REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1765/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-8/2022-2 od 1. prosinca 2022., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr- 36/2018-49 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-8/2022-2 od 1. prosinca 2022.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tužene te predlaže prijedlog odbaciti.
3. Prijedlog tužene za dopuštenje revizije je neosnovan.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu naknade za rad za vrijeme dežurstva kao službenika pomorske policije za vrijeme koje provodi na brodu u trajanju od više dana neprekidno.
5. Postupajući suglasno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda, primjerice u odluci broj Revr-1676/2015-4 od 28. studenoga 2017., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6. U odnosu na pitanja kojima tužena osporava pravilnost provedenog vještačenja u postupku valja reći da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tužena nakon što je izvedeno vještačenje nije predložila dodatno očitovanje vještaka ili dopunsko vještačenje (npr. da vještak izračuna novu varijantu prema "pravilno postavljenim parametrima") niti da je u žalbenim navodima isticala konkretne primjedbe na pravilnost vještačenja.
7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. i čl. 387. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug