REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-589/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. (OIB:...) iz Z., koju zastupa punomoćnica V. S., odvjetnica u Z. protiv tuženika A. b. d.d. (OIB:...) iz Z., koga zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 262/2022-2 od 29. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3278/19-21 od 19. siječnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 262/2022-2 od 29. ožujka 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3278/19-21 od 19. siječnja 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka odredbe ugovora o kreditu broj:196-140/200 sklopljenog među strankama 24. travnja 2007. kojima su glavnica i otplata kredita vezani uz valutu švicarski franak te kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.092,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate na način kako je navedeno u izreci (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.970,38 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća do isplate na način kako je navedeno u izreci (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.300,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke) te je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3397/2023-2 od 22. studenoga 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude, u odnosu na pravno pitanje:
"Može li sud u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu prihvatili?“.
4. Postupajući po navedenom rješenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u odnosu na pitanje radi kojeg je revizija dopuštena. Predložio je ukinuti u cijelosti odluke nižestupanjskih sudova te predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao potrošača za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojega je 24. travnja 2007. koji je tužiteljica kao korisnik kredita zaključila s pravnim prednikom tuženika kao kreditorom na svotu od 30.001,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita (dalje: Ugovor o kreditu) i to onih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu kao i otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja kao i zahtjev za isplatu preplaćenih kamata odnosno razlike u tečaju valute CHF u odnosu na dan zaključenja Ugovora o kreditu i svota isplaćenih po tužiteljici koja je u cijelosti otplatila kredit.
8. Na temelju utvrđenja da o spornim odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovarano, zbog čega su te odredbe ništetne, nižestupanjski prihvatili su kao osnovane zahtjeve tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope te zahtjev za isplatu s pripadajućim zateznim kamatama.
9. U nižestupanjskim presudama sudovi su se pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP) i to člancima 81. do 87. toga Zakona.
9.1. Slijedom navedenog zaključili su da su vezani za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak stoga su odbili dokazne prijedloge tuženika.
10. Naznačujući pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena tuženik zapravo ističe postupovnopravno pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.
11. Naime, tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi, zaključivši da već iz odluka donesenih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, proizlazi nepoštenost postupanja tuženika, a time i ništetnost odredbi ugovora o kreditu, pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, kada su odbili izvođenje dokaza predloženih po tuženiku na okolnost da su stranke o spornim odredbama ugovora o kreditu (odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) u konkretnom slučaju pojedinačno pregovarale.
11.1. Iz navedenog proizlazi da je sporno predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora, pa i spornih odredbi.
12. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. ZZP-a određeno je:
Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.),
Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).
13. Po ocjeni ovog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženiku (trgovcu) dopušteno je, sukladno odredbi čl. 81. st.
4. ZZP-a, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).
14. Prvostupanjski sud odbio je dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja, smatrajući da već iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi neoboriva presumpcija o nepoštenosti postupanja tuženika.
14.1. Drugostupanjski sud otklonio je kao neosnovan žalbeni razlog sadržajno temeljen na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a.
15. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje.".
16. Slijedom iznesenog, nižestupanjski sudovi su neosnovano odbivši dokazni prijedlog tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja, postupili protivno načelu o procesnoj ravnopravnosti stranaka, a time ujedno pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravile i zakonite odluke, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
17. Kako je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
