REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1359/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB …, Z., Područna služba u V., protiv tuženika C. o. d.d., OIB …, Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž- 525/2023-2 od 7. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-180/2021-10 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-525/2023-2 od 7. studenoga 2023., u odnosu na pitanje:

''Može li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje biti razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, ako je mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od mirovine zbog ozljede na radu?“

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-525/2023-2 od 7. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-180/2021-10 od 21. prosinca 2022., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je postavila pravna pitanja koja glase:

„1. Predstavlja li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014., stvarnu štetu puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. ZOMO (NN 157/13) ili kako smatra tuženik stvarnu štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu s čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05)?

2. Ako se na temelju čl. 27. ZOOP-a u potpunosti otklanja odgovornost osiguravajućeg društva na naknadu stvarne štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štetu, je li prebacivanje odgovornosti za štetu na vlasnika/korisnika vozila, slabije osobe iz ugovornog odnosa u skladu s čl. 22. i 26. ZOOP-a i s pravnom stečevinom Europske unije?

3. Ako stvarne štete nema po gramatičnom tumačenju čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a ima po čl. 27. st. 1. u vezi s čl. 22. I čl. 26. ZOOP-a i ugovoru o osiguranju, je li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje stavljen u neravnopravni položaj prema ostalim trećim osobama koje imaju pravo na naknadu štete u cijelosti odnosno u razmjeru do limita osigurane svote?

4. Može li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje biti razlika između invalidske mirovine utvrđenje rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, ako je mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od mirovine zbog ozljede na radu?“

5. Može li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje biti razlika između pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu i invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada, ako se na taj način protumači odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a, koja nije utvrđena po propisima o mirovinskom osiguranju, koja niti dospjela, niti kome isplaćena, niti postoji dokaz o isplati ili je stvarna šteta – umanjenje imovine –stvarno isplaćen iznos po priznatom pravu iz mirovinskog osiguranja, a koji je dospio i postoji dokaz o isplati?“

2. 2. Navodi da u pogledu ovih pravnih pitanja pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova i revizijskog suda te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (VSRH broj Rev-384/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-1247/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-163/2023-2 od 28. ožujka 2023., Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 65/2021-4 od 11. listopada 2022, Pž-5998/2019-4 od 24. ožujka 2021., i Pž- 4518/2022-2 od 28. listopada 2022., presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2345/2022 od 20. prosinca 2022., i Gž-1496/2023-2 od 24. veljače 2023., presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2075/2022-2 od 29. lipnja 2023., odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017., U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021. te Eurolex mišljenje nezavisnog odvjetnika od 9. listopada 2013., C-371/12 od 23. siječnja 2014., C-484/09 od 17. ožujka 2011., slijedom čega se poziva na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje, navedeno i u izreci ovog rješenja i da su za to pitanje izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer o postavljenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a revizijski sud o tom pitanju nije izrazio svoje pravno shvaćanje.

7. U odnosu na preostalo pitanje smatra se da je prijedlog povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP-a).

8. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.