REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-587/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. sa sjedištem u V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnicima u Odvjetničkom društvu J. & P. j.t.d. odvjetnici u V., protiv tuženice M. O. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica I. K. R., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-316/2022-2 od 1. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-239/2021-11 od 12. studenoga 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-316/2022-2 od 1. srpnja 2022. i presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-239/2021-11 od 12. studenoga 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog broj Ovrv-631/2021 od 18. svibnja 2021. koji je donijela javna bilježnica J. M. iz V. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 2.4234,84 kune s pripadajućom zateznom kamatom (stavak I izreke). U stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženice parnični trošak u iznosu od 1.037,00 kuna u roku od 8 dana.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (stavak I izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 4369/2022-2 od 10. studenoga 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni, sukladno članku 45. stavku 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine br. 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014 95/2015, 102/2015, 76/2018, 96/2018, 86/2019, 118/2019) i dalje kupcu toplinske energije plaćati sve ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava (primjerice trošak priključne snage), izuzev troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (primjerice stan)?“.

4. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak u povodu revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.423,84 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od veljače 2020. do travnja 2021., a sve s osnove fiksnih troškova toplinske energije.

8. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje:

- da nije sporno da se tuženica izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava koji mogućnost predviđa i odredba čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 – dalje: ZTTE),

- da je prema odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu,

- da se prema čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 139/08, 18/09, 136/11 i 145/11 – dalje: Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage,

- da tuženica koja se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava time više nije krajnji kupac u smislu čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE, pa nije dužna tužitelju plaćati trošak snage (kao i sastavni dio troška toplinske energije),

- da prema shvaćanju suda nije opravdano tuženici, kao suvlasnici koja je izdvojena iz zajedničkog sustava i koja ni na koji način ne koristi uslugu tužitelja, niti doprinosi nastanku tih troškova, nametati obvezu plaćanja tih troškova,

- da tužitelj, koji zahtijeva plaćanje troškova rada i održavanja kotlovnice nazivajući te troškove "troškom snage", visinu tužbenog zahtjeva obrazlaže formulom iz Pravilnika koja se odnosi na obračun troška priključne snage, za koju je sud utvrdio da predstavlja dio ukupnog troška toplinske energije, a ne "sve ostale troškove" iz čl. 45. st. 3. ZTTE.

9. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razlog zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Pitanjem u odnosu na koje je dopuštena revizija tužitelj ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, smatra tužitelj da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su, ne dvojeći o tome da je tuženica kao kupac koja se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava u obvezi plaćati ostale troškove, zaključili da je trošak snage sastavni dio toplinske energije, a ne ostali trošak koji ima u vidu odredba čl. 45. st. 3. ZTTE.

13. Odredbom čl. 45. st. 3. ZTTE propisano je da krajnji kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu.

14. Čl. 2. st. 2. toč. 32. ZTTE propisano je da u smislu toga Zakona toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energije korištene u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora.

15. Istim Zakonom u čl. 3. st. 2. toč. 27. navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću.

16. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je trošak snage, sastavni dio toplinske energije, te da ne bi postojala obveza plaćanja snage (kao ostalog troška). Na to upućuje i mišljenje Vlade Republike Hrvatske povodom prijedloga Kluba zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada za izmjenu i dopunu Zakona o tržištu toplinske energije od 26. travnja 2016., kojim se između ostalog predlaže neplaćanje naknade za instaliranu snagu. Tako se u tom mišljenju kojim se prijedlog ne prihvaća navodi da je prijedlog neprihvatljiv iz razloga što se prilikom projektiranja zgrade, ugradnja i korištenje toplinskog sustava računalo i sa snagom potrebnom za funkcioniranje sustava i izdvojenog krajnjeg kupca. Sukladno tome potrebno je da i onaj krajnji kupac koji se izdvojio iz toplinskog sastava bude uključen u troškove plaćanja naknade za instaliranu snagu.

17. Prema tome, proizlazi i slijedeći odgovor na naznačeno pitanje: "Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE (u pitanju je pogreškom u pisanju naveden st. 9.), plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije.

18. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihovog stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.

19. Takav se odgovor temelji i na shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17 (tako i ovaj sud u Rev 911/2021 od 21. veljače 2023.).

20. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva, to nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici (čl. 154. ZPP) ukinuta je odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.