Broj: P-2448/2014

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Željku Radačić, u pravnoj stvari tužitelja 1. Ž.Š., I., , R. S., OIB:…, 2. N. V., L., R. S., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku R. Š. odvjetniku iz D., protiv tuženika R. H. zastupane po ODO Š., građanskoupravni odjel, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 08. ožujka 2024.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika zakonskog zastupnika tuženika N. G., savjetnice u ODO Šibenik, građansko-upravni odjel, na ročištu objave odluke dana 23. travnja 2024.g.,

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da su tužitelji Ž. Š., OIB:…, i N. V., OIB:…, isključivi vlasnici svaki za ½ dijela, zajedno za cijelo, nekretnine u naravi kuća i dvor u B., , dio kat. čest. br. 5071/2 K.O. M. – B. u nacrtu

- Skici mjesta očevida - vještaka I. T. s nadnevkom 25. kolovoza 2023. godine određen i označen slovima A-B-C-D-A površine 126 m2, pa je za taj dio prostora – nekretnine – kat. čest.br. 5071/2, kuća i dvor, K.O. M. B. u posjedu i vlasništvu tužitelja pogrešna uknjižba prava vlasništva u odnosu pod red. brojem 34. u zemljišnoknjižnom ulošku Popis I, Popis javnih dobara, vrhu koje je u „B“ listu pogrešno upisano javno dobro. "

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.975,00 eura.

Obrazloženje

Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici svaki za po ½ dijela nekretnine oznake čest. br. 5071/2 K.I. M. B., kuća i dvor, a koje suvlasništvo da su stekli nasljedstvom iza smrti svog oca Š. Š. temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. iz V. kao povjerenika ovog suda br. O-848/09 UPP/OS-172-09-6 od dana 13. listopada 2010.g. Predmetna nekretnina da je bila u vlasništvu sada pokojnog M. (M.) Š. pok. B. koji da je temeljem dozvole općine Tisno br. 2760/38 od dana 13.09. 1938.g. izgradio predmetnu kuću, a iza njegove smrti da je predmetnu nekretninu stekla u vlasništvo njegova supruga M. Š. ud. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-683/71 od dana 16. lipnja 1972.g. Otac tužitelja sada pokojni Š Š i njegov brat P Š da su dana 07. ožujka 1984.g. kao davatelji uzdržavanja sklopili sa M Š ud. M, kao primateljicom uzdržavanja, ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od ovog suda dana 12. ožujka 1984.g. br. RII- 613/84, te su tim ugovorom sada pok. Š Š i njegov brat Petar Škevin stekli vlasništvo svaki za ½ dijela, zajedno za cijelo, nekretnine koje je M Š naslijedila iza smrti svog muža M (M.) Š., pa dakle i predmetnu nekretninu. Naknadno da su otac tužitelja i njegov brat proveli diobu nekretnina na način da je predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo za cijelo ocu tužitelja Ši Š. U zemljišnoj knjizi ovog suda da je pogrešan upis u odnosu na predmetnu nekretninu oznake čest. br. 5071/2 kuća i dvor, K.O. M. B. upisane pod rednim brojem 34. u zemljišnoknjižnom ulošku Popis I, Popis javnih dobara, vrhu koje je u "B" listu pogrešno upisano javno dobro, jer su tužitelji isključivi vlasnici iste svaki za po ½ dijela. Sukladno čl. 186. a st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelji da su nadležnom državnom odvjetništvu RH podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora, ali da je Općinsko državno odvjetništvo, građansko upravni odjel taj zahtjev odbilo svojim dopisom od dana 19. kolovoza 2014.g. Slijedom navedenog su tužitelji predložili da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se oni utvrditi vlasnicima predmetne nekretnine svaki za po ½ dijela, te da je pogrešan upis u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini javno dobro, te kojom ih će se ovlastiti na upis svog prava suvlasništva uz istovremeni izbris dosadašnjeg upisa javno dobro.

2. Nakon provedenog očevida kojim je identificiran predmet spora kao fizički dio nekretnine oznake čest. br. 5071/2 K.O. M.- B., a ne cijela nekretnina, te dostave dopunjene skice mjesta očevida vještaka geodeta I T na kojoj je plavom bojom prikazan prijedlog granice pomorskog dobra, tužitelji su podneskom od dana 09.02.2024.g uredili tužbeni zahtjev sukladno rezultatu radnje očevida i predložili donošenje presude kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev pobliže naveden u izreci.

3. Tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u odgovoru na tužbu da se s obzirom na upis predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi radi o općem dobru odnosno s obzirom na položaj iste na katastarskom planu o pomorskom dobru na kojem se nije moglo stjecati pravo vlasništva, te da je potrebno pribaviti podatak i utvrditi da li je na predmetnom području utvrđena granica pomorskog dobra, a ako nije utvrđena granica pomorskog dobra da sud može u svakom pojedinom slučaju utvrđivati radi li se o općem-pomorskom dobru.

4.U postupku sud je izveo dokaz očevidom na listu mjesta uz učešće vještaka geodeta I T od dana 23. kolovoza 2023.g., pregledom skice mjesta očevida vještaka geodeta I T od dana 25. kolovoza 2023.g, a zaprimljene u sud dana 30. kolovoza 2023.g, pregledom skice mjesta očevida vještaka geodeta I T - dopuna od dana 11. prosinca 2023.g., a zaprimljene dana 14. prosinca 2023.g., saslušanjem svjedoka D Š pok. P-P i R Š pok. M, oba iz B., pregledom rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. iz V., kao povjerenika ovog suda, br. O-848/09, UPP/OS-172/09-6 od dana 13. listopada 2010.g, pregledom pismena u preslici datiranog u T. 13. 08.1938.g, br.2760/38 (strana spisa br.11), rješenja o nasljeđivanju ovog suda br.O- 683/71 od dana 16. lipnja 1972.g, ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog u B. dana

07.ožujka 1984.g između P Š pok. F i Š Š pok. F kao davatelja uzdržavanja, te M Š ud. M. kao primateljice uzdržavanja, br. R2613/84, pregledom ZK uloška za K.O. M. B. popis I, popis javnih dobara (neslužbena kopija), pregledom dopisa Upravnog odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj Š.-k. županije od dana 19. veljače 2021.g. sa prilogom ( strana spisa 23-29), kao i pregledom e-zemljišne knjige.

5. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva svakog za po ½ dijela fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake čest. br. 5071/2 K.O. M.-B., površine 126 m2, prikazanog i označenog slovima A- B-C-D-A u skici vještaka geodeta I T od dana 25. kolovoza 2023.g., a zaprimljene dana 30 kolovoza 2023.g. (str. 53. spisa), a koja je dopunjena dana 11. prosinca 2023.g., a zaprimljena dana 14. prosinca 2023.g. (str. 61. spisa), te da je u odnosu na ovaj fizički dio navedene nekretnine pogrešan upis u zemljišnoj knjizi kao javno dobro.

8. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. Š. Š., koji je zajedno sa svojim prednicima bio u dugogodišnjem nesmetanom posjedu.

9. Dosjelost je jedan od originarnih načina stjecanja stvarnih prava što znači da posjednik izvorno - originarno stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Tako se uz činjenicu originarnog stjecanja prava vlasništva kao što je dosjelost vezuju pravni učinci i pretpostavke tog stjecanja te je potrebno utvrditi u konkretnom slučaju da li su takve pretpostavke ispunjene za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću pri čemu valja imati u vidu da takav posjed mora biti samostalan, neprekinut i barem pošten kroz zakonom propisano vrijeme, te da je stvar-nekretnina sposobna biti objektom prava vlasništva.

10. Valja istaći da se prema pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se primjenjuje na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije ( Službeni list FNRJ broj 88/1946 ), u svezi sa odredbama članka 18. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91 i 92/94, dalje ZOVO) i odredbe članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV), pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina (kasnije kao društveno vlasništvo s naznakom nosioca prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja ili bez te naznake) temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo steći nakon neprekidnog četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.g. i to prema prijašnjoj sudskoj praksi. Sukladno odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96 – dalje u tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.g. određeno je da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, potrebno četrdeset godina ukoliko je posjed barem pošten, dok je odredbom čl. 388. st. 4. tog Zakona bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odredba čl. 388. st .4. ZV- a ukinuta je Odlukom Ustavnog suda R. H. broj: U-I-58/97, U-I-235/1997, U- I237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999.g., a ista je objavljena u Narodnim novinama broj: 137/99 od 14. prosinca 1999.g. Naime, prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u nizu njegovih odluka (npr. Rev-1480/2016, Rev-291/2014 i dr.) taj sud zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: " Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine " broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

