja je predmet spora, a koju kuću je izgradio njezin otac M.; da D. nije ništa uložio u izgradnju te kuće, a pregradni dvorišni zid je izgradio D. 1968. kada se uselio u taj, gledajući od strane ceste, desni dio kuće; da su se njezin otac i brat D. posvađali 1963. i da nisu razgovarali od 1961., ali da se isti nikada nisu svađali u svezi ove nekretnine koja je predmet spora; da je D. ušao u tu kuću 1968. bez da je pitao svoga brata može li se useliti, međutim M. da mu je dozvolio da se useli u dio kuće koji je D. kasnije i uredio za sebe i oko toga da se nikada nisu svađali niti je Marijo ikada tražio od D. da se iseli iz te kuće; da je njezin otac bio poljoprivrednik, da se bavio stočarstvom, ribarstvom te da ima mirovinu; da je na mjestu gdje je izgrađena kuća je bila staja njezinog oca i to od 1947.; da su stepenice za ući u kuću bile na desnoj strani kuće, njezin otac je nakon što se D. uselio u kuću, napravio i stepenice sa lijeve strane kuće da može doći do svoga dijela kuće, a 1981. godine su se podijelili pismeno da zapadni dio kuće bude od D., a istočni od M.,

- da je 3. tužiteljica T. V. iskazala da je njezin otac D. izgradio ovu kuću koja je predmet spora 1962./63. te su se tada u tu kuću oni i uselili; da M. nije ništa pomagao oko izgradnje te kuće, te se on nasilno uselio u tu kuću 1969. i to na način da je izbacio iz kuće nju i majku i to iz desnog dijela kuće gledajući sa ceste; da su one tada prešle u ovaj lijevi dio kuće koji sada drže u posjedu, a M. je ostao živjeti u tom desnom dijelu; da je M. bio dosta stariji od D. te je D. poštivao svoga brata, a kada se Marijo uselio u kuću D. ga nije izbacivao nakon što se vratio iz broda; da se ona osobno sjeća da je D. govorio M. da se iseli iz te kuće i to tijekom tih godina, sjeća se kada je ona imala 7,8 godina da je njezin otac govorio bratu da se iseli iz kuće, ali svaki puta kada bi njezin otac to rekao bi nastala tučnjava; da je M. uvijek napadao njezinog oca, a njezin otac da je napravio ovaj veliki dvorišni zid da bi se zaštitio do vječitih napada od M. jer da u ona i njezina majka nakon što ih je M. iselio iz djela kuće morale prolaziti kroz kuhinjski prozor; da su od 1981. do smrti njezin otac i M. bili u dobrim odnosima, a njezin otac joj je prije smrti rekao, te svima u kući, da pokušaju natrag dobiti ovaj dio kuće za koji se on mučio raditi.

13. Polazeći od naprijed navedenog, prvostupanjski sud zaključuje:

- kako iz iskaza stranaka i svjedoka N. Ž., J. K., G. P. i D. O., koji su u bitnom istovjetni, proizlazi da je kuća na predmetnoj nekretnini izgrađena 60-ih godina (od 1962. – 1968.) kao jedna cjelina te su se u istu uselili M. s obitelji i D. sa obitelji, i to D. u zapadni dio nekretnine, a M. u istočni dio nekretnine, dok su iskazi tužitelja proturječni u dijelu tko je izgradio kuću i tko se prvi uselio u kuću te u koji dio kuće,

- da tužitelji pod 1. i 2. te tužitelji po 3. i 4. različito navode tko je izgradio predmetnu kuću, a niti jedni niti drugi nisu dostavili dokaze iz kojih bi sud nedvojbeno utvrdio tko je od njih dvojice kuću izgradio, pa je sud prvog stupnja, a obzirom na nesporan posjed tužitelja od kraja 60-ih godina (svakoga dijela kuće) donio odluku u ovoj pravnoj stvari bez da je nedvojbeno utvrđeno tko je zaista od braće izgradio kuću,

- da tužitelji pod 3. i 4. nisu dostavili nikakve dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je njihov otac D. sam izgradio predmetnu kuću (dopis O. D. Komisiji za dodjelu kredita od 7. kolovoza 1965. i Uvjerenje SRH Općina Z. od 23. studenog 1963. samo potvrđuju da je D. gradio kuću i podigao kredit, ali ne i da je sam gradio tu kuću), da se u istu njegov brat zaista nasilno uselio te da ga je D. pokušavao zaista i iseliti iz kuće od 1969. (kada navode da se M. nasilno uselio) pa do njegove smrti 2010. te s obzirom da tužena tijekom postupka ne osporava da se tužitelji nalaze u posjedu predmetne nekretnine, i to tužitelji pod 1. i 2. istočnog dijela, a tužitelji pod 3. i 4. zapadnog dijela, a kako je to vještak jasno označio na skici sudskog očevida, to je ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i 2. našao osnovanim.

