REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1773/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, Riva Lošinjskih Kapetana 34, protiv tuženika: 1) LB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (kao zakonski nasljednik iza pok. ABC) kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Nuić, odvjetnik u Puli, Kranjčevićeva 16, 2) VB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (kao zakonska nasljednica iza pok. ABC), koju zastupa punomoćnica Ksenija Grba, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ksenija Grba i Maja Kovač, u Rijeci, Matačićeva 1/I, 3) OB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (kao zakonska nasljednica iza pok. ABC), koju zastupa punomoćnica Ksenija Grba, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ksenija Grba i Maja Kovač, iz Rijeke, Matačićeva 1/I, 4) GB iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Nuić, odvjetnik u Puli, Kranjčevićeva 16, 5) BB iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Nuić, odvjetnik u Puli, Kranjčevićeva 16, 6) HB iz [adresa], 7) ZB OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 8) ĐB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9) ŠB iz [adresa], 10) RB iz [adresa], 11) ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 12) AB iz [adresa], 13) TB iz [adresa], 12) KB iz [adresa], 14) IB iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vedrana Spagnol, odvjetnica u Malom Lošinju, Sveti Martin 30 i 15) JB iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vedrana Spagnol, odvjetnica u Malomu Lošinju, Sveti Martin 30, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž Ob-34/2022-2 od 15. veljače 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malomu Lošinju, poslovni broj P Ob- 8/2020-45 od 3. lipnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž Ob-34/2022-2 od 15. veljače 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malomu Lošinju, poslovni broj P Ob-8/2020-45 od 3. lipnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na mirno uživanje vlasništva te zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, časti i ugleda.

2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Može li drugostupanjski sud primijeniti odredbu članka 373.a ZPP, odnosno koristiti ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, bez postupanja po odredbi članka 8. ZPP, odnosno bez dodatnih razloga o tome zašto ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenih po prvostupanjskom sudu;

2) Može li sud isključiti mogućnost postojanja izvanbračne zajednice isključivo na temelju utvrđenja da tužitelj nije nikada navratio u jednu od nekretnina svoje pokojne izvanbračne partnerice, da nisu imali intimne odnose i da međusobno nisu upoznavali rodbinu, da pokojna nije ostavila oporuku niti sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, sve kraj činjenice da je tužitelj osoba visokog stupnja fizičkog invaliditeta?

4. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda putem dopuštanja revizije.

6. Naime, prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

7. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, predlagatelj navodi da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda "protivno odlukama Vrhovnog suda Rev- 1006/2015 i Rev-611/2017", dok je u odnosu na drugo postavljeno pitanje navedeno da "odstupa od sudske prakse kao u predmetu Županijskog suda u Varaždinu Gž- 2253/13.".

8. Međutim, prvo naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je drugostupanjski sud primijenio odredbu članka 373.a ZPP, a da pritom nije dao razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenih po sudu prvog stupnja. Drugostupanjski je sud, upravo suprotno, naveo zbog čega ne prihvaća ocjenu izvedenih dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Taj je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su tužitelj i prednica tuženika pokojna NB živjeli u izvanbračnoj zajednici od 2011. do smrti NB (**.**.2015.), dok je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je bilo traženo utvrđenje da su tužitelj i NB bili u izvanbračnoj zajednici od 1971. do 2011. (u odnosu na odbijajući dio tužitelj nije izjavio žalbu). Prihvaćanje navedenog dijela tužbenog zahtjeva sud je prvog stupnja utemeljio na činjeničnim utvrđenjima da se pokojna prednica tuženika doselila u stan tužitelja i stanovala s njim do svoje smrti, a svoju kuću u [adresa] dijelom iznajmljivala (kat kuće), a dijelom (prizemlje) zadržala za sebe te povremeno u stan navraćala kako bi ga održavala čišćenjem i pospremanjem, u zadnje vrijeme je iznajmljivala i kuću u [adresa] gdje joj je inače živio jedan dio rodbine na čiju je pomoć u starosti mogla računati. U zajedničkom domaćinstvu s tužiteljem je kuhala, dok je on davao novac za namirnice, odnosila je njegovu odjeću na krojačke popravke. Majka prednice tuženika protivila se njihovoj vezi i mogućnosti da imaju zajedničku djecu zbog straha da i djeca ne bi bila invalidna, a prednica tuženika je svoju majku poštovala i jako držala do njezina mišljenja. Prema daljnjim utvrđenjima prvostupanjskog suda, prednica tuženika je svoju vezu s tužiteljem tajila svojoj rodbini, iako se između rodbine nagađalo da je ona u vezi s muškarcem, pri posjetima rodbini tužitelj ju nije pratio. Osim toga, prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelj i prednica tuženika svoju vezu započeli još 1971. godine kao radne kolege, nikada nisu imali intimne odnose, od 2011. do njezine smrti nisu se razdvajali, ona je u tom vremenu pobolijevala, dijelili su isti krevet. Nakon njezine smrti tužitelj je organizirao njezinu sahranu, platio troškove sahrane, oglasio obavijest o njezinoj smrti i sahrani, platio je i njezine zaostale dugove. Na temelju tih činjenica sud je prvog stupnja zaključio da su tužitelj i prednica tuženika imali volju da žive skupa i da su tu svoju volju pretvorili u odluku o zajedničkom životu jer su bili emotivno vezani, dobro su se poznavali, između njih je postojao visok stupanj povjerenja i bili su jedan drugom potpora, pa je utvrdio da postojanje njihove izvanbračne zajednice u razdoblju od 2011. do 8. listopada 2015. (njezine smrti), u smislu odredbe članka 11. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ). Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da izostanak intimnih odnosa između tužitelja i prednice tuženika u gore opisanim okolnostima nije neuobičajena u njihovoj dobi (tužitelj je rođen 1944., prednica tuženika 1948. godine) niti odlučujuća činjenica pri utvrđivanju postojanja njihove izvanbračne zajednice.

9. Sud drugog stupnja, međutim, nije prihvatio zaključke suda prvog stupnja, ali je, suprotno navodima predlagatelja, dao za to razloge. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje nelogičnim zaključak suda prvog stupnja da se radilo o tako duboko emotivnoj i snažnoj vezi između tužitelja i prednice tuženika koja bi se mogla izjednačiti s bračnom, kako to nalazi sud nižeg stupnja, a da pritom nitko od rodbine (osim majke) nije s takvom vezom bio upoznat, osim na razini nagađanja. Osim toga, sud drugog stupnja ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da je prednica tuženika i nakon smrti svoje majke koja je bila protiv njezine veze s tužiteljem, tajila vezu s tužiteljem jer je sud drugog stupnja, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP, utvrdio da je majka prednice tuženika preminula još 2004., a da tužitelj ne zna kada je ona umrla, nije joj bio na sahrani niti je odlazio na sahrane drugih članova obitelji pokojne NB, a ni sam nije NB upoznao sa svojom obitelji niti je on, kao ni bilo tko drugi iz njegove šire obitelji, bio na sahrani pokojne NB (doduše on ističe kišu i hladnoću kao svoje opravdanje, uz svoj tjelesni hendikep). Sud je drugog stupnja, pored toga, dao razloge i zbog kojih ne prihvaća zaključak o postojanju izvanbračne zajednice između predlagatelja i pokojne prednice tuženika imajući na umu utvrđenu činjenicu da tužitelj, iako u vezi s prednicom tuženika još od 1971. od njezine smrti, nikada s njom nije imao spolni odnos cijeneći da je to bitan sastojak svake duboko emotivne veze između žene i muškarca koja je nalik bračnoj, dok dodatno na temelju ocjene iskaza samog tužitelja utvrđuje da, prednica tuženika u tom razdoblju nije imala spolne odnose s drugim osobama, a tužitelj je, prema vlastitom priznanju, u vrijeme dok je bio s prednicom tuženika imao spolne odnose s drugom ženom, za što je prednica tuženika znala. Imajući na umu ukupnost svih navedenih aspekata odnosa koji je postojao između tužitelja i prednice tuženika, sud je drugog stupnja ocijenio da su tužitelj i prednica tuženika bili u nekoj vrsti emotivne, odnosno prijateljske veze, ali da se ta veza ne može izjednačiti s izvanbračnom odnosno bračnom vezom.

10. U opisanim okolnostima oba postavljena pitanja nemaju utemeljenja u sadržaju drugostupanjske presude na koju se odnose jer prvo pitanje polazi od netočne tvrdnje da sud drugog stupnja nije prihvatio ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. To nije točno jer je sud drugog stupnja u jednom dijelu prihvatio ocjenu izvedenih dokaza koju je dao sud prvog stupnja, ali nije prihvatio kao pravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda (konkretno, zaključak o postojanju izvanbračne zajednice), a to nakon što je sam, koristeći se dodatno i ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP, utvrdio i naprijed navedene činjenice koje sud prvog stupnja nije utvrdio i nakon što je ocijenio i njihovu dokaznu snagu kako pojedinačno, tako i u ukupnosti sa svim ostalim dokazima te je nakon toga odlučio o osnovanosti žalbe tuženika.

11. I drugo postavljeno pitanje polazi u osnovi od tvrdnje da je drugostupanjski sud u postupku izvedene dokaze cijenio selektivno što nije točno jer na to ne ukazuje sadržaj drugostupanjske presude. Okolnost, pak, da pojedini rezultati dokazivanja idu u prilog predlagatelju ne upućuje samo po sebi na zaključak o nepravilnosti ocjene dokaza jer sloboda sudova u ocjenjivanju dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP upravo i znači da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se pritom ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive, razborite i dostatne razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza.

12. Što se, pak tiče, povrede temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje imovine (vlasništva) zajamčenog člankom 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH), revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima u prijedlogu i njegovim prilozima nije učinio vjerojatnim da drugostupanjska presuda predstavlja miješanje u ovo pravo tužitelja jer se predmetni postupak odnosi na jedan od tipičnih građanskopravnih sporova između privatnih osoba pri čemu drugostupanjska presuda na koju se odnosi prijedlog nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna, dapače. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine (vlasništva).

13. Istu pravnu sudbinu dijeli i tvrdnja o povredi temeljnoga ljudskog prava na poštivanje obiteljskog života zajamčenog odredbom članka 8. EKLJP odnosno članka 35. Ustava RH jer je drugostupanjska presuda utemeljena na odredbi članka 11. stavka 1. ObZ i ona sadrži valjane, ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za zaključak da između stranaka nije postojala izvanbračna zajednica usprkos postojanju bliskog ljudskog odnosa.

14. U takvim je okolnostima, na temelju odredbi članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, valjalo odbiti prijedlog tužitelja u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, a po osnovi odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP, odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pod st. I i II.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil