REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-428/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TITAN CONSTRUCTA d.o.o. OIB 89116114911 Zagreb, Zeleni trg 6a, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bilić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. Split, protiv tuženika NARODNE NOVINE d.d. OIB 64546066176 Zagreb, Savski Gaj XIII. Put 6., koga zastupa punomoćnica Vesna Alaburić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 5704/2018-4 od 22. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Povrv-3910/2016-29 od 29. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužitelja kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-458/16 od 4. kolovoza 2016. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 128.179,38 kn sa zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I izreke) naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 23.507,00 kn u roku od osam dana (točka II. Izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II izreke).
3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije ističući tri pravna pitanja uz prijedlog da se dopusti revizija u odnosu na postavljena pitanja.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Tužitelj je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja;
1. Može li se ugovorna strana naplatiti korištenjem sredstava osiguranja (u konkretnom slučaju bankarske garancije) koje su izdane na temelju pravnog posla koji je raskinut, u konkretnom slučaju upravo od te ugovorne strane?
2. Može li se sredstvo osiguranja koje je dano (ugovoreno) za jednu pravnu osnovu koristiti za naplatu po drugoj pravnoj osnovi, odnosno može li se sredstvo osiguranja koje je dano isključivo radi namirenja određene tražbine namiriti neka druga tražbina (u konkretnom slučaju može li se bankarska garancija koja je dana za dobro izvršenje ugovora naplatiti po osnovi naknade štete?)
3. Mogu li stranke ugovorom mijenjati pravila o teretu dokazivanja koji je reguliran člankom 219. Zakona o parničnom postupku?
8. U odnosu na prva dva pitanja tužitelj se pozvao na odluke Visokog trgovačkog suda Pž-5843/11 od 15. travnja 2015., Županijskog suda u Rijeci br. Gž-Ovr 1147/2018. od 24. siječnja 2019., Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-2244/2014, Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 22/2016 od 17. travnja 2019. i Revt 116/14 od 7. srpnja 2015., Županijskog suda u Rijeci Gž-1934/2016 od 20. rujna 2017.
9. Budući da se prva dva pitanja odnose na situacije korištenja bankarske garancije a da ni u jednoj odluci na koje se tužitelj poziva nije izraženo pravno shvaćanje korištenja bankarske garancije, to proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za razrješenje predmetnog spora.
10. U odnosu na treće postavljeno pitanje tužitelj se nije ni pozvao niti na jedan razlog važnosti.
11. Tužitelj ističe da je drugostupanjski sud odstupio od svoje ranije prakse u gotovo istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa da je time povrijedio načelo ravnopravnosti stranaka koje je regulirano čl. 29. st.1. Ustava RH.
12. Međutim, budući da tužitelj nije dostavljenim (neodgovarajućim) razlozima dokazao drugačije postupanje drugostupanjskog suda od svoje ranije prakse u gotovo istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, to proizlazi da nije učinio vjerojatnim da bi drugostupanjski sud povrijedio načelo ravnopravnosti stranaka.
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 392. ZPP odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
