Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-315/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća, te Ines Kovačević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz E., Nj., OIB …, zastupanog po punomoćniku K. A., odvjetnici iz V., protiv tuženika S. M. iz V., OIB …, zastupane po privremenom zastupniku H. L. H., odvjetnici iz V., radi raskida predugovora odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-415/21-25 od 13. prosinca 2022., dana 23. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-415/21-25 od 13. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

Odbija se tuženi zahtjev tužitelja koji glasi:

"Raskida se predugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. br. 208 k.o N. J., a koja se sastoji od kč.br. 162 kuća br 24, dvorište i oranica … ukupne površine 2378m2, ovjeren kod javnog bilježnika M. M. u V. pod brojem … od 6. 8. 2019. Nalaže se tuženoj snositi trošak prouzročen ovom parnicom"

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno istu preinači na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se sudskom odlukom raskine Predugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk.ul.br. 208 k.o. N. J., ovjerenog kod javnog bilježnika M. M. u V. pod brojem … od 6. kolovoza 2019.

5. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile Predugovor o kupoprodaji nekretnine 06. kolovoza 2019. i to nekretnina upisanih u zk.ul.br. 208 k.o. N. J., ovjeren kod javnog bilježnika M. M. u V. pod brojem … te nije upitno da Predugovor nije proveden u zemljišnim knjigama odnosno vlasništvo nekretnine je i nadalje na ime tužitelja koji je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br.: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 ,80/22 ,114/22- dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se sadržajno poziva tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Tužitelj u žalbenim navodima ističe da sud kod donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir da u Predugovoru je sadržana tabularna isprava koja ovlašćuje tuženu da se bez ikakve daljnje privole upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine te sud nije uzeo u obzir da je rok koji je bitan sastojak ugovora za ispunjenje činidbe 6. kolovoz 2023. te da je stoga tužitelj tražio raskid ugovora sukladno čl. 365. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer postoje okolnosti iz kojih tužitelj smatra da obveza neće biti ispunjenja niti u budućem razdoblju zbog čega i traži raskid ugovora.

8. Nadalje ističe da sud nije uzeo u obzir da je tužitelju nastala šteta s obzirom da je pokrenut ovršni postupak protiv tužitelja zbog duga koji je nastao zbog neplaćanja vodne usluge za vremensko razdoblje u kojem je tužena s obitelji živjela u nekretnini iz Predugovora i koji je dug uredno podmirio tužitelj, te sud nije uzeo u obzir da je tužena s obitelji napustila posjed nekretnine i otišla živjeti u D. te je dostava na adresi prebivališta na kojoj je prema saznanjima tužitelja tužena otišla živjeti ostala bezuspješna.

9. Također sud nije utvrdio da je tužitelj upravo slao opomene za plaćanje tuženoj zahtijevajući ispunjenje obveze ali tu obavijest tužena nije zaprimila.

10. Nadalje tužitelj ističe da sud nije u obrazloženju pobijane odluke naveo da se tužena nalazi na nepoznatoj adresi pa da je stoga tuženoj postavljen privremeni zastupnik sukladno čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. ZPP-a.

11. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su stranke Predugovorom o kupoprodaji nekretnina čl. 2. utvrdile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 100.000,00 kn za kupnju nekretnine iz čl. 1. Predugovora u naravi kuća i dvorište te da je kupac, ovdje tužena ,isplatila prodavatelju, ovdje tužitelju, na ime kupoprodajne cijene iznos od 10.000,00 kn dok će ostatak kupoprodajne cijene od 90.000,00 kn platiti prodavatelju u roku od 4 godine i to mjesečni iznose od po 3.700,00 kn,

- da je čl. V Predugovora određeno da kupac stupa odmah u posjed kupljene nekretnine, dok je čl. III Predugovora prodavatelj dozvolio uknjižbu kupcu bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja u zemljišnim knjigama,

- da je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji u svom iskazu u bitnome ističe da je s tuženom kontaktirao i telefonskim putem i porukama da nastavi plaćati te da ukoliko nije u mogućnosti plaćati kako je to određeno Predugovorom da se onda na drugi način dogovore o načinu plaćanja te ukoliko ne namjerava dalje vršiti uplate da će raskinuti ugovor te nakon toga tužena nije ništa plaćala te ju je još par puta pokušavao opomenuti ali bezuspješno,

- da iz prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave proizlazi da je pokrenut ovršni postupak protiv tužitelja zbog neplaćenih računa na ime potrošnje vode u iznosu od 331,57 kn za predmetnu nekretninu ,

- da je tužitelj podnio opomenu pred tužbu tuženoj zbog neplaćanja obveze isplate kupoprodajne cijene preuzete Predugovorom uz poziv da u roku od 15 dana uplati dugovani iznos jer će u protivnom podnijeti tužbu pred nadležnim sudom,

- da ovdje tužena nije zaprimila opomenu pred tužbu jer je dostava na adresi u D. vraćena kao neuredna te je tužena sada nepoznatog prebivališta i boravišta te joj je za ovaj parnični predmet imenovan privremeni zastupnik.