14. Prilikom donošenja odluke se sud prvog stupnja pozvao na odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), navodeći da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

15. No, prvostupanjski sud je propustio ocijeniti jesu li pretpostavke u odnosu na kvalitetu posjeda pravnog prednika 1. i 2. tužitelja u konkretnom slučaju ispunjene, već je zaključio kako s obzirom da se tužitelji osobno i preko svojih prednika, u smislu rokova iz čl. 159. st. 4. ZVDSP-a i uz primjenu čl. 160. st. 1. i 2. ZVDSP-a nalaze u posjedu predmetne nekretnine najmanje od kraja 60 – ih godina, a što tuženik niti ne osporava, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev broj 35298/04), slijedom čega se može zaključiti i da su tužitelji pod 1. i 2. temeljem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a dosjelošću postali suvlasnici predmetne nekretnine.

16. Ovdje treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su 3. i 4. tužiteljice dostavile dokaz da je D. gradio predmetnu kuću i podigao kredit, a zatim paušalno ocjenjuje da time nisu dokazale da je njihov otac D. sam gradio kuću. Međutim, u potpunosti zanemaruje činjenicu da 1. i 2. tužitelji nisu ni na koji način dokazali da je njihov otac u bilo kojem dijelu sudjelovao u gradnji te kuće.

17. Iz iskaza same 1. tužiteljice Anke Miletić jasno proizlazi da njezin otac i njegov brat Darko nisu razgovarali od 1961. te da su stepenice za ući u kuću su bile na desnoj strani kuće, njezin otac je nakon što se D. uselio u kuću, napravio i stepenice sa lijeve strane kuće da može doći do svoga dijela kuće. Dakle, u situaciji kada D. O., koji je nedvojbeno gradio predmetnu kuću, sa svojim bratom M. (M.) O. nije razgovarao od 1961., koje godine je započeta gradnja kuće, očito je da braća D. i M. O. nisu mogli zajedno graditi kuću jer uopće nisu ni razgovarali (!). Iz iskaza svih svjedoka te 3. tužiteljice T. V. nedvojbeno proizlazi da je D. O. koristio lijevi dio kuće, i to nakon što se njegov brat M. nasilno uselio u uređeni desni dio kuće, a jedino 1. tužiteljica A. M. je iskazala da se njezin otac prvi uselio u kuću, a nakon njega se uselio D. u desni dio kuće, što znači da bi njezin pok. otac M. neko vrijeme koristio lijevi dio kuće (1. tužiteljica ne navodi do kada), a to ne proizlazi niti iz jednog drugog provedenog dokaza.

18. Pored toga, iz iskaza svjedoka i stranaka jasno proizlazi da je predmetna kuća građena kao jedna cjelina, što znači da je D. O. gradio kuću za sebe i svoju obitelj jer kuća nedvojbeno nije građena kao dvojni objekt kojeg bi koristile dvije obitelji. Nadalje, 3. tužiteljica T. V. je iskazala da je M. uvijek napadao njezinog oca, a njezin otac da je napravio ovaj veliki dvorišni zid da bi se zaštitio od vječitih napada od M. jer da su ona i njezina majka nakon što ih je M. iselio iz djela kuće morale prolaziti kroz kuhinjski prozor, iz čega jasno proizlazi da na lijevoj strani kuće nije bilo stepenica za ulazak u kuću, a za koje stepenice jedino 1. tužiteljica A. M. tvrdi da ih je izgradio njezin otac M. O..

19. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude (točka 9.1.) naveo da su braća M. i D. najmanje od 1981. živjela u miru te da niti jedan od braće nije tjerao drugoga brata iz kuće, pri čemu zanemaruje činjenicu da od 1973./1974. D. i njegova obitelj nisu živjeli u predmetnoj kući nego u stanu u Z., tako da život u eventualnom miru nije bio u predmetnoj nekretnini.

20. Odredbom čl. 159. st. 1. ZVDSP-a je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

21. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

22. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije ocijenio kvalitetu posjeda – je li posjed pravnog prednika 1. i 2. tužitelja bio zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da bi mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, pa su u tom dijelu izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

23. Pored toga, sud prvog stupnja je pod točkom 10.6. obrazloženja naveo da su 1. i 2. tužitelji suvlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću, dok u izreci presude pod točkama I i II izreke utvrđuje da su vlasništvo k.č.br. 2627 k.o. R., površine 94 m2, 1. i 2. tužitelji stekli nasljeđivanjem pa u tom dijelu postoji proturječnost. 24. Iz svega naprijed navedenoga proizlazi da je osnovana žalba 3. i 4. tužiteljica u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov tužbeni zahtjev za ispravak z.k. stanja u preostalom suvlasničkom omjeru od 5/9 dijela pa je u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

U odnosu na žalbu tuženika

25. Tuženik u bitnome navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi što uopće 1. i 2. tužitelji traže od suda i koje su zakonom propisane pretpostavke za odlučivanje po takvom zahtjevu.