10. Slijedom navedenog u ovom postupku tužitelji trebaju dokazati da su njihovi prednici bili u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine

(poštenje se presumira) najmanje 40 godina do 17. studenog 1999.g., te da je ista sposobna biti objektom prava vlasništva odnosno da ista ne predstavlja javno-opće dobro u smislu čl. 3. st. 2. ZV-a, odnosno da nije pomorsko dobro regulirano odredbama posebnog zakona- Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br.

83/23), dalje ZOPDML, a koje je prema čl. 4. st. 1. citiranog zakona opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, te se upotrebljava i koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom, te sukladno čl. 5. st. 1. Zakona pomorsko dobro je izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, dok je prema čl. 6. st. 3. kopneni dio pomorskog dobra pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednji viših visokih voda mjereno vodoravno.

11. Između stranaka nije bilo sporno, a što je i utvrđeno pregledom zemljišne knjige za K.O. M.-B. da je nekretnina oznake čest br. 5071/2, kuća i dvor, bez naznačene površine, upisana u Popis I javnih dobara.

12. Očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka geodeta I T identificiran je predmet spora kao dio nekretnine oznake čest. zem. 5071/2 K.O. M B., koji je u skici vještaka geodeta prikazan i označen slovima A-B-C-D-A, te da u naravi predstavlja kuću s okućnicom. Kuća je prizemnica, sastoji se od konobe i kuhinje, Jugozapadno se nalazi betonirano dvorište i u nastavku vrt s roštiljem. U vrtu se nalaze tri stabla tamarisa, po izgledu dosta stara. Predmetna nekretnina nalazi se u B. u predjelu koje lokalno stanovništvo naziva Z. i nalazi se neposredno uz J. more i to prema sjeverozapadu gdje su u nastavku predmetu spora nalaze mulići. Prema podacima iz katastra čest. br. 5071/2 ima površinu od 129 m2 od kojih su za 85 m2 upisani svaki za po 1/3 Š. P. pok. F. iz B., D. M. udova I. rođ. Š., S., te Š. Š. pok. F., iz B., a za 44 m2 je upisan za cijelo Š. M. pok. B. iz B.. Udaljenost od sjeverozapadne granice predmetne nekretnine do mora je cca 7,50 m, a u naravi se radi jednim dijelom o betoniranoj površini, a dijelom zemljanoj površini u dijelu gdje se nalazi roštilj. Dio nekretnine oznake čest. br. 5071/2 K.O. M. B. koji nije predmet spora, nalazi se sjeveroistočno od granice objekta tužitelja (kuhinja) i taj dio je betonirani plato.

13.Iz skice mjesta očevida vještaka geodeta I T od dana 25. kolovoza 2023.g., a zaprimljene u ovaj sud dana 30. kolovoza 2023.g. razvidan je položaj i oblik predmeta spora – fizičkog dijela nekretnine oznake čest. br. 5071/2 K.O. M B označen slovima A-B-C-D-A koji ima površinu od 126 m2, dok je iz dopune skice istog vještaka od dana 11. prosinca 2023.g., a zaprimljene dana 14. prosinca 2023.g. razvidno da se predmet spora- navedeni fizički dio čest. br. 5071/2 K.O. M B nalazi izvan obuhvata pomorskog dobra po utvrđenom prijedlogu granice pomorskog dobra KLASA: 934/14-01/37, Ur.br.2182-04-15-6 od 23. siječnja 2015.g. za ovaj obalni predio koji je dostavljen na daljnje postupanje Povjerenstvu za granice Ministarstva u svrhu donošenja rješenja o utvrđenoj granici pomorskog dobra, a kojeg je sudu dostavio Upravni odjel za pomorstvo, promet i otočni razvoj svojim dopisom br. Klasa. 934-04/21-01/9 Ur. br. 2182/1-04/1-21-2 od 19. veljače 2021.g., te je u toj skici vještaka granica pomorskog dobra po navedenom utvrđenom prijedlogu prikazana plavom bojom.