12. Žalbeni prigovor tužitelja da sud nije u obrazloženju pobijane odluke naveo da je ovdje tuženoj postavljen privremeni zastupnik zbog nepoznatog boravišta nije osnovan jer je sud u uvodu odluke jasno naveo da je tužena zastupana po privremenom zastupniku pa stoga to što sud to nije naveo i obrazloženju presude nije utjecalo na pravilnost i zakonitost sudske odluke.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su ovdje u primjeni odredbe Zakona o obveznim odnosima koji reguliraju raskid ugovora zbog neispunjenja a to su odredbe čl. 360.-368. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO-a).

14. U ovom konkretnom slučaju se radi o raskidu ugovora zbog neispunjena u smislu odredbe čl. 366. ZOO-a prema kojoj odredbi je propisano da vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor je dužan to priopćiti dužniku bez odgađanja.

15. Ovdje valja dodati da s obzirom da predmetni Predugovor ima sve bitne sastojke glavnog ugovora isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja glavni ugovor.

16. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je ovdje tužitelj u kontaktima sa tuženom pokušao dogovoriti drugi način plaćanja obveze iz Predugovora ukoliko nije u mogućnosti plaćati dinamikom koja je određena Predugovorom te ukoliko ne namjerava plaćati da će raskinuti ugovor te joj je slao opomene za plaćanje ali to nije bilo s uspjehom, stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj tek podnošenjem tužbe sadržajno tuženoj dao izjavu o raskidu ugovora.

17. Također iz Opomene pred tužbu koju nije zaprimila tužena na adresi u D. proizlazi da ju ovdje tužitelj poziva na ispunjenje obveze (uplate kupoprodajne cijene iz Predugovora).

18. Prema odredbi čl. 360. ZOO-a, u dvostranoobveznim odnosima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima,raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

19. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

20. Ovdje valja naglasiti da nije dovoljno da ugovorne strane u ugovoru odrede točan rok ispunjenja obveze da bi bila riječ o roku koji je bitan sastojak ugovora već ugovorne strane moraju izričito ugovoriti, a u pisanom obliku ugovora to znači napisati, da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora, jer ako takvog izričaja nema, rok nije bitan sastojak ugovora pa se stoga primjenjuje odredba čl. 362. ZOO- a.

21. Prema tome u ovom konkretnom slučaju a s obzirom na odredbe Predugovora, rok nije bitan sastojak ugovora u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a stoga se ugovor ne raskida po samom zakonu.

22. Prema odredbi čl. 362. st. 1. ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje, dok st. 2. istog članka je propisano da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok za ispunjenje, time da prema odredbi stavka 3. tog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

23. U ovom konkretnom slučaju pravilno sud utvrđuje da se radi o raskidu ugovora zbog neispunjenja (čl. 360. ZOO-a) na temelju jednostrane izjave ugovorne stranke, ovdje tužitelja, a što je tužitelj u ovom konkretnom slučaju sadržajno učinio podnošenjem tužbe kojom je dao izjavu o raskidu ugovora stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja koji se zbog pogrešnog tumačenju zakonskih odredbi poziva na odredbe čl. 369.-371. ZOO-a a koje odredbe reguliraju institut izmjene ili raskida ugovora zbog primijenjenih okolnosti.

24. Točno je da je ovdje u ugovoru utvrđen rok za ispunjenje činidbe iz Predugovora a koji ističe dana 6. kolovoza 2023. do kojeg roka je kupac ovdje tužena bila u obvezi isplati preostalu kupoprodajnu cijenu.

25. Međutim, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je upravo i prije isteka predmetnog roka tražio raskid ugovora podnošenjem tužbe pa je stoga ovdje u primjeni odredba čl. 364. ZOO-a prema kojoj odredbi je određeno da kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

26. Upravo je tužitelj iz okolnosti koje navodi tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbi (ovršni postupak zbog neplaćanja vodnih usluga, odlazak ovdje tužene s obitelji u inozemstvo, slanje opomena tuženoj zbog neplaćanja kupovnine, te nemogućnost saznanja adrese tužene zbog čega je ovdje tuženoj u ovom postupku postavljen privremeni zastupnik) smatrao da tužena neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora pa je stoga i zatražio raskid ugovora prije isteka roka (čl. 364. ZOO-a) a što je tužitelj učinio sadržajno podnošenjem ove tužbe.

27. Prema odredbi čl. 363. ZOO-a vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku a upravo iz svih okolnosti koje navodi sam tužitelj to i proizlazi.

28. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno sud zaključuje da ovdje sud nije ovlašten konstitutivnom odlukom raskinuti ugovor, a kako to tužitelj traži postavljenim tužbenim zahtjevom, već je sud ovlašten pružiti samo deklaratornu pravnu zaštitu a koju tužitelj ne postavlja tužbenim zahtjevom pa stoga s obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. ZOO-a) pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

29. Prema tome nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora jer u slučaju postojanja uvjeta za raskid ugovora zbog neispunjenja do raskida dolazi prostom izjavom vjerovnika da se ugovor raskida a ne konstitutivnom odlukom suda a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

30. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a kako je to odlučeno u izreci ove odluke.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević, v.r.