26. Pod točkom II. izreke presude je sud prvog stupnja utvrdio da je Skica lica mjesta (Dopuna) sastavni dio ove presude, slijedom kojeg utvrđenja ova presuda zamjenjuje suglasnost ostalih suvlasnika za provedbu postupka etažiranja čest. zem. 2627 k.o. R. nove izmjere pa se nalaže svim suvlasnicima nekretnine trpjeti postupak etažiranja, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

27. Članak 53. ZVDSP-a propisuje da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

28. Odredbom čl. 73. st. 2. ZVDSP-a je propisano da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela.

29. Predmet ovog postupka, kako su to naznačili 1. i 2. tužitelji, je utvrđenje i uknjižba prava vlasništva, što znači da nije i razvrgnuće suvlasničke zajednice koje se provodi u izvanparničnom postupku, a Skica lica mjesta nije etažni elaborat pa nije jasno zbog čega je prvostupanjski sud odlučio da se prvostupanjskom presudom zamjenjuje suglasnost ostalih suvlasnika za provedbu postupka etažiranja i nalaže ostalim suvlasnicima nekretnine trpjeti postupak etažiranja, a o tom dijelu presudu u obrazloženju nema nikakvih razloga

30. Nadalje, tuženik osnovano ističe da su 1. i 2. tužitelji imali mogućnost pobijanja sudske odluke donesene u postupku preoblikovanja, ali istu nisu pobijali.

31. Ovdje treba dodati da rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018-2 od 1. veljače 2023.).

32. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige dana 10. travnja 2015. vidljivo je da su 1. i 2. tužitelji sudjelovali u tom postupku, da je kao dotadašnji z.k. vlasnik k.č.br. 2627 izgrađeno zemljište od 94 m2 bila upisana općenarodna imovina, da je u tom postupku punomoćnica 1. i 2. tužitelja I. R. navela "da su 2/4 O. G. sporne jer je predmetnu nekretninu pok. Marijan Olić kupio od ondašnje Općine Z., pa stoga predlaže prijepis zemljišne knjige", pri čemu na zapisniku nije konstatirano da bi punomoćnica I. R. dostavila bilo kakav dokaz u prilog tvrdnje o (navodnoj) kupovini predmetnog zemljišta.

33. U tužbi podnesenoj u ovom postupku su 1. i 2. tužitelji naveli da je njihov otac F.- M. O. pok. F. stekao suvlasništvo predmetne nekretnine nasljeđivanjem iza svog oca F. O., iako niti za tu tvrdnju ne posjeduje dokaz, budući da predmetna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja prema rješenju Kotarskog suda u Z. poslovni broj O- 158/60 od 31. kolovoza 1960. (list 10 spisa), kojim je O. M. proglašen nasljednikom iza pok. oca O. F., umrlog … 1957., u 4/5 dijela, a kći N. Ž. u 1/5 dijela, dok je sin ostavitelja D. O. ustupio svoj nasljedni dio bratu M..

34. Stoga nije jasno u kojem dijelu je činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe drugačije od činjeničnog stanja koje je postojalo u vrijeme donošenja odluke u postupku preoblikovanja, odnosno nedvojbeno je da 1. i 2. tužitelji nisu nakon postupka oblikovanja stekli pravo vlasništva pa da bi iz tog razloga bilo promijenjeno činjenično stanje.

35. Kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, to je na osnovi odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

36. Budući da je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (čl. 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka.

37. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, dopunski saslušati svjedoka N. Ž. na okolnost zbog čega je postupku povodom preoblikovanja zemljišnih knjiga naveo da su predmetnu kuću gradili D. O. i M. O. 1960-tih godina da bi u iskazu na ročištu održanom 1. rujna 2022. (list 130-133 spisa) naveo da je kuću gradio (samo) D. O., s time da je potrebno utvrditi jesu li njemu D. i M. O. braća ili ujaci (u jednom dijelu zapisnika je navedeno da su mu braća, a u drugom da su mu ujaci) te saslušati svjedoka na okolnost tko je živio u zapadnom (lijevom) dijelu kuće od kada je D. O. s obitelji preselio u stan u Z., odnosno tko je povremeno dolazio u taj dio kuće kao i tko je i kada sagradio stepenice na lijevom dijelu kuće; zatim je potrebno utvrditi kvalitetu posjeda predmetne nekretnine od strane pok. M. (M.) O., pravnog prednika 1. i 2. tužitelja, a nakon toga ocijeniti pretpostavke za njegovo stjecanja prava vlasništva, a koje vlasništvo je pok. M. (M.) O. trebao steći do trenutka svoje smrti da bi to pravo mogli naslijediti 1. tužiteljica A. M. i 2. tužitelj B. O., koji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjeničnim tvrdnjama da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem, a ne dosjelošću kako to utvrđuje prvostupanjski sud; potrebno je iznijeti i obrazložiti razloge zbog kojih sud prvog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke pobijane presude osnovan te zbog čega bi prvostupanjska presuda trebala zamijeniti suglasnost ostalih suvlasnika za provedbu postupka etažiranja te zbog čega je naloženo ostalim suvlasnicima nekretnine trpjeti postupak etažiranja, pozivajući se na Skicu lica mjesta (Dopuna) od 6. rujna 2022. koja nije etažni elaborat, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

U Zagrebu, 23. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.