Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1188/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja S. N., OIB …, …, P., drugotužiteljice A. N., OIB …, …, Z., trećetužitelja Ž. N., OIB …, …, Z., četvrtotužitelja M. N., OIB …, …, Z., svi zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1002/2021-6 od 16. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1002/2021-6 od 16. ožujka 2022. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je tužitelj S. N. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva realnog dijela 2252/3 k.o. P. i to dijela koji je na skici sudskog očevida od 16. svibnja 2019.g. zaprimljenoj kod ovog suda 11.12.2020.g. izrađeno po vještaku geometru K. J. i koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan kao lik površine 2309 m2 označen točkama E-F-P-R-E, kao i dijela čest. 2212/1 k.o. P. koji je na istoj skici prikazan kao lik površine 349 m2 označen točkama F-P-O-G-F, te dijela čest. 2212/1 k.o. P. koji je na istoj skici prikazan kao lik površine 1252 m2 označen točkama I-L-M-N-H-I što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva tih dijelova na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tužene;

te se utvrđuje da je tužiteljica A. N. stekala valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva realnog dijela čest. 2252/3 k.o. P. i to dijela koji je na naprijed označenoj skici sudskog očevida prikazan kao lik površine 1000 m2 označen točkama A-B-C-T-U-V-A što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva tog dijela na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tužene; te se utvrđuje da je tužitelj M. N. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva realnog dijela čest. 2252/3 k.o. P. i to dijela koji je na naprijed označenoj skici sudskog očevida prikazan kao lik površine 828 m2 označen točkama C-D-S-T-C kao i dijela čest. 2212/2 koji je na istoj skici prikazan kao lik površine 626 m2 označen točkama O-G-H1-N1-O što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva tih dijela na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tužene;

te se utvrđuje da je tužitelj Ž. N. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva realnog dijela čest. 2252/3 k.o. P. i to dijela koji je na naprijed označenoj skici sudskog očevida prikazan kao lik površine 828 m2 označen točkama D-E-R-S-D, kao i dijela čest. 2212/2 koji je na istoj skici prikazan kao lik površine 626 m2 označen točkama N1-H1-H-N-N1, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva tih dijela na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tužene;

te se utvrđuje se da su tužitelji S. N., A. N., M. N. Ž. N. stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje svaki za po ¼ dijela prava vlasništva realnog dijela čest. 2252/3 k.o. P. i to dijela koji je na naprijed označenoj skici sudskog očevida prikazan kao lik površine 524 m2 označen točkama A-B-C-D-E-F-J-K-A, kao i dijela čest. 2212/1 koji je na istoj skici prikazan kao lik površine 235 m2 označen točkama F-G-H1-H-I-J-F što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva tih dijela na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tužene.

Ujedno se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 11.300,00 kn/ 1.499 eura[1] u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 5.625,00 kn/746,57 eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu prvo do četvrtotužitelji predlažu da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev prvo do četvrtotužitelja da se utvrdi da su stekli pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva na nekretnini oznake čest.br. 2252/3 i kčbr 2212/1 k.o. P., sukladno skici mjerničkog vještaka, te uknjižba prava suvlasništva dijelova tih nekretnina na ime prvo do četvrtotužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženice, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

8. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev navodeći da su prvo do četvrtotužitelji preko svojih prednika stekli predmetnu nekretninu razrješenjem agrarnih odnosa na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (Narodne novine broj 138/1946 od 22. studenog 1946. godine), i to čl. 1. navedenog zakona kojim su ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, te da su prvo do četvrtotužitelji stekli pravo suvlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću jer su preko svojih prednika u neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina od 1955. godine, a koje nekretnine su u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženice.

9. Saslušanjem svjedoka B. P. i iz povijesti posjedovanja sud prvog stupnja utvrđuje da je revizijom katastarske općine 1955. godine kao jedan od posjednika, obrađivača čest. zemlje 2252/3, upisan i prednik tužitelja M. N., čiji prednici su još polovinom 19. stoljeća raspolagali predmetnim zemljištem.

10. Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946. (Službeni list NRH br. 138/46 – Narodne novine broj: 111/47 od 13. prosinca 1947.- dalje ZUAO) su ukinuti takvi odnosi na način da je zemlja prešla u vlasništvo obrađivača.

11. Zahtjevi za ukidanje agrarnih odnosa u upravnom postupku su morali biti podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1947. ali ovaj zakon nije propisivao pravnu posljedicu ako takvi zahtjevi nisu podnijeti u roku.

12. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da ako i nije donijeta odluka o agrarnoj prijavi, prednici tužitelja su u svakom slučaju stekli pravo vlasništva po sili zakona na temelju odredbe čl. 1. ZUAO jer su prema odredbama čl. 1. i 3. tog Zakona ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na navedenim područjima Republike Hrvatske a zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača.

13. Usprkos tomu što je doneseno rješenje da se na predmetnoj čestici određuje uknjižba društvenog vlasništva, propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa ne sprječava sud prosuđivati jesu li u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice odnosno, da li je obrađivač stekao vlasništvo zemljišta po odredbi čl. 1. ZUAO.

14. Upravo utvrđujući označeno sud prvog stupnja ocjenjuje kako su prednici tužitelja stekli vlasništvo predmetne čestice na temelju ZUAO, sve imajući u vidu da su prema raspoloživim podacima od 1955. godine bili upisani posjednicima predmetne čestice te da njihov neprekinuti posjed traje sve do danas.

15. Zato su na strani pravnog prednika tužitelja, sada pok. I. N. bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za originarno stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, na temelju naprijed citirane odredbe članka 1. ZUAO, te je na taj način pok. I. N. stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama u suglasju sa odredbom članka 1. ZUAO. Kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a upis u zemljišnu knjigu je deklarativan, ne konstitutivan.

16. Tako stečeno vlasništvo nasljeđivanjem je preneseno na prednika tužitelja pok. M. N., slijedom čega valja zaključiti kako su prednici tužitelja stekli vlasništvo predmetne nekretnine razrješenjem agrarnih odnosa po zakonu iz 1946. godine i to na temelju zakona, te se radi o izvornom, originarnom stjecanju vlasništva po osnovi ranijeg postojanja agrarnog odnosa feudalnog karaktera, sukladno odredbi čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), a koje vlasništvo se stječe u trenutku ispunjenja pretpostavki koje zakon propisuje i te pretpostavke su ispunjene razrješenjem agrarnih odnosa ex lege, pri čemu za stjecanje tog prava nije odlučno što nije izvršen upis u zemljišne knjige jer takav upis nema konstitutivni značaj.

17. Stoga propuštanjem podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa ne sprječava sud u prosudbi da je sporno zemljište prešlo u vlasništvo prednika tužitelja kao obrađivača zemljišta, na temelju odredbi navedenog Zakona, budući da se prema mjerodavnim materijalnopravnim odredbama iz čl. 1. i 3. ZUAO ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača koju su prednici tužitelja ujedno u stvarnosti uživali i obrađivali, odnosno posjedovali, pa tako i prednik prvo do četvrtotužitelja M. N. koji je bio u posjedu predmetnih nekretnina od 1955. godine.

18. Prema tome, tijekom postupka sud prvog stupnja pravilno je na temelju priloženih dokaza i iskaza svjedoka, utvrdio da su prednici prvo do četvrto tužitelja na temelju zakona stekli vlasništvo predmetnih nekretnine, pa su ovlašteni, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženice nisu osnovani.

19. Pritom je sud prvog stupnja pravilno u izreci prihvatio zahtjev prvo do četvrtotužitelja od tuženice trpljenje upisa njihovog prava vlasništva, a time što je pogrešno primijenio materijalno pravo i prihvatio pogrešan zahtjev na stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva (jer se ovdje ne radi o pravnom poslu), kao i brisanje prava vlasništva s imena tuženice (jer prvo do četvrtotužitelji nisu povrijeđeni u svom knjižnom pravu), to nije dovelo do nezakonite odluke, jer bi pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

20. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.