13. Granicu pomorskog dobra u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog Županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra sukladno čl. 20. st. 1. ZOPDML. S obzirom da do zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari nadležno ministarstvo nije za ovo područje utvrdilo granicu pomorskog dobra, to je ovaj sud imajući u vidu naprijed navedeni utvrđeni prijedlog za utvrđivanje granice pomorskog dobra, a prema kojem se predmetna nekretnina nalazi izvan obuhvata pomorskog dobra, te imajući u vidu rezultat očevida i zatečenog stanja predmetne nekretnine, da je udaljenost predmetne nekretnine (sjevero- zapadne granice) od crte morske obale više od 6 metara, cca 7,50 metara, te da u naravi predstavlja kuću i dvorište s vrtom, te da nije služila uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, već za stanovanje, ovaj sud je cijenio da predmetna nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro, niti kakvo drugo javno dobro u općoj uporabi.

14. Svjedok D. Š. pok. P. – P., , star 69 godina, rođak tužitelja u svom iskazu navodi da je današnje stanje na terenu nekretnine istovjetno onom kada je on bio dijete. Njegov pokojni otac P. –P. Š. pok. F. i otac tužitelja Š. Š. pok. F. da su bili braća, a imali su još sestru M. Š. udatu D.. Njihov djed F. Š. pok. B. je imao dva polubrata M. i M. – M. Š. Poznato mu je po pričanju u u obitelji da je predmetnu kuću prizemnicu gradio pokojni Miroslav – M. Š. pok. B., a njegova žena zvala se M. – M. Š., te isti nisu imali djece, te je tako njegova supruga Mare istoga naslijedila, te su se o njoj brinuli u starosti njegov pok. otac P. i stric, a otac tužitelja Š. Š. Oni su sa Marom sačinili ugovor o doživotnom uzdržavanju te im je ona tim ugovorom svu svoju imovnu ustupila na ime uzdržavanja. Otac P. i stric Š. da su se kasnije podijelili odnosno izvršili diobu imovine koju su dobili od M. Š., te u toj diobi ova kuća sa dvorom da je pripala ocu tužitelja Š. Š., a tužitelji su ovu nekretninu naslijedili iza smrti svog oca Š. na jednake dijelove.

15. Svjedok R. Š. pok. M., star 73 godine, daljnji rođak tužitelja, iskazuje da je on vlasnik susjedne nekretnine kat. oznake čest. zgr. 554/1 K.O. M. B., a koju je naslijedio od svog oca pok. M. Š. pok. B. Njegov pok. otac M. je brat pok. M. – M. Š., a polubrat F. Š. pok. B. Poznato mu je da je predmetnu nekretninu gradio pokojni stric M. Š. i to odmah uz ovu kuću koja je bila vlasništvo njegovog pok. oca M. a koji je isto naslijedio od svog oca pok. B. Š. U predmetnoj kući su živjeli stric M. i njegova žena Mare, a nisu imali djece te je strica M. naslijedila njegova žena M. i koja je u predmetnoj kući živjela sve do svoje smrti. Zna da je svu svoju imovinu strina Mare dala Š.Š. i njegovom bratu P. Š. na ime uzdržavanja, a ističe da se njegov pok. majka M.Š. jedno vrijeme brinula o pok. strini Mari te joj je pokojna strina obećavala da će joj dati pravo korištenja terase, a što se nije realiziralo. Zna da je predmetna nekretnina kuća s dvorom pripala ocu tužitelja Š. Š. nakon izvršene diobe s bratom P. Š. Na posebno pitanje navodi da je pok. Š. prebivao u S., ali je dolazio i održavao tijekom godine predmetnu kuću, te da mu nije poznato da bi itko ikada osporavao tužiteljima i njihovim prednicima vlasništvo predmetne nekretnine.

16. Iz pismena u preslici datiranog u Tijesnom dana 13. 08. 1938.g. br. 2760/387 razvidno je da je pravni prednik tužitelja M. Š. pok. B. od tadašnjih općinskih vlasti ishodio građevnu dozvolu za gradnju kuće prizemnice.

17. Iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-6-83/71 od dana 16. lipnja 1972.g, donesenog iza smrti M. Š. pok. B. rođenog 06.10. 1905.g. , a preminulog dana 13.12.1971.g. razvidno je da je njegovim nasljednikom temeljem oporuke proglašena supruga M. Š. ud. M. iz B. za cijelo.

Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog u B. dana 07.ožujka 1984.g između P Š pok. F i Š Š pok. F kao davatelja uzdržavanja, te M Š ud. M. kao primateljice uzdržavanja, br. R2-613/84, razvidno je da je M Š svoje nekretnine naslijeđene iza smrti svog supruga M.-M. Š. na ime uzdržavanja ustupila u vlasništvo svojim sestrićima P Š pok. F i Š. Š. pok. F. na jednake dijelove svakom za po ½ dijela.

18.

19. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. iz V., kao povjerenika ovog suda, br. O-848/09, UPP/OS-172/09-6 od dana 13. listopada 2010.g,donesenog iza smrti oca tužitelja Š. Š. pok. Frane rođenog dana 09.10.1927.g., a preminulog dana 19.10.2008.g. razvidno je da su njegovim nasljednicima temeljem zakon proglašeni tužitelji Ž. Š. i N. V. rođ. Š., svaki za po ½ dijela.

20. Slijedom navedenoga, a na temelju izvedenih dokaza, te ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza skupno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), a posebno imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka kao daljnjih rođaka tužitelja koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora, koje je sud cijenio istinitim i objektivnim, te vjerodostojnim, te s obzirom na zatečeno stanje na licu mjesta predmetne nekretnine, ovaj sud utvrđuje da su prednici tužitelja M. M. Š. pok. B., koji je po ishođenju građevinske dozvole od tadašnjih vlasti izgradio kuću prizemnicu, njegova supruga M. Š., te otac tužitelja Š. Š. i njegov brat, a njihov stric P. Š., te nakon provedene diobe sa svojim bratom njihov otac Š. Š. bili u nesmetanom, neprekidnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine (poštenje se presumira, a u ovom postupku tužena nije pružila dokaz da bi isti bio nepošten) sasvim sigurno više od 40 godina do 17. studenog 1999.g., računajući najkasnije od 1938.g. kada je ishođena građevinska dozvola za gradnju predmetne kuće po predniku M. Š., pa da bi dakle prednik tužitelja njihov pok. otac Š. Š. vlasništvo stekao sukladno čl. 159. st. 4. ZV-a izvanrednom dosjelošću, a tužitelji da su suvlasništvo predmetne nekretnine svaki za po ½ dijela stekli temeljem valjanog pravnog osnova nasljedstvom svog oca Š. Š. sukladno čl.. 114. i 128. ZV-a, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i presuditi kao u izreci.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. i čl. 164. st.1.-4. ZPP-a, pa je tužitelju priznat opravdan trošak za obavljene radnje kvalificiranog punomoćnika suglasno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „ Narodne novine“ br. 138/23) prema vrijednosti predmeta spora (1.340,50 eura) i to: za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. t. 1., za zastupanje na ročištima od dana 13.10.2015.g., 30.11.2023.g., 12.02.2024.g., 26.02.2024.g. i dana 08.03.2024.g. u iznosu od 500 bodova (svako ročište po 100 bodova) prema Tbr. 9. t. 1., za zastupanje na ročištu od dana 23.08.2023.g. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9. t. 7., za sastav obrazloženih podnesaka od dana 09.02.2024.g. i. 24. 02. 2024.g. u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t.3., ukupno 800 bodova odnosno 1.600,00 eura (1 bod=2,00 eura), te im je priznat i trošak očevida i vještačenja u iznosu od 375,00 eura, što sveukupno iznosi 1.975,00 eura, a koji iznos je tužiteljima i dosuđen na ime parničnog troška, dok im nije dosuđen trošak sudske pristojbe tužbe i presude budući isti nisu ni zahtijevali.

22. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Šibeniku, dana 23. travnja 2024.g.

S U D A C

Željko Radačić, v.